Evanđelje dana: Častimo li Božje glasnike, a odbacujemo njihovu riječ?
Isusove riječi u današnjem evanđelju dana pozivaju nas da preispitamo odnos prema Božjoj riječi. Moguće je poštovati proroke, isticati njihovu veličinu i čuvati uspomenu na njih, a ipak zatvoriti srce njihovoj poruci. Jean Calvin u ovom odlomku prepoznaje upozorenje protiv pobožnosti koja izvana iskazuje poštovanje, ali izbjegava poslušnost Bogu.
Evanđelje dana — Lk 11,47–54
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Gospodin:
»Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! Zbog toga i kaza Mudrost Božja: ‘Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati — da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.’ Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!«
»Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.«
Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.
Lako je častiti proroke koji više ne opominju
Jean Calvin u svojem Komentaru harmonije evanđelja po Mateju, Marku i Luki, tumačeći ovaj odlomak zajedno s usporednim tekstom iz Matejeva evanđelja, upozorava na duboki raskorak između iskazivanja počasti Božjim glasnicima i prihvaćanja njihove poruke. Piše:
„Licemjeri običavaju nakon smrti iskazivati čast dobrim učiteljima i svetim Božjim službenicima koje ne mogu podnijeti dok su živi.“
Isus ovdje razotkriva prijetvornost ljudi koji podizanjem spomenika ostavljaju dojam vjernosti prorocima, dok se zapravo protive njihovu nauku. Umrli proroci više ih ne suočavaju svojim živim glasom s potrebom obraćenja. Zato njihovu uspomenu mogu slaviti bez spremnosti da promijene vlastiti život.
Uz riječi o oduzetom „ključu znanja“ Calvin naglašava i odgovornost učitelja vjere. Zakonoznanci su trebali pomagati ljudima razumjeti Božju riječ, ali su ih lišavali njezina pravog razumijevanja. Ono što im je bilo povjereno da otvara put prema Bogu pretvorili su u zapreku.
Dopustimo da nas Božja riječ promijeni
Ovo evanđelje potiče nas da ispitamo vlastitu vjeru. Možemo voljeti crkvenu povijest, citirati poznate propovjednike i braniti kršćansko nasljeđe, a ipak izbjegavati Božju riječ kada ona razotkriva naš ponos, nepraštanje ili ravnodušnost prema bližnjemu.
Pravo poštovanje prema Božjim glasnicima pokazujemo kada prihvaćamo istinu na koju nas upućuju. Evanđelje nas zato poziva na poniznost: prije nego što u Isusovim riječima prepoznamo tuđu krivnju, dopustimo da one osvijetle naše srce.
Posebno je ozbiljno pitanje koje ovaj tekst postavlja svima koji drugima prenose vjeru: pomažemo li ljudima približiti se Kristu? Naše riječi i postupci trebaju svjedočiti o njegovoj istini, milosti i ljubavi.
Danas poslušajmo Božju riječ sa spremnošću da joj odgovorimo. Častimo proroke i učitelje vjere tako da i sami poslušamo Gospodina kojemu su služili.
