Koje je značenje posta i pokajanja? (Čista srijeda – pepelnica)
Čista srijeda dan je kada ulazimo u posebno vrijeme crkvene godine koje nazivamo Korizmom.
Danas, na Čistu srijedu, ulazimo u posebno razdoblje crkvene godine – korizmeno vrijeme.
Zašto se ovaj dan naziva Čista srijeda, odnosno Pepelnica?
Poruka današnjega dana jest poziv na pokajanje i obraćenje, dakle na našu unutarnju čistoću. Čut ćemo riječi: „Obratite se i vjerujte evanđelju“ (Mk 1,15).
Pepelnica upućuje na obred pepeljenja koji se obavlja u zapadnim Crkvama (kako Rimokatoličkoj, tako i u tradicionalnim protestantskim Crkvama). Pepeo nas podsjeća na prolaznost i smrtnost – da smo prah i da ćemo se u prah vratiti. To, kako su neki teolozi nazvali, sjećanje na smrt, treba nas usmjeriti na život obraćenja i pokajanja, da u svakom trenutku budemo svjesni kako nas Gospod može pozvati s ove zemlje i da ćemo pred Njega stati. Valja nam umrijeti – a što nakon toga? Jesmo li spremni susresti se s Bogom?
Pepeljenje je u Starome zavjetu bilo simbol pokajanja, povezano s postom, ali i pouzdanjem u milosrdnoga Boga. Tako jedan liturgijski obrazac govori:
„Izmijenimo se posteći u pepelu i kostrijeti i plačimo pred Gospodinom: on je sama nježnost i milosrđe – oprostit će nam grijehe Bog naš“ (usp. Jl 2,13).
Korizma, vremensko razdoblje od četrdeset dana priprave za Uskrs, pokorničko je razdoblje. O simbolici četrdeset dana više ćemo govoriti na Prvu korizmenu nedjelju.
Ulazeći u korizmeno razdoblje, pozvani smo promišljati o Bogu i o sebi. U susretu Boga i čovjeka susreću se Sveti i grešnik, Pravedni sudac i prijestupnik Božjega zakona, ali i Milosrdni Bog i grešnik koji se svojim djelima ne može opravdati.
Čovjek koji doista tvrdi da je spoznao istinu o Bogu, poput proroka Izaije shvaća da je „čovjek nečistih usana“, pa poput grešnika u Hramu moli: „Smiluj se meni grešniku.“ Milost je predivan Božji dar darovan onima koji Boga za milost mole i koji svoj praktični kršćanski život nastoje ravnati prema Božjoj objavljenoj volji, odnosno Njegovoj Riječi.
Kršćani su u opasnosti da imaju donekle ispravnu sliku o Bogu, ali iskrivljenu sliku o sebi. Može se dogoditi da se, što smo po vlastitom mišljenju bliže Bogu, divimo sami sebi, svojoj svetosti i pravednosti te druge gledamo kao one koji nisu postigli razinu naše duhovnosti, pa poput onoga farizeja u Hramu hvalimo Boga što nismo „kao drugi ljudi“. Takav stav zapravo nas izbacuje iz područja Božje milosti i nećemo nikada istinski upoznati radost pokajanja i Božjega oproštenja.
Korizma se često povezuje s odlukama odricanja, odnosno s vremenom posta. Fizički post ili nemrs svakako ima svoj smisao, kako za naše zdravlje, tako i za naš praktični kršćanski život. Ako se odričemo svojega ručka, podajmo ga onima koji nemaju što jesti, jer u suprotnom to nije odricanje nego štednja. No mnogo je vrjedniji od vanjskoga, tjelesnog posta duhovni post – odricanje od svega onoga što šteti našem duhovnom čovjeku.
Može se lako dogoditi da vanjski post zasjeni pravu narav i cilj posta. A cilj posta treba biti obraćenje srca, dakle naše istinsko pokajanje. Ako se samo uzdržavamo od određene hrane, a to nije popraćeno susretom s Bogom u molitvi, čitanju Njegove riječi i praktičnom kršćanskom životu, tada je naš post obična dijeta.
Vrlo je važno da u korizmi ojačamo svoga duhovnog čovjeka. A to činimo i odricanjem – odricanjem od vlastite samodopadnosti, samopravednosti i umišljene svetosti.
„Ovo je post koji mi je po volji – riječ je Jahve Gospoda: kidati okove nepravedne, razvezivati spone jarma, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onoga koga vidiš gola i ne kriti se od onoga tko je tvoje krvi“ (Iz 58,6–7).
Sveti Bazilije Veliki kaže:
„Ne ograničavaj vrlinu posta samo na prehranu. Istinski post nije samo odricanje od različite hrane, nego odricanje od strasti i grijeha: da nikome ne učiniš nepravdu, da oprostiš bližnjemu uvrede koje ti je nanio, zlo koje ti je učinio, dug koji ti je dužan. Inače ne jedeš meso, ali jedeš samoga brata svoga.“
Sveti Ivan Zlatousti kaže:
„Post je promjena čitavoga našeg života, jer prava žrtva (smisao) posta nije suzdržavanje od mesa nego suzdržavanje od grijeha. Dakle, svatko tko ograničava post samo na uzdržavanje od hrane zapravo ismijava post. Ako postiš, pokaži mi to na djelima. Kojim djelima? Ako vidiš nekoga siromašnoga, iskaži mu milosrđe. Vidiš li neprijatelja, izmiri se s njime. Vidiš li prijatelja koji je postao uspješan, ne budi zavidan. Vidiš li lijepu ženu, ne obaziri se. Ne trebaju samo usta postiti, nego i oči i noge i ruke i svi dijelovi tijela. Neka ruke poste ostajući čiste od krađe i pohlepe. Neka noge poste izbjegavajući putove koji vode u grijeh. Neka oči poste ne zadržavajući pogled na tuđoj ljepoti i zamamnosti. Ne jedeš meso? Nemoj ni proždirati zlo svojim očima. Neka poste i uši – post slušanja sastoji se u tome da ne prihvaćaš loš govor o drugima. Neka poste i usta od ružnih riječi. Jer kakva je korist ako s jedne strane izbjegavam hranu, a s druge proždirem svoga bližnjega?“
Neka nam ova korizma bude vrijeme prihvaćanja svakoga čovjeka, osobito potrebnih. Imajmo ispravnu sliku o sebi te pokajnički molimo:
„Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku“, radujući se što je Bog „nježnost sama i milosrđe, spor na srdžbu i bogat dobrotom“.
U tome duhu čujmo i molimo korizmenu molitvu svetog Efrema Sirijca:
*Gospode i Vladaru života mojega, kloni od mene duh
lijenosti, malodušja, sebeljublja i ispraznih riječi.
A duha razboritosti, poniznosti, strpljenja i ljubavi podaj
meni, sluzi svome.
Da, Gospode i Kralju, daj mi da vidim svoje grijehe
i da ne osuđujem brata svoga, jer si blagoslovljen u vijeke vjekova. Amen.*
Autor: Biskup Jasmin Milić
Crkva Dobroga Pastira, Osijek, 6.03.2019.
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
