Volim svoju djecu, ali ne uživam u majčinstvu: Zašto se neke majke osjećaju krivima?
Može li žena istinski voljeti svoju djecu, a istodobno ne osjećati radost u svakodnevnim obvezama majčinstva? Za mnoge je takvo priznanje gotovo nezamislivo. Od majki se često očekuje da u odgoju djece pronalaze neprestano zadovoljstvo, ispunjenje i sreću. Međutim, stvarnost je mnogo složenija. Neke majke svoju djecu vole duboko i iskreno, ali ih svakodnevne roditeljske obveze iscrpljuju, opterećuju ili im jednostavno ne donose zadovoljstvo kakvo su očekivale. Znači li to da su loše majke? Kršćansko pastoralno savjetovanje nudi drukčiji pogled, utemeljen na razumijevanju, ohrabrenju i Božjoj milosti.
Kada majčinstvo nije onakvo kakvim smo ga zamišljali
U mnogim društvima, pa tako i u kršćanskim zajednicama, majčinstvo se često prikazuje kao jedno od najljepših i najispunjenijih životnih iskustava.
I doista, za mnoge žene ono predstavlja izvor duboke radosti, zahvalnosti i osobnog ispunjenja.
No što je s majkama koje se ne prepoznaju u takvom iskustvu?
Što ako žena voli svoju djecu, brine se za njih, nastoji ih odgajati najbolje što može, ali se pritom osjeća umorno, nezadovoljno ili emocionalno iscrpljeno?
Što ako joj je teško uživati u svakodnevnom ponavljanju istih obveza, neprestanoj dostupnosti i osjećaju da gotovo nikada nema vremena za sebe?
Takve žene često ne progovaraju o svojim osjećajima.
Boje se da će ih drugi osuditi, proglasiti sebičnima ili zaključiti da nisu dovoljno zahvalne Bogu za svoju djecu.
Zbog toga se stvarnim poteškoćama majčinstva pridružuje još jedan teret: osjećaj krivnje.
Upravo se tim pitanjem bavi Todd Stryd, predavač i koordinator savjetovanja u organizaciji Christian Counseling & Educational Foundation (CCEF), u izlaganju pod naslovom How do I help a friend who loves her children but does not enjoy being a mother? („Kako pomoći prijateljici koja voli svoju djecu, ali ne uživa u majčinstvu?“).
Njegov odgovor polazi od jednostavne, ali važne pretpostavke: nije svakoj ženi majčinstvo jednako prirodno ili emocionalno ispunjavajuće.
Ljubav prema djeci nije isto što i uživanje u svakoj roditeljskoj obvezi
Jedna od najvažnijih razlika koju trebamo razumjeti jest razlika između ljubavi i osjećaja zadovoljstva.
Ljubav prema djetetu ne znači da će roditelj uživati u svakom trenutku provedenom s njim.
Majka može duboko voljeti svoje dijete, a istodobno osjećati umor zbog neprospavanih noći, svakodnevnih sukoba, bolesti, školskih obveza ili stalne potrebe da bude dostupna.
Može se radovati djetetovu napretku, ali ne uživati u ponavljanju istih kućanskih poslova.
Može biti požrtvovna i odgovorna, a ipak osjećati da joj je teško nositi se s roditeljskim zahtjevima.
Takva iskustva ne moraju biti proturječna.
Stryd upozorava da ljudi često teško razumiju iskustva koja se razlikuju od njihovih vlastitih. Ženi kojoj majčinstvo donosi veliko zadovoljstvo može biti gotovo nezamislivo da neka druga majka ne osjeća isto.
Međutim, različiti ljudi imaju različite osobnosti, sposobnosti, emocionalne potrebe i životne okolnosti.
Ono što jednoj osobi dolazi spontano, drugoj može zahtijevati znatan napor.
Zato nije pravedno procjenjivati nečiju ljubav prema djeci isključivo prema tome koliko uživa u svakodnevnim roditeljskim aktivnostima.
Dobra majka nije nužno ona koja uvijek uživa u majčinstvu, nego ona koja, u skladu sa svojim mogućnostima i uz potrebnu podršku, nastoji svojoj djeci pružiti ljubav, sigurnost i odgovornu brigu.
Zašto se majke osjećaju krivima?
Osjećaj krivnje često proizlazi iz uspoređivanja s drugima.
Na društvenim mrežama roditeljstvo se nerijetko prikazuje kroz nasmijanu djecu, skladne obiteljske trenutke i sretne roditelje.
Rijetko se prikazuju neprospavane noći, umor, nesuglasice, osjećaj usamljenosti ili trenutci kada roditelj jednostavno nema snage.
Majka koja svakodnevno gleda idealizirane prikaze obiteljskog života može zaključiti da s njom nešto nije u redu.
Možda misli da bi trebala biti strpljivija, veselija, kreativnija ili zahvalnija.
U kršćanskom okruženju taj osjećaj ponekad dodatno pojačavaju pogrešno shvaćena očekivanja o ulozi žene i majke.
Ako se majčinstvo predstavlja kao iskustvo koje bi svakoj ženi trebalo donositi gotovo neprekidnu radost, majka koja se tako ne osjeća može početi preispitivati i vlastitu duhovnost.
No Sveto pismo ne uči da se vjernost Bogu uvijek očituje osjećajem zadovoljstva u svakoj povjerenoj odgovornosti.
Naprotiv, kršćanski život uključuje ustrajnost, strpljenje, odricanje i služenje čak i onda kada je teško.
I ono što je dobro može biti teško
Stryd ističe da u ljudskom životu postoje mnoge važne i vrijedne odgovornosti koje nisu uvijek ugodne.
To vrijedi za brak, posao, brigu o bolesnim članovima obitelji, služenje bližnjima, ali i za roditeljstvo.
Nešto može biti istinski dobro, a da istodobno zahtijeva veliki napor.
Kršćanska vjera ne poziva nas da vrijednost svojega poziva mjerimo samo prema tome koliko nam zadovoljstva donosi.
U Poslanici Hebrejima nalazimo molitvu da Bog osposobi svoje vjernike za svako dobro djelo i u njima ostvari ono što je njemu ugodno (Heb 13,20–21).
To je važna poruka i za roditelje.
Majka ne mora posjedovati neograničenu emocionalnu snagu niti svakoga dana osjećati isti stupanj motivacije.
Ona može tražiti Božju pomoć, razvijati potrebne vještine i prihvatiti podršku drugih ljudi.
Međutim, govor o ustrajnosti ne smije postati opravdanje za zanemarivanje majčinih potreba. Roditeljska odgovornost ne znači da jedna osoba mora sama nositi sav teret obiteljskog života.
Ustrajati u dobru ponekad znači i priznati da nam je potrebna pomoć.
Prva preporuka: Nemojte osuđivati, nego ohrabrite
Stryd u svojem izlaganju daje dvije temeljne preporuke onima koji žele pomoći majci koja ne uživa u svojoj roditeljskoj ulozi.
Prva je pružiti joj ohrabrenje i sigurnost.
Kada nam se neka žena povjeri da joj je majčinstvo teško, ne bismo trebali odmah zaključiti da je nezahvalna, sebična ili nedovoljno predana svojoj djeci.
Još manje bismo je trebali uspoređivati s drugim majkama.
Umjesto toga, potrebno je pažljivo saslušati njezino iskustvo.
Možda je iscrpljena zbog nedostatka sna.
Možda gotovo sve obiteljske obveze nosi sama.
Možda nema dovoljno podrške supruga ili šire obitelji.
Možda se suočava s financijskim teškoćama, zdravstvenim problemima ili drugim životnim pritiscima.
A možda jednostavno ne uživa u određenim aspektima roditeljstva, premda svoju djecu iskreno voli.
Važno je da osoba koja joj želi pomoći ne pretpostavlja unaprijed uzrok njezinih osjećaja.
Pastoralna skrb započinje slušanjem, a ne osudom.
Druga preporuka: Ponudite konkretnu pomoć
Druga Strydova preporuka posebno je praktična.
Nije dovoljno samo reći majci da je razumijemo. Potrebno joj je, koliko možemo, pomoći u svakodnevnom životu.
Stryd predlaže razvijanje jednostavnih rutina i navika koje mogu olakšati roditeljske obveze.
Kada se svakodnevni život temelji na razumnom rasporedu i ponavljajućim navikama, nije potrebno za svaki zadatak iznova pronalaziti motivaciju.
Primjerice, redovito vrijeme zajedničkog čitanja, pripreme obroka ili odlaska u šetnju može obiteljskom životu dati određenu stabilnost.
Posebno je korisno povezati roditeljske aktivnosti s onim što majka i sama voli.
Ako voli čitati, može razvijati zajedničke trenutke čitanja s djecom.
Ako voli prirodu, može organizirati obiteljske šetnje.
Ako uživa u kuhanju, može djecu postupno uključivati u jednostavne kuhinjske aktivnosti.
Ako voli umjetnost, muzeje ili glazbu, može dio tih interesa podijeliti sa svojom djecom.
Takav pristup ne zahtijeva od majke da postane neka druga osoba.
Naprotiv, pomaže joj pronaći načine da vlastite sposobnosti i interese uključi u roditeljstvo.
Pritom treba voditi računa o dobi djece, obiteljskim okolnostima i stvarnim mogućnostima.
Cilj nije stvaranje savršenog obiteljskog rasporeda, nego smanjivanje nepotrebnog opterećenja.
Majčinstvo ne bi smjelo biti usamljenički poziv
Kršćansko razumijevanje obitelji ne bi smjelo voditi prema tome da se majci prepusti gotovo sva odgovornost za djecu.
Otac također ima važnu ulogu u odgoju, svakodnevnoj brizi i emocionalnoj podršci.
Roditeljstvo je zajednička odgovornost.
Osim toga, šira obitelj, prijatelji i crkvena zajednica mogu biti važan izvor pomoći.
Apostol Pavao poziva kršćane da nose terete jedni drugih (Gal 6,2).
To načelo ima vrlo konkretnu primjenu u obiteljskom životu.
Ako znamo da je neka majka iscrpljena, možemo joj ponuditi pomoć oko djece, pripremiti obrok, obaviti kupnju ili joj omogućiti vrijeme za odmor.
Ponekad će joj više značiti nekoliko sati stvarne pomoći nego dugačak govor o važnosti roditeljstva.
Crkvena zajednica koja ozbiljno shvaća pastoralnu brigu ne bi trebala samo govoriti o vrijednosti obitelji.
Trebala bi nastojati biti mjesto na kojem obitelji, osobito one koje prolaze kroz teškoće, mogu pronaći razumijevanje i podršku.
Što kada iza nezadovoljstva stoji ozbiljniji problem?
Nije svako nezadovoljstvo majčinstvom znak psihičkog poremećaja.
Roditeljstvo je zahtjevno i mnogi roditelji povremeno osjećaju umor, frustraciju ili nedostatak zadovoljstva.
Međutim, postoje situacije u kojima takvi osjećaji mogu biti povezani s ozbiljnijim poteškoćama.
Dugotrajna iscrpljenost, izražena tjeskoba, trajni gubitak interesa za aktivnosti koje su prije donosile zadovoljstvo, osjećaj beznađa ili teškoće u svakodnevnom funkcioniranju mogu upućivati na potrebu za stručnom procjenom.
Kod nekih žena, osobito nakon poroda, mogu se pojaviti i simptomi postporođajne depresije ili drugih perinatalnih psihičkih poteškoća.
Takva stanja ne treba tumačiti kao dokaz slabe vjere, sebičnosti ili nedostatka ljubavi prema djetetu.
Važno je potaknuti osobu da razgovara s liječnikom ili stručnjakom za mentalno zdravlje.
Pastoralna podrška može biti dragocjena, ali ne smije zamijeniti potrebnu zdravstvenu skrb.
Jednako je važno ne nametati majci osjećaj da mora sama riješiti sve svoje probleme.
Traženje pomoći nije znak neuspjeha.
Što nam evanđelje govori o roditeljskoj nesavršenosti?
Jedan od najvećih tereta roditeljstva može biti uvjerenje da moramo biti savršeni.
Roditelji žele svojoj djeci pružiti najbolje, ali pritom često postavljaju očekivanja koja nijedan čovjek ne može trajno ispuniti.
Kršćanska vjera podsjeća nas da su svi ljudi ograničeni i da nam je potrebna Božja milost.
To vrijedi i za roditelje.
Majka ne mora biti savršena da bi njezina ljubav bila stvarna.
Može pogriješiti, izgubiti strpljenje ili doživjeti dan u kojem se osjeća potpuno iscrpljeno.
Takvi trenutci ne određuju cjelokupnu vrijednost njezina majčinstva.
Kada pogriješimo, možemo priznati pogrešku, zatražiti oproštenje i nastaviti učiti.
Djeca ne trebaju roditelje koji nikada ne griješe.
Potrebni su im roditelji koji ih vole, nastoje biti odgovorni, priznaju vlastite pogreške i spremni su rasti zajedno s njima.
U tome je važna i kršćanska poruka o milosti.
Naša vrijednost pred Bogom ne temelji se na savršenom izvršavanju svih životnih uloga, nego na njegovoj ljubavi i milosti koju nam iskazuje u Isusu Kristu.
Kako pomoći prijateljici koja priznaje da ne uživa u majčinstvu?
Ako nam se neka majka povjeri da joj je roditeljstvo teško, najvažnije je da njezino priznanje ne pretvorimo u povod za osudu.
Možemo je pitati što joj je najteže.
Možemo pokušati razumjeti koje su joj obveze posebno iscrpljujuće.
Možemo je ohrabriti da razgovara sa suprugom ili drugim članovima obitelji o pravednijoj raspodjeli odgovornosti.
Možemo joj ponuditi praktičnu pomoć.
A možemo je i podsjetiti da nije jedina osoba kojoj roditeljstvo ne donosi uvijek zadovoljstvo.
Važno je ne umanjivati njezine osjećaje rečenicama poput: „Uživaj dok su mali“ ili „Jednoga dana nedostajat će ti ovo razdoblje.“
Takve riječi ponekad mogu dodatno pojačati osjećaj krivnje.
Mnogo je korisnije pokazati razumijevanje i biti spreman pomoći.
Upravo je to srž Strydove poruke: ohrabriti osobu i postati joj stvaran oslonac.
Majčinska ljubav ne mjeri se količinom svakodnevne sreće
Majčinstvo može biti lijepo, ali i zahtjevno.
Može donositi radost, ali i umor.
Može biti izvor zahvalnosti, ali i iskustvo u kojem se žena suočava s vlastitim ograničenjima.
Te se stvarnosti međusobno ne isključuju.
Majka može voljeti svoju djecu i istodobno osjećati da joj je teško biti majka.
Može se radovati njihovu postojanju, a ne uživati u svakoj roditeljskoj obvezi.
Može biti predana svojoj obitelji, a ipak trebati odmor, pomoć i razumijevanje.
Kršćanska zajednica trebala bi biti mjesto na kojem se o takvim iskustvima može govoriti bez straha od osude.
Umjesto da majkama namećemo ideal neprekidno sretnog roditeljstva, trebamo im pomoći da u svojem pozivu pronađu podršku, mudrost i ohrabrenje.
Ljubav nije uvijek osjećaj radosti. Ponekad se ona očituje u strpljivoj prisutnosti, odgovornoj brizi i svakodnevnoj vjernosti, čak i onda kada je teško.
A kada majka više nema snage, njezin poziv nije da sve izdrži sama.
Može se osloniti na druge ljude, zatražiti pomoć i u molitvi se obratiti Bogu koji poznaje njezine potrebe.
Jer kršćanska vjera ne poziva nas na život u kojem nikada ne osjećamo slabost, nego na život u kojem i usred vlastitih ograničenja možemo primati Božju milost i ljubav bližnjih.
Izvor
Članak je originalno napisan i urednički proširen na temelju videoizlaganja Todda Stryda, „How do I help a friend who loves her children but does not enjoy being a mother?“, objavljenog 8. listopada 2026. na mrežnoj stranici Christian Counseling & Educational Foundation (CCEF).
Todd Stryd predavač je i koordinator savjetovanja u CCEF-u, doktor psihologije i magistar teologije, s iskustvom u bolničkoj dušobrižničkoj službi, kriznom radu i savjetovanju.
Izvorni članak i video: ccef.org
