Kada nam se čini da Bog šuti – zašto ne smijemo prestati moliti? | Svjetlo za novi dan
Bog ne odgovara uvijek na naše molitve onako brzo ili onako kako bismo željeli. Ponekad se čini da naše riječi ostaju bez odgovora. No znači li Božja šutnja da nas je zaboravio? Današnje razmišljanje “zašto ne smijemo prestati moliti”, nadahnuto učenjem svetoga Augustina, poziva nas da otkrijemo zašto je ustrajna molitva izraz vjere i pouzdanja u Boga.
Biblijsko čitanje: Luka 18,1–8
„Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati.” (Luka 18,1)
Uvod
Jedno od najtežih iskustava u kršćanskom životu jest molitva na koju, barem prema našem razumijevanju, ne dolazi odgovor. Molimo za ozdravljenje, obraćenje drage osobe, mir u obitelji, izlazak iz nevolje ili rješenje problema koji nas dugo opterećuje. Dani prolaze, ponekad i godine, a okolnosti ostaju nepromijenjene.
U takvim trenucima lako se obeshrabriti i zapitati sluša li nas Bog.
Sveti Augustin u svojem pismu Probi, posvećenom molitvi, podsjeća nas na duboku istinu: Bog poznaje naše potrebe i prije nego što mu ih iznesemo. Ipak, poziva nas na ustrajnu molitvu jer ona ne služi tome da promijenimo Božje znanje, nego da naše srce bude pripravljeno primiti njegove darove.
Zašto Bog želi da ustrajemo u molitvi?
U Lukinu evanđelju Isus pripovijeda o udovici koja je neprestano dolazila nepravednom sucu tražeći zaštitu od svojega protivnika. Sudac nije mario ni za Boga ni za ljude, ali je naposljetku udovoljio njezinoj molbi zbog njezine ustrajnosti.
Isus ovom prispodobom ne želi reći da je Bog poput nepravednoga suca kojega moramo nagovarati da nam pomogne. Naprotiv, želi pokazati koliko više možemo vjerovati pravednom i milosrdnom Bogu koji poznaje potrebe svoje djece.
Ako je čak i nepravedan sudac na kraju odgovorio na ustrajnu molbu, koliko više možemo imati pouzdanja u nebeskoga Oca!
Ipak, ostaje pitanje: zašto Bog ponekad dopušta da dugo čekamo?
Augustin u svojem učenju o molitvi objašnjava da ustrajnost produbljuje našu čežnju za Bogom. Molitvom se naše srce širi i postaje sposobnije primiti ono što nam Gospodin želi darovati.
Često mislimo da najbolje znamo što nam je potrebno. Pred Bogom iznosimo svoje planove i očekujemo da ih on potvrdi. No Božja mudrost nadilazi naše razumijevanje.
Ponekad nam Bog daje upravo ono što tražimo. Ponekad nas vodi drukčijim putem. A ponekad nam, dok čekamo odgovor, daje snagu da podnesemo ono što ne možemo promijeniti.
To ne znači da je svaka nevolja koju doživljavamo izravno poslana od Boga ili da ćemo uvijek razumjeti razloge svoje patnje. No možemo biti sigurni da nas Gospodin ni u najtežim trenucima ne napušta.
Ustrajna molitva zato nije pokušaj da prisilimo Boga na ispunjenje svojih želja. Ona je izraz našega pouzdanja da nas Bog čuje, ljubi i vodi.
Kršćanin ne moli samo dok vidi rezultate. On moli zato što vjeruje da njegov nebeski Otac ostaje vjeran i onda kada su okolnosti nejasne.
Na kraju prispodobe Isus postavlja ozbiljno pitanje: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”
Time nas podsjeća da je ustrajnost u molitvi nerazdvojiva od ustrajnosti u vjeri.
Pravo pitanje nije samo hoćemo li dobiti ono što tražimo, nego hoćemo li nastaviti vjerovati Bogu i onda kada moramo čekati.
Naša najveća sigurnost nije u brzini uslišanja, nego u Božjoj ljubavi koja nam je objavljena u Isusu Kristu.
Misao za danas
Možda već dugo moliš za nešto što ti je posebno važno. Možda si umoran od čekanja i pitaš se ima li smisla nastaviti.
Isus te danas poziva da ne odustaneš od molitve.
Božja šutnja ne mora značiti njegovu odsutnost. Čak i kada ne vidiš promjenu okolnosti, Bog može djelovati u tvojem srcu, jačati tvoju vjeru i učiti te dubljem pouzdanju u njegovu dobrotu.
Zapitajmo se: Jesam li spreman vjerovati Bogu i onda kada njegov odgovor nije onakav kakav sam očekivao?
Molitva
Nebeski Oče, Ti poznaješ moje srce, moje potrebe i sve ono što me danas opterećuje.
Priznajem da mi je ponekad teško čekati Tvoj odgovor. Kada moje molitve ostaju neuslišane, lako postajem nestrpljiv, obeshrabren i slab u vjeri.
Oprosti mi kada sumnjam u Tvoju dobrotu samo zato što ne razumijem Tvoje putove.
Nauči me ustrajno moliti, ne zato što sumnjam da me čuješ, nego zato što vjerujem da si moj nebeski Otac.
Daj mi snage da prihvatim Tvoju volju, mudrosti da prepoznam Tvoje vodstvo i strpljivosti da čekam u vjeri.
Neka moja nada ne počiva na okolnostima koje se mijenjaju, nego na Isusu Kristu, koji je isti jučer, danas i zauvijek.
Po istome Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Izvor i nadahnuće
Sveti Augustin (354.–430.), Epistula 130 ad Probam (Pismo 130 Probi), osobito poglavlja 8–10, u kojima Augustin razmatra svrhu i ustrajnost u molitvi.
