Mir Kristov odgoni svak strah, svaku neizvjesnot, nesigurnost. O tome nam govori evanđelje druge uskrsne nedjelje.
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. Iv 20,19-31
Mir Kristov – najveća čovjekova potreba
Prošle nedjelje smo proslavili Kristovo slavno Uskrsnuće. Krist je Uskrsnuo “prvoga dana u tjednu”, dakle u nedjelju. Iz toga razloga Crkva se vrlo rano počela okupljati u nedjeljni dan, kao središnji tjedni dan bogoslužja. Na taj način, nedjelja postaje tjedna proslava Uskrsa. Dok je u Starom zavjetu subota (šabat) podsjećala na završetak stvaranja, nedjelja podsjeća na početak novoga stvaranja u Kristu.
Proslava nedjelje temelji se na primjeru samoga Krista i apostola. Današnje nam evanđelje govori o dvije nedjelje u kojima se Krist objavljuje svojim učenicima. Okupljenim učenicima Krist služi, svojom riječju, svojim autoritetom, svojim mirom.
Kristovi učenici su u “strahu od Židova”. Uvjerili su se da je grob prazan, anđeli su potvrdili ženama da je Krist uskrsnuo od mrtvih, čuli su da se ukazao dvojici na putu za Emaus, no još uvijek ih puno toga muči. Zatvorili su se, odnosno zaključali kako bi se fizički zaštitili. No, puno ozbiljnije su bile njihove duhovne ograde. Zatvorili su se u zidove straha, neizvjesnosti, nemira, nesigurnosti. Njihova vjera je na kušnji. Onaj koga su slijedili, kome su vjerovali, uz koga su se osjećali sigurno, sada nije s njima. Koliko puta i mi prolazimo kroz situacije u kojima se osjećamo “napušteni od Boga”? Nedostaje nam osjećaj njegove blizine. Kao da se i mi zatvaramo u neke svoje duhovne zidove, vođeni nekim svojim strahovima.
Krist dolazi među uplašene učenike. On prolazi kroz fizičke zidove, jer je njegovo tijelo sada proslavljeno i nije ograničeno bilo kakvim materijalnim barijerama, no ono što je još važnije, Krist probija njihove duhovne ograde. Staje među njih i izgovara riječi koje su im u tome trenutku najpotrebnije “Mir vama”. Iako su ove riječi bile uobičajeni židovski pozdrav, one ovdje poprimaju puno dublje značenje. Krist ne samo da im izgovara ove riječi, već im i donosi mir. Prisutnost nekoga u koga imamo sigurnost je dovoljna da se u vrijeme nemira umirimo. Kristova prisutnost je ta koja ih raduje i umiruje.
Duševni nemir je najraširenija bolest današnjice. Okolnosti u kojima živimo stvaraju u mnogima strah, paniku, anksioznost, tjeskobu, depresiju i sl. Liječenje ljudi u takvim stanjima je postao unosan biznis. Ne govorim o onim najtežim duševnim stanjima koji zahtijevaju ozbiljno i dugotrajno, ili čak doživotno liječenje. Govorim o stanjima u kojima se većina ljudi danas nalazi. Psihoterapeuti zarađuju veliki novac time što slušaju takve osobe, daju im određeni savjet i upute ih na određene medikamente koji ne liječe već umiruju živce, dakle djeluju na simptom a ne na uzrok. Oni ne rješavaju trajno probleme duševnih nemira već samo, kemijskim djelovanjem pomažu da čovjek ne reagira, odnosno kontrolirano reagira na situacije koje ga trajno ili povremeno pritišću.
Vidi i ovo: Depresija i tjeskoba – 10 razmišljanja koja vode do ovih stanja
Stručna pomoć je naravno dobrodošla, ali kada se radi o duševnim stanjima, ona se materijalnim lijekovima mogu staviti pod određenu kontrolu, ali se duhovno ne može izliječiti materijalnim. Drugi će potegnuti za alkoholom ili raznim drogama, misleći da će na taj način izbjeći stvarnost i umiriti sebe. No, najveći problem nemira u ljudskim dušama je odsutnost Boga. Zato će sv. Augustin reći: “Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi, Bože”. Kristovi učenici su bili u strahu, u nemiru, jer Krist nije s njima.
Krist dolazi i učenicima donosi mir. Kristov mir se više puta priziva i na našim bogoslužjima. Često ćemo čuti uvodne riječi: “Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! “. U sredini bogoslužja, čut ćemo riječi: “Mir Gospodnji bio sa svima vama”. Na kraju bogoslužja čut ćemo riječi blagoslova: “Mir Božji koji nadilazi svako ljudsko razumijevanje, sačuvao vam srca i misli u spoznaji i ljubavi Boga…” i “Idite u miru” Zato je bogoslužje oaza Kristovog mira. Umjesto da tražimo mir izvan Boga i da to skupo plaćamo, dođimo tamo gdje Krist donosi svoj mir. A on ga prvenstveno donosi svojim prisustvom po Riječi i po sakramentu svoje prisutnosti – euharistiji. To se dogodilo i na prvom nedjeljnom bogoslužju – tog istog dana kada je Krist i uskrsnuo. Mir je ono što je učenicima trebalo. I taj mir rezultira radošću. Predivno je kada se strah i nemir pretvori u radost. A što može biti drugo u Kristovoj prisutnosti?
Vidi i ovo: Oslobođenje od depresije u Kristovom susretu s učenicima na putu za Emaus
Krist ponavlja riječi “Mir vama” i učenicima daje autoritet da nastave njegovo djelo. Od poplašenih će stvoriti hrabre učenike da idu i nastave njegovo djelo. Daje im autoritet Duha Svetoga koji treba zamijeniti u njima duha straha. Punina se se doista dogoditi kada se na pedesetnicu Duh Sveti bude izlio na apostole. Znamo s kakvom su hrabrošću navješćivali riječ Božju nakon toga. I kakav su mir posjedovali, da su mogli mirno i stradati za Krista.
Autoritet opraštanja, odnosno zadržavanja grijeha je autoritet naviještanja Božje riječi. Sluga Gospodnji, autoritetom od Boga, u ime Kristovo, naviješta uvijete oproštenja. Oni koji se kaju i mijenjaju svoj život, njima se naviješta oproštenje grijeha. Onima koji se ne kaju i koji ustrajavaju u grijehu, njima su grijesi zadržani. Na taj način se naviješta i mir koji dolazi od Boga, jer nema uzvišenijeg mira nego mira s Bogom. A kada imamo mir s Bogom, imamo mir i sa samim sobom, mir s drugima – Mir koji nadilazi svako ljudsko razumijevanje.
Jedan od učenika, Toma, nije bio tad s njima. Propustio je vo, prvo nedjeljno bogoslužje. Drugi su mu učenici radosno posvjedočili da su vidjeli Gopodina. O iskustvu s Bogom ne da se šutjeti. Ali Toma traži materijalni dokaz. On želi, ne samo vidjeti, već i opipati Krista. Drugačije neće vjerovati.
Nakon osam dana, a zapravo opet u nedjeljni dan, Krist opet dolazi među učenike. Opet će doći sa svojim mirom i donijeti učenicima svoju umirujuću i blagu riječ. Posebno će se pozabaviti Tomom koji će ovoga puta biti s njima. Možda i mi dolazimo na bogoslužje sa svojim sumnjama, pitanjima, traženjima dokaza. Ako smo otvorena srca, Gospod će nam govoriti. Nismo od Boga neprimijećeni, da je i tisuću ljudi na bogoslužju oko nas. On će se i nama očitovati kao Bog i kao Gospod. Ako sa bogoslužja odlaziš prazan, bez odgovora, ako ti je bilo dosadno… Ne, nije do bogoslužja niti do Boga, već do tebe, jer zatvaraš svoje srce za Božje djelovanje.
Nakon što je izgovorio riječi “Mir vama”, Gospod se odmah obraća Tomi. On poznaje njegovo srce, njegove misli i sumnje. Bog nas poznaje bolje nego što mi poznajemo sami sebe. On zna s kakvim smo mislima danas došli u crkvu. Ne možemo pred njim ništa sakriti. Zato se nemojmo iznenaditi kada nam propovijed direktno govori. sjećam se da mi se kao mladom služitelju Božje riječi, nakon jedne propovijedi obratio jedan vjernik, ljutito, prozvavši me da sam propovijedao protiv njega. Bio je uvjeren da mi je netko nešto i nekom njegovom problemu (grijehu) ispričao, i da sam ja to iskoristio u propovijedi, koju sam eto, namijenio njemu. No, ja doista ništa nisam znao o njemu, niti sam ga imao u vidu kada sam propovijedao. On se jednostavno prepoznao. Riječ mu je govorila, i to je dobro. Dobro je kada u propovijedi prepoznamo Božji glas koji nam govori.
Vidi i ovo: Kako Isus umiruje naše nemirno srce?
Gospod Tomi potvrđuje da je stvaran, uskrsli Krist. Nekada nam treba više da se uvjerimo da je Bog stvaran i da je s nama. Bog će se očitovati. No, kakav će naš odgovor na to biti? Tomi je bilo dovoljno da vidi. Iz teksta ne vidimo da je doista i stavio svoje prst u njegove rane. U Kristovoj prisutnosti on kliče: Gospod moj i Bog moj. Sada “Nevjerni Toma”, postaje prvi ispovjednik Krista kao Boga. Iskustvo Krista kao Boga i Gospoda koji nam dolazi u našim sumnjama, strahovima, neizvjesnostima je najdragocjenije iskustvo koje nam donosi sigurnost.
Toma je vidio i povjerovao. Gospod naziva blaženima one koji, ne vide i vjeruju. Vjera se ne oslanja samo na fizičko gledanje Krista, ili kako to mnogi žele, da vide samoga Boga, pa bi onda vjerovali. Vjera je prepoznavanje Božjeg djelovanja među nama i u nama. Bog nam je dao mnoge znake, mnoga iskustva i to ne možemo samo tako ignorirati. Onaj tko prepozna Božju stvarnost i bez da ga fizički vidi, je blažen. A način kako Bog, na snažan način djeluje u nama jest upravo donošenjem svoga mira u naša srca, u naše duše. Tu stvarnost ne možemo ignorirati.
Neka nam Bog pomogne da Krist doista bude mir naš u svim našim životnim situacijama. Amen.
Autor: Biskup Jasmin Milić
Video propovijed:
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.