Evanđelje dana: Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo iskati

Vrijeme, sposobnosti, znanje i ljudi koji su nam povjereni darovi su koji sa sobom nose odgovornost. Isus u današnjem evanđelju govori o vjernom upravitelju koji svoju spremnost za gospodarev dolazak pokazuje služenjem. Njegove riječi pozivaju nas da preispitamo kako upotrebljavamo ono što smo primili. Uz ovaj odlomak donosimo osvrt Johna Wesleyja o odgovornosti onih koji poznaju Božju volju.

Evanđelje — Lk 12,39–48

Komu je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite, Sin Čovječji dolazi.«

Nato će Petar:

»Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?«

Reče Gospodin:

»Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.

No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.

I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca.

Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati!«

Poznavanje Božje volje povećava odgovornost

John Wesley, anglikanski svećenik i začetnik metodističkog pokreta, u svojim Objašnjavajućim bilješkama uz Novi zavjet ističe da je ova prispodoba prvenstveno, premda ne isključivo, upućena služiteljima Božje riječi. Upravitelj je dobio odgovornost za gospodarevu kuću kako bi se mudro i vjerno brinuo za njezine ukućane.

Wesley posebno naglašava ozbiljnost položaja sluge koji poznaje gospodarevu volju, ali je ne izvršava. Uz Lk 12,47 piše:

„Njegovo veliko znanje povećat će, a ne umanjiti njegovu kaznu.“

Prijevod kratkog izvatka; prethodni odlomak sažet je prema Wesleyjevoj bilješci uz Lk 12,42. biblehub.com

Poznavanje vjere zato nas poziva na poniznost. Što jasnije razumijemo Božju riječ, to ozbiljnije trebamo razmišljati o tome kako je živimo. Posebno se to odnosi na one koji druge poučavaju, vode zajednicu ili imaju utjecaj na tuđe živote.

Vjernost se prepoznaje po služenju

U nastavku razmišljanja nad ovim evanđeljem vrijedi primijetiti što vjerni upravitelj zapravo radi: daje ukućanima obrok u pravo vrijeme. Brine se da dobiju ono što im je potrebno. Gospodar ga po povratku nalazi upravo u tom poslu.

To daje vrlo konkretan smisao kršćanskoj budnosti. Spremnost za Kristov dolazak raste dok savjesno izvršavamo svoje dužnosti, njegujemo odnose i služimo ljudima koji su nam povjereni.

Nevjerni sluga, naprotiv, počinje zlostavljati druge i ugađati sebi. Povjerenu ovlast pretvara u sredstvo nasilja. Njegova pogreška otkriva koliko je opasno zaboraviti da ćemo za svoje postupke odgovarati Bogu.

Isusove oštre riječi o kazni pokazuju ozbiljnost zla i Božjega suda. One trebaju probuditi savjest svakoga tko iskorištava slabije, zanemaruje povjerene ljude ili svoju službu upotrebljava za osobnu korist.

Zaključak: Što činimo s onim što nam je povjereno?

„Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati.“ Te nas riječi potiču da pogledamo vlastiti život. Nekome su povjereni obitelj i odgoj djece, nekome crkvena služba, nekome znanje, materijalna sredstva ili mogućnost da pomogne osobi u teškoći.

Svatko od nas može se zapitati: komu danas mogu biti od koristi? Postoji li dužnost koju zanemarujem? Postupam li pažljivo s ljudima koji ovise o mojoj odgovornosti?

Božji darovi pozivaju nas na zahvalnost koja postaje djelatna. Odgovorimo na njih vjerom, poštenjem i ljubavlju. Ondje gdje smo zakazali, priznajmo grijeh, tražimo oproštenje i oslonimo se na Kristovu milost da bismo promijenili svoj put.

Blago nama ako nas Gospodin zatekne kako vjerno činimo dobro koje nam je povjerio.

Izvor osvrta: John Wesley, Explanatory Notes upon the New Testament, bilješke uz Lk 12,42 i 12,47. Wesleyjeve bilješke uz Luku 12.