Često mislimo da za velika djela trebamo imati iznimne sposobnosti, utjecaj ili ugled. No Sveto pismo pokazuje da Bog nerijetko djeluje upravo preko onih koje svijet smatra slabima i nevažnima.
Biblijsko čitanje: 1. Korinćanima 1,26–31
„Što je slabo u svijetu, izabra Bog da posrami jako.” (1 Kor 1,27)
Uvod
Živimo u svijetu koji posebno cijeni uspjeh, sposobnosti, obrazovanje, bogatstvo i društveni položaj.
Ljudi koji imaju utjecaj često dobivaju više pozornosti, dok oni koji žive jednostavnim i skromnim životom ostaju gotovo neprimijećeni.
Ponekad i sami počnemo vjerovati da nismo dovoljno sposobni ili važni da bi nas Bog mogao upotrijebiti za nešto značajno.
No kada otvorimo Sveto pismo, otkrivamo drukčiju sliku.
Bog poziva pastire, ribare, obične radnike i ljude koji se osjećaju nedostojnima njegova poziva. Njihovi životi postaju svjedočanstvo da snaga Božjega djelovanja ne ovisi prvenstveno o ljudskim mogućnostima.
Bog ne gleda kao što gleda čovjek
Apostol Pavao podsjeća korintske kršćane da među njima nema mnogo mudrih po ljudskim mjerilima, mnogo moćnih ni mnogo plemenita roda.
Ipak, upravo je takve ljude Bog pozvao da budu dio njegove Crkve.
Pavao ne tvrdi da su obrazovanje, mudrost ili društveni položaj nešto loše. I sam je bio obrazovan čovjek, sposoban raspravljati s filozofima i poznavateljima Svetoga pisma.
Njegova je poruka drukčija: nitko se pred Bogom ne može hvaliti vlastitom veličinom.
Sve što imamo, u konačnici je dar.
Sveti Grgur Nazijanski u svojim teološkim govorima naglašava ograničenost ljudskoga razumijevanja pred Božjom veličinom. Čovjek ne može vlastitim sposobnostima obuhvatiti Boga niti se pred njim uzvisiti kao da je sam sebi dovoljan.
To nas podsjeća da Božje djelovanje ne možemo svesti na ljudska očekivanja.
Kada je Bog pozvao Mojsija da izvede Izraelce iz Egipta, Mojsije je isticao svoju nesposobnost govora.
Kada je pozvao Jeremiju da bude prorok, Jeremija je odgovorio da je još dijete.
Kada je Isus pozvao prve učenike, nije otišao u palače tadašnjih vladara niti među najutjecajnije ljude svojega vremena. Pozvao je ribare s Galilejskoga jezera.
To ne znači da Bog bira ljude zato što su nesposobni, nego da njegova milost može djelovati i ondje gdje ljudske mogućnosti izgledaju nedostatne.
Koliko puta sami sebe ograničavamo riječima: „Ja to ne mogu”, „Nisam dovoljno obrazovan”, „Nemam dovoljno novca”, „Nitko me neće slušati”?
Naravno, potrebno je poznavati vlastite mogućnosti i odgovorno razvijati darove koje nam je Bog dao.
Ali ne smijemo zaboraviti da Bog od nas ne traži uvijek velika i izvanredna djela.
Ponekad je najveće djelo vjernosti odgojiti dijete u vjeri, posjetiti osamljenu osobu, pomoći potrebitome ili ostati pošten u okolnostima u kojima bi bilo lakše postupiti drukčije.
Možda takva djela nikada neće dospjeti u javnost. Možda za njih nitko neće znati.
Ali Bog ih vidi.
U Božjem kraljevstvu veličina se ne mjeri ljudskim priznanjima, nego vjernošću njegovoj volji.
Zato se ne trebamo uspoređivati s drugima niti misliti da je naš život beznačajan.
Svaki kršćanin ima svoje mjesto u Božjem djelu.
Na nama je da prepoznamo darove koji su nam povjereni i upotrijebimo ih na slavu Božju i dobro bližnjih.
Misao za danas
Možda se osjećaš nevažnim. Možda misliš da nemaš dovoljno sposobnosti, znanja ili mogućnosti da učiniš nešto vrijedno.
Ali Bog ne promatra tvoj život prema mjerilima ovoga svijeta.
U Božjim rukama i najmanje djelo učinjeno iz ljubavi može imati veliku vrijednost.
Zapitajmo se: Koji mi je dar Bog povjerio i koristim li ga za dobro drugih?
Molitva
Svemogući Bože, zahvaljujem Ti što me poznaješ i ljubiš, ne zbog mojih uspjeha ili sposobnosti, nego svojom neizmjernom milošću.
Oprosti mi kada se uspoređujem s drugima, kada zavidim njihovim darovima ili kada podcjenjujem ono što si meni povjerio.
Nauči me prepoznati svoje mjesto u Tvome djelu.
Daj mi poniznosti da ne tražim vlastitu slavu, nego Tvoju. Daruj mi hrabrosti da činim dobro i onda kada se osjećam slabim i nedostatnim.
Neka moj život, koliko god bio skroman u očima svijeta, bude vjeran odgovor na Tvoju ljubav.
Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Izvor i nadahnuće: Sveti Grgur Nazijanski, Oratio XXVIII (Drugi teološki govor), osobito razmatranja o Božjoj veličini i ograničenosti ljudskoga razumijevanja. Razmišljanje povezuje ovu patrističku temu s Pavlovim učenjem o Božjem izboru slabih.Drugi teološki govor Grgura Nazijanskoga
