Evanđelje dana: Kristova ljubav koja nas želi okupiti

Kristova ljubav – otkupljujuća: Isus nastavlja svoje poslanje unatoč Herodovoj prijetnji. Liječi, oslobađa i ide prema Jeruzalemu, svjestan patnje koja ga ondje čeka. Istodobno izgovara riječi pune boli i nježnosti: želi okupiti djecu Jeruzalema kao kvočka piliće pod svoja krila, ali nailazi na odbijanje. Današnje evanđelje poziva nas na pouzdanje u Krista i iskren odgovor na njegovu ljubav. Uz ovaj odlomak donosimo osvrt Johna Wesleyja.

Evanđelje — Lk 13,31–35

Ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U onaj dan pristupe neki farizeji i reknu Isusu:

»Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti.«

A on će njima:

»Idite i kažite toj lisici: ‘Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.’«

»Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe te reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!«

Riječ Gospodnja.

Wesleyjev osvrt: Ustrajnost u poslanju

John Wesley, anglikanski svećenik i začetnik metodističkog pokreta, u svojim Objašnjavajućim bilješkama uz Novi zavjet Isusov odgovor Herodu razumije kao odlučnost da nastavi izvršavati djela Onoga koji ga je poslao. Prijetnja vladara neće odrediti tijek njegova poslanja. Kada dođe određeno vrijeme, Isus će predati svoj život.

Wesley pritom zapaža:

„S kakvim veličanstvom govori svojim neprijateljima! S kakvom nježnošću svojim prijateljima!“

Uz Isusove oštre riječi Herodu upozorava i da trebamo razlikovati ono u čemu nam je Krist uzor od onoga što pripada njegovoj jedinstvenoj službi. Njegov način obraćanja protivnicima ne daje nam opravdanje da sami vrijeđamo i grubo osuđujemo druge. biblehub.com

Osvrt je sažet prema Wesleyjevim bilješkama uz Lk 13,32. Izdvojene rečenice prevedene su iz njegova komentara. Slijedi razmišljanje i primjena evanđeoske poruke.

Nastaviti činiti dobro i kada je teško

Isus na prijetnju odgovara govoreći o djelima svojega poslanja: izgoni đavle i liječi. Pred njim su ljudi kojima je potrebna pomoć, a pred njim je i put prema Jeruzalemu. Ostaje vjeran Ocu i djelu koje mu je povjereno.

Takva nas ustrajnost ohrabruje kada se umorimo od služenja, kada naiđemo na nerazumijevanje ili kada se dobro koje činimo ne cijeni. U tim trenucima trebamo ponovno pogledati prema Kristu i zamoliti ga za snagu da nastavimo odgovorno i vjerno.

To uključuje razboritost i traženje pomoći u opasnosti. Isusov put prema križu pripada njegovu jedinstvenom spasiteljskom poslanju. U vlastitim teškoćama pozvani smo tražiti Božje vodstvo i činiti dobro koje nam je moguće, bez prepuštanja strahu ili ogorčenosti.

„Koliko li puta htjedoh…“

U riječima upućenima Jeruzalemu otkriva se dubina Kristove ljubavi. On poznaje povijest odbacivanja proroka i zna što ga čeka. Ipak, govori o svojoj želji da okupi i zaštiti.

Slika kvočke koja skuplja piliće pod krila govori o blizini, utočištu i brizi. Krist želi da mu ljudi pristupe i prime život koji im donosi. Njegova je tužaljka bolna upravo zato što taj poziv ostaje odbijen: „I ne htjedoste!“

Te riječi pozivaju i nas na preispitivanje. Možemo slušati evanđelje, poznavati crkveni život i govoriti o vjeri, a ipak zatvarati srce ondje gdje nas Krist poziva na promjenu. Možda odgađamo obraćenje, opravdavamo nepravdu ili se uporno držimo nepraštanja.

Isusova ljubav poziva nas da mu povjerimo upravo ta mjesta svojega života.

Opomena koja nas poziva na obraćenje

Riječi o napuštenoj kući daju ovom odlomku ozbiljnost. Odbijanje Božjega poziva ima posljedice. Blizina svetim mjestima i vjerskim običajima sama po sebi ne može zamijeniti vjeru i poslušnost.

Zato ovo evanđelje trebamo čitati ponizno, dopuštajući da osvijetli naše srce. Kristova tužaljka nad Jeruzalemom nije povod za osuđivanje drugih naroda ili ljudi. Ona nas potiče da se zapitamo kako sami odgovaramo na Božju riječ.

Zaključak: Odgovorimo na Kristov poziv

Gospodin koji odlučno nastavlja svoj put isti je onaj koji s nježnošću želi okupiti svoju djecu. Njegova ljubav ima snagu suočiti nas s istinom i pružiti nam utočište.

Danas mu pristupimo u molitvi. Povjerimo mu strahove koji nas zaustavljaju, priznajno grijehe koje opravdavamo i zamolimo ga da nas učini spremnima za njegovu volju.

Neka naš odgovor na Kristov poziv bude vjera koja mu se povjerava i ljubav koja ustraje u dobru.

Izvor osvrta: John Wesley, Explanatory Notes upon the New Testament, bilješke uz Lk 13,32. Wesleyjeve bilješke uz Luku 13.