Tumačenje šeste Božje zapovijedi, „Ne ubij“, Jean Calvin ističe da njezin smisao nadilazi zabranu oduzimanja ljudskoga života. Ona nas poziva da štitimo bližnjega, pomažemo mu u opasnosti i promičemo njegov mir i sigurnost. Budući da Bog poznaje naše srce, ova zapovijed obuhvaća i naše unutarnje stavove: mržnja, gnjev i želja da drugome nanesemo zlo protive se ljubavi koju dugujemo bližnjemu.
Calvin tu odgovornost temelji na činjenici da je svaki čovjek stvoren na Božju sliku i da svi pripadamo istomu ljudskom rodu. Zato nije dovoljno samo suzdržati se od nasilja; pozvani smo djelatno skrbiti za dobro drugih. U nastavku donosimo njegovo tumačenje koje nas potiče da preispitamo svoja djela i nakane te ozbiljno shvatimo odgovornost za tjelesno i duhovno dobro bližnjih.
Tumačenje šeste Božje zapovijedi
“Ne ubij!”, Izlazak 20,13
39. Smisao je ove zapovijedi da sigurnost svih ljudi trebamo smatrati povjerenom svakome od nas, budući da je Gospodin cijeli ljudski rod povezao svojevrsnim jedinstvom. Stoga su općenito zabranjeni svako nasilje i nepravda te svaki oblik nanošenja štete tijelu našega bližnjega. U skladu s time, dužni smo vjerno činiti sve što je u našoj moći kako bismo zaštitili život svojega bližnjega, promicali sve što pridonosi njegovu miru, budno sprečavali nevolje te, kada opasnost nastupi, pomagali u njezinu otklanjanju.
Imajući na umu da tako govori božanski Zakonodavac, razmotri također da on zahtijeva da isto pravilo primijeniš i na svoje misli i raspoloženje srca. Bilo bi besmisleno da onaj koji vidi misli srca i na njih posebno obraća pozornost usmjerava samo tijelo prema pravednosti. Ova zapovijed, dakle, zabranjuje ubojstvo u srcu i zahtijeva iskrenu želju da se očuva život našega brata. Ruka, doduše, izvršava ubojstvo, ali ga um, pod utjecajem gnjeva i mržnje, začinje.
Kako se možeš gnjeviti na svojega brata, a da pritom strastveno ne želiš nanijeti mu zlo? Ako se ne smiješ gnjeviti na njega, ne smiješ ga ni mrziti, jer mržnja nije ništa drugo nego ukorijenjeni gnjev. Koliko god pokušavao prikriti tu činjenicu ili joj izmaknuti ispraznim izgovorima, ondje gdje postoje gnjev ili mržnja postoji i sklonost nanošenju zla. Ako i dalje ustraješ u izvrdavanju, Duh je svojim ustima izjavio: „Tko god mrzi svojega brata, ubojica je“ (1 Ivanova 3,15), a naš je Spasitelj svojim ustima rekao: „Tko god se bez razloga gnjevi na svojega brata, bit će podvrgnut sudu; tko svojemu bratu kaže: ‘Raka’, bit će podvrgnut Vijeću; a tko kaže: ‘Luđače’, bit će podvrgnut ognju paklenomu“ (Matej 5,22).
40. Sveto pismo navodi dva razloga pravednosti na kojima se temelji ova zapovijed. Čovjek je i slika Božja i naše vlastito tijelo. Stoga, ako ne želimo oskvrnuti Božju sliku, ljudsku osobu moramo smatrati svetom; a ako se ne želimo odreći vlastite čovječnosti, moramo brižno ljubiti svoje vlastito tijelo. Praktične posljedice koje proizlaze iz otkupljenja i Kristova dara razmotrit ćemo na drugome mjestu.
Gospodinu je bilo ugodno usmjeriti našu pozornost na ove dvije prirodne činjenice kao poticaje da bdijemo nad očuvanjem svojega bližnjega: da poštujemo Božju sliku utisnutu u njega i da s ljubavlju prihvaćamo onoga koji je naše vlastito tijelo.
Da bismo bili slobodni od krivnje za ubojstvo, nije dovoljno suzdržavati se od prolijevanja ljudske krvi. Ako djelom činiš, nastojanjem smišljaš ili željom i nakanom začinješ nešto što ugrožava sigurnost drugoga, snosiš krivnju za ubojstvo. S druge strane, ako se prema svojim mogućnostima i prilikama ne trudiš zaštititi njegovu sigurnost, tom nečovječnošću kršiš Zakon.
Ako se, dakle, tako brižno skrbi za sigurnost tijela, iz toga možemo zaključiti koliko brige i truda dugujemo spasenju duše, koja u Božjim očima ima neizmjerno veću vrijednost.
Jean Calvin u Institucijama kršćanske religije
Vidi i ovo: Šesta Božja zapovijed (Heidelberški katekizam 105-107)