Vrijeme došašća razdoblje je crkvene godine u kojem se srca kršćana trebaju pripraviti za nadolazeće božićne blagdane. To je vrijeme u kojem svoj pogled usmjeravamo prema Djetetu u betlehemskim jaslama. Ono usmjerava pozornost ljudi na čudesno Dijete svih vjekova.
Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?«
Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.«
Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« Ivan 18, 33-37
Jesmo li pripravni za dolazak Kralja ljubavi?
Kada se rodi malo dijete, često se postavlja pitanje: „Što će postati od ovoga djeteta?” Dok ljudi s pobožnim štovanjem promatraju ponizno malo Dijete položeno u jasle, možda se pitaju što će postati od toga Marijina Djeteta.
Ovaj odlomak Svetoga pisma odgovara na to pitanje.
Mali Isus postat će Kralj, jer se upravo zato rodio i zbog toga došao na svijet. Taj Kralj, poslan s neba, došao je na svijet da posvjedoči za istinu. Trebao je postati Kralj milosti kojega je nebo poslalo na svijet da potraži i spasi ono što je izgubljeno. Trebao je postati Kralj ljubavi koji će nastojati pridobiti odanost ljudskih srca i vladati njihovim životima.
Nedugo nakon što je Pilat ispitivao Isusa o njegovu kraljevskom dostojanstvu, predao ga je grubim vojnicima koji su se rugali njegovoj tvrdnji da je Kralj. Htjeli su pokazati ljudima što misle o Isusu kao Kralju. Oni, poput mnogih danas, nisu htjeli imati drugoga kralja osim cara. Ipak, u tom žalosnom prizoru ljudske izopačenosti vidimo proročku sliku Kralja ljubavi.
Okrutnim rukama vojnici su svukli Isusa i odjenuli mu grimizni plašt, koji je proročki upućivao na plašt pravednosti što će ga on pribaviti svim svojim sljedbenicima. Na njegovu glavu spleli su krunu od trnja, koja je proročki upućivala na činjenicu da će on, noseći naše žalosti i podnoseći naše boli, pribaviti krunu života onima koji vjeruju u njega. Stavili su mu trsku u ruku, što je proročki upućivalo na Isusovu vladarsku vlast.
Zatim su odveli Isusa na brdo Kalvariju i dali mu jedino prijestolje koje je Kralj ljubavi imao na ovome svijetu – križ. Ipak, upravo je s toga križa Isus pridobio odanost više duša nego bilo koji zemaljski kralj koji je ikada sjedio na prijestolju ukrašenom draguljima.
Nijedan zemaljski kralj nikada nije imao neusporedivu moć Kralja ljubavi. Zemaljski vladari mogu pokazivati svoju raskoš i slavu kako bi zaslijepili ljudske oči, ali nitko se ne može usporediti s čudesnom slavom Kralja ljubavi.
Isus je Kralj ponizna karaktera
Veliki ljudi prolazili su pozornicom povijesti razmećući se vojnom silom i moći, ali nitko se u čitavoj povijesti ne može usporediti s Isusovim karakterom. Tijekom cijeloga njegova života, od rođenja do uskrsnuća, očituje se uzvišenost moralnoga karaktera kakvu nijedan čovjek ne može ni sanjati da će postići.
Pa ipak, naša mala djeca, pjevajući kršćanske himne, govore nam o ljepoti i nebeskoj slavi Isusova karaktera. Poslušajte skupinu djece u nedjeljnoj školi kako pjevaju pjesmu „Divni Spasitelju” (Beautiful Savior). Ona će vam reći da ljepota njihova Spasitelja nadmašuje slavu, veličanstvo i ljepotu svega stvorenoga.
Promatrajući Isusov karakter, ostajemo zadivljeni i ispunjeni dubokim poštovanjem dok gledamo njegovu dobrotu, mudrost, ljubaznost i neusporedivu ljubav. Ali najuzvišenije čudo Isusova karaktera jest njegova poniznost. Doista, bio je krotka i ponizna srca. Ljudi su u njemu vidjeli samo obična čovjeka, ponizna slugu Božjega. Njegovo božansko veličanstvo i slava bili su skriveni ljudskim očima. Tek kada je njegova vječna slava zasjala, kao što se dogodilo na Gori preobraženja, ljudi su shvatili blistavo veličanstvo koje je bilo skriveno u toj ljudskoj naravi.
Apostol Pavao, govoreći o toj strani Isusova karaktera, rekao je:
„Ta poznajete milost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.”
Na drugome mjestu, u Poslanici Filipljanima, Pavao kaže:
„On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.”
Savršeni čovjek, Bogočovjek, a ipak ponizan čovjek!
Isus, Kralj ljubavi, podnosio je prijezir i uvrede u duhu poniznosti. Ljudi su se rugali njegovu podrijetlu. Ismijavali su ga kao sina Josipa, tesara. Kada su ga vrijeđali, nije uzvraćao uvredama. Razapeli su ga na križ, ali dok su okrutni čavli probijali njegovo drhtavo tijelo, iznad udaraca čekića čule su se riječi molitve za njegove neprijatelje.
Njegove su oči plamtjele pravednim gnjevom zbog nepravde i okrutnosti koje su se nanosile drugima. Izgovarao je riječi osude protiv onih čija su srca bila ispunjena licemjerjem i pohlepom. Ali kada su njega samoga ismijavali, bičevali, pljuvali i okrunili trnjem, nije otvorio svojih usta. Poput janjeta koje vode na klanje, ostao je nijem.
Kršćani koji tvrde da su podanici toga poniznog Kralja ljubavi trebali bi imati isti kraljevski duh koji obilježava njihova Kralja.
Zastani sa strane i promatraj sebe kako prolaziš.
Misli o sebi kao o „njemu”, a ne kao o „meni”.
Traži mane, pronalazi pogreške, zaboravi da si to ti,
i pokušaj tu procjenu učiniti istinitom.
Tada će se pogreške drugih smanjiti i izgubiti važnost.
Lanac ljubavi postaje jači za jednu snažnu kariku
kada si, zamijenivši „ja” s „on”,
stajao sa strane i promatrao samoga sebe.
Kao kršćani, mi smo sinovi i kćeri Kralja. Trebamo biti poput njega i nositi obiteljsku sličnost, kako Pavao kaže u Filipljanima 2,5:
„Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.”
Kraljev duh i njegova narav trebaju biti naš duh i naša narav. Zato se svaka umišljenost i oholost moraju iskorijeniti iz naših srca uz Božju pomoć. Ne smijemo hodati uzdignute glave s ohološću i osjećajem nadmoći. Ne smijemo biti bahati, zahtjevni i neskloni opraštanju. Naprotiv, Kristov duh blagosti, opraštanja i dobrote treba obilježavati naš život kao djece Kraljeve.
Isus je Kralj ljubavi
Kristove pobjede nad narodima i ljudima jedno su od čuda povijesti. Širenje njegova kraljevstva po cijelome svijetu, sve do dana kada će kraljevstva ovoga svijeta postati njegovo kraljevstvo, izaziva divljenje ljudi.
Kršćanstvo je krenulo iz male zemlje Palestine kako bi nadvladalo vojnu moć Rima, kulturu Grčke, barbarstvo Europe i poganstvo Istoka. A Kristovo kraljevstvo napreduje po cijelome svijetu jedino snagom ljubavi.
Isus nikada nije organizirao vojske niti vodio ratove kako bi zavladao ljudima, natapajući zemlju krvlju i ispunjavajući njihove živote suzama i tugom. Jedini udarac oružjem koji je bio zadan u njegovu korist bio je onaj koji je Petar zadao u Getsemanskom vrtu. Isus je takav postupak odlučno ukorio.
Isusova moć nije moć pušaka i tenkova, vojski i mornarica, bombi i otrovnih plinova. To je jedino moć božanske ljubavi koja čezne spasiti ljude i donijeti im život u izobilju i život vječni.
On nije htio da snaga njegova kraljevstva ovisi o materijalnom bogatstvu, ljudskom utjecaju ili društvenom položaju. Učenom i obrazovanom Nikodemu jasno je rekao da se mora ponovno roditi želi li ući u kraljevstvo Božje.
Vrata Kristova kraljevstva otvaraju se samo onima koji imaju pokajnički duh i skrušeno srce. Jedina sredstva kojima se Isus služio za širenje svojega kraljevstva bila su ponizan život, božanska poruka Božje milosti i križ srama.
Kako strašnu pogrešku čini kršćanska Crkva kada misli da bi se Kristovo kraljevstvo brzo proširilo cijelom zemljom samo kada bi pridobila „velike” ljude, ljude utjecaja, bogatstva i moći!
Krist odbacuje svaku moć osim moći posvećene kršćanske ljubavi. Ipak, on može upotrijebiti sve što postoji na ovome svijetu za napredak svojega djela kada mu je to posvećeno u duhu požrtvovne ljubavi.
Doista, Gospodinu je bilo potrebno magare na kojemu će ujahati u Jeruzalem na svoju kraljevsku svečanost.
Doista, Gospodinu je bila potrebna soba jednoga prijatelja u kojoj će se okupiti sa svojim učenicima i zajedno blagovati posljednju Pashu.
Doista, Gospodinu je bio potreban dom Marte, Marije i Lazara, gdje se mogao odmoriti od svojih napornih poslova.
I Gospodin i danas treba muškarce i žene s darovima, sredstvima i sposobnostima kojima će unaprijediti njegovo djelo.
Ali naš Gospodin ne ovisi samo o tim snagama. Može djelovati i bez njih ako mora. Ipak, može ih na veličanstven način upotrijebiti kada su mu posvećene u duhu istinske kršćanske ljubavi.
Kada je onaj koji je bio Kralj i Gospodar svega stvorenoga došao na ovaj svijet, svijet nije imao mjesta za njega. Ipak, bio je spreman ući u ovaj svijet tako što se rodio u skromnoj štali.
Kada su mu prijatelji zaboravili osigurati mjesto, otišao je na Maslinsku goru kako bi ondje proveo noć u molitvi i zajedništvu sa svojim Ocem.
Kada su ga svi ljudi napustili i pobjegli, sam je gazio tijesak.
Kada su mu ljudi odbili dati njegovo zakonito prijestolje, Davidovo prijestolje, bio je spreman kraljevati s križa.
Danas promatramo svijet koji prolazi kroz teške porođajne boli, rađajući novo doba. Koja će sila prevladati u tom novom dobu – sila brutalne moći ili kršćanske ljubavi?
To ovisi o tome hoće li kršćani ovoga svijeta biti spremni posvetiti sve što imaju u ruke svojega Gospodina, kako bi on mogao upotrijebiti i njih i ono što posjeduju za uspostavljanje svojega kraljevstva ljubavi, koje vlada ljudskim srcima i umovima.
Neka kršćani ovoga svijeta ponizno i vjerno slijede Krista i dopuste njegovu Duhu da ih vodi i osnažuje, kako bi Kristovo kraljevstvo moglo slavno pobijediti sve sile zla koje danas vladaju svijetom.
Isus je Kralj milosti
Gospodin ne postupa s ljudima prema njihovim grijesima niti prema onome što su pravedno zaslužili, nego po milosti. Milost znači iskazivanje dobrote i oproštenja onima koji to ne zaslužuju.
Po milosti je Isus postupao sa Samarijankom, čija je duša bila pogođena duhovnom žeđu. Isus joj je otvorio izvore žive vode, kojom je žeđ njezine duše bila zauvijek utažena.
Po milosti je Isus donio kruh gladnome mnoštvu, kao što i danas donosi Kruh života onima koji gladuju i žeđaju za pravednošću.
Po milosti je Isus postupao s udovicom iz Naina, čije je srce bilo slomljeno i obavijeno tugom zbog gubitka sina jedinca. I danas on donosi riječ života umirućoj ljudskoj djeci i riječ nade onima koji stoje pokraj grobova svojih preminulih najmilijih.
Po milosti je Isus postupao sa ženom uhvaćenom u preljubu, postavši njezin branitelj pred njezinim zaslijepljenim i samopravednim tužiteljima. Njoj je izgovorio riječi oproštenja:
„Idi i odsada više nemoj griješiti.”
Sa svakim grešnikom koji mu dolazi u pokajanju i vjeri Isus postupa po milosti i daje oproštenje grijeha.
Po milosti je Isus postupao s razbojnikom na križu i otvorio mu vrata kraljevstva vječnoga života.
Milost je tekla iz Isusova života prema ljudima kada je liječio bolesne, vraćao vid slijepima, podizao pale, opraštao grešnicima i vraćao život mrtvima.
Jedan mali dječak u poderanoj odjeći doživio je prometnu nesreću u jednom od naših većih gradova te je odveden u bolnicu na liječenje.
Sljedećega dana došla je medicinska sestra i ponudila dječaku veliku čašu mlijeka.
Dječak je dolazio iz siromašne obitelji s mnogo djece, u kojoj se sve moralo dijeliti.
Prihvativši čašu mlijeka od medicinske sestre, upitao ju je:
„Sestro, koliko duboko smijem piti?”
Jadni je dječak mislio da postoje i drugi s kojima mora podijeliti svoje mlijeko.
Medicinska sestra pogledala ga je i rekla:
„Blago tebi, dječače, možeš piti koliko god duboko želiš.”
Tako je i s Božjom milošću u Kristu Isusu. Postoji širina u Božjem milosrđu, poput širine mora. Možemo duboko piti iz njegove milosti kako bismo zadovoljili svaku svoju potrebu i čežnju.
Božja je milost dovoljna za nas i za cijelo čovječanstvo.
Kako je čudesna milost Isusa, Kralja ljubavi! Ni vječnost neće biti dovoljno duga da se ispriča priča o čudesima njegove milosti. A oni koji stoje pred Božjim prijestoljem pjevat će slavnu pjesmu onih koji su spašeni jedino milošću.
Isus uvijek postupa po milosti sa svojim grešnim učenicima koji griješe.
Kada se okupio sa svojim učenicima u gornjoj sobi u onom svetom sakramentalnom času, srca učenika bila su ispunjena ponosom, osjećajem vlastite važnosti i neslogom.
Tada je Isus uzeo ručnik i posudu s vodom te počeo prati noge učenicima. Time ih je poučio pravome putu do veličine: onaj tko želi biti najveći među ljudima mora biti sluga svima.
Ovdje je Isus Kralj, opasan ručnikom, a ne mačem, obavljao ponizan posao sluge, pokazujući svim ljudima pravi put do veličine – put kršćanskoga služenja.
Po milosti je Isus postupao i s Petrom, koji je tako teško sagriješio zanijekavši svojega Gospodina.
Nije ga prekorio oštrim riječima, nego ga je pogledao pogledom ranjene ljubavi. Okrenuo se i pogledao Petra. Taj je pogled rastopio jadno Petrovo srce te je izišao i gorko zaplakao u pokajanju.
Tako Krist i danas postupa s ljudima u milosrđu, milosti i oproštenju, sa svim dušama koje se kaju.
Tako je Krist postupao s tobom i sa mnom tijekom svih ovih godina. Sva njegova milostiva postupanja s nama bila su njegov način da pridobije ljubav naših srca, pozivajući nas da napustimo putove grijeha i nepravednosti kako bismo bili spašeni za njegovo vječno kraljevstvo.
Kako milostivo Isus postupa sa svim grešnim ljudima! On donosi nadu obeshrabrenima, utjehu ožalošćenima, ohrabrenje klonulima i sigurnost onima koji se boje.
Jedan čovjek došao je u kuću nekoga liječnika. Na vratima ga je dočekala liječnikova mala kći.
„Je li tvoj otac kod kuće?”, upitao je čovjek.
„Nije, otišao je”, odgovorila je djevojčica.
„Gdje ga mogu pronaći?”, upitao je čovjek.
Djevojčica je odgovorila:
„Morate ga potražiti negdje gdje su ljudi bolesni, povrijeđeni ili umiru. On negdje nekome pomaže.”
I u ovome svijetu grijeha, patnje i smrti Isus je prolazio čineći dobro. Uvijek je pomagao ondje gdje su ljudi bili bolesni, povrijeđeni ili na samrti.
I danas on djeluje po cijelome svijetu gdje god muškarci i žene, potaknuti Kristovim Duhom, služe potrebama svojih bližnjih.
Isus i danas čini dobro kada muškarci i žene u Kristovo ime služe bolesnima i umirućima, posjećuju zatvorenike, daju vodu žednima, hranu gladnima ili odjeću onima koji je nemaju.
Tako Krist i u naše vrijeme može pružati svoju pomoć potrebitim ljudima.
Kršćani trebaju biti njegova usta koja ljudima govore riječ života. Trebaju biti njegove noge koje izvršavaju njegova djela milosrđa i ljubavi. Trebaju biti njegove ruke koje služe svojim bližnjima.
Bog danas zasigurno poziva svoju Crkvu na djelovanje, da se probudi iz svoje tromosti, da iziđe u svijet i proširi granice njegova kraljevstva.
Krist poziva podanike svojega kraljevstva na požrtvovno služenje u njegovo ime. Kao što su narodi u ratnim vremenima okupljali svoje ljudske snage, tako Krist poziva sve kršćane da poput velike vojske krenu i donesu njegov mir u srca svih ljudi.
Mi kao kršćani ne možemo jednostavno biti promatrači velike svjetske drame koja se odvija pred našim očima. Ne možemo samo stajati po strani i promatrati kako čovječanstvo ide životnim putem noseći teške terete grijeha, patnje i smrti.
Ne možemo jednostavno živjeti u svojoj kući pokraj ceste i promatrati kako životna utrka ljudi prolazi pokraj nas.
Moramo slijediti svojega Gospodina i Kralja, izići među ljude na životnim putovima i dijeliti s njima njihove borbe i žalosti.
O, koliko Kralj ljubavi treba muškarce i žene koji će ga slijediti i u njegovo ime nastojati ublažiti grijehe i patnje ovoga starog svijeta!
Tako će svi ljudi moći upoznati Božju ljubav u Kristu Isusu i iscjeljenje koje se nalazi u Kristu za sve grijehe i nevolje života.
Podanici Kralja ljubavi danas moraju krenuti u veliki pohod kako bi donijeli mir, radost i nadu njegova kraljevstva u ljudska srca i živote.
Doista, svijetu je očajnički potreban Isus, Kralj ljubavi.
Samo Krist može odgovoriti na krizu ovoga doba.
Moć atomske bombe može uništiti svijet.
Samo Kristova moć može spasiti svijet.
Naš je svijet svijet koji posrće i tetura. Ovo nije vrijeme za slabašnu religiju i razvodnjenu vjeru.
Ovo je dan u kojem hrabre kršćanske duše trebaju krenuti u ime i snazi svojega uskrslog, pobjedonosnog Gospodina i donijeti spasenje svijetu koji umire.
Crkvi su potrebni muškarci i žene koji imaju takvu vjeru u Krista da vjeruju kako Krist može spasiti ovaj svijet i da može odgovoriti na svaku nevolju.
Svijet je ispunjen nepovjerenjem, nemirom, nemoralom, grijesima svake vrste, neizrecivom patnjom, mržnjom, pohlepom, častohlepljem i teretima svih vrsta.
Ali Krist može odgovoriti na sadašnju svjetsku krizu.
Krist može spasiti grešne ljude koji umiru.
Kršćani, probudite se!
Kršćani, ustanite!
Kršćani, slijedite svojega Kralja!
AMEN.
Vlč. F. I. Schmidt, župnik Bethel Lutheran Church u Madisonu, Wisconsin, SAD. (1945).
Propovijed iz knjige „We Beheld His Glory” („Gledali smo slavu njegovu”), str. 25–36.
