VELIČA (MAGNIFICAT) – Marijina pjesma
Veliča (Magnificat) – Marijin hvalospjev
Veliča, latinski Magnificat, Marijin je hvalospjev zapisan u Evanđelju po Luki (Lk 1,46–55). Naziv Magnificat dolazi od prve riječi njegova latinskog prijevoda: Magnificat anima mea Dominum – „Veliča duša moja Gospodina“.
Marija izgovara ovaj hvalospjev prilikom susreta sa svojom rođakinjom Elizabetom. Nakon što joj je anđeo Gabrijel navijestio da će začeti i roditi Isusa, Marija odlazi Elizabeti. Ona, ispunjena Duhom Svetim, pozdravlja Mariju riječima: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1,42). Na taj pozdrav Marija odgovara pjesmom hvale Bogu.
Magnificat je prije svega hvalospjev Bogu i njegovu spasenjskom djelovanju. Marija ne usmjerava pozornost na sebe, nego na Boga: raduje se „u Bogu, svome Spasitelju“ i priznaje da je sve što joj se dogodilo posljedica Božje milosti i njegova moćnog djelovanja.
Istodobno, Marija svoje osobno iskustvo smješta u mnogo širu povijest Božjega djelovanja. Ono što Bog čini u njoj nastavak je njegova djelovanja među njegovim narodom: Bog uzvisuje ponizne, siti gladne, iskazuje milosrđe onima koji ga se boje, a oholima pokazuje da ljudska moć i bogatstvo nemaju posljednju riječ.
Biblijski korijeni Magnificata
Hvalospjev je prožet starozavjetnim jezikom, slikama i mislima. Njegov najočitiji uzor jest Anin hvalospjev iz Prve knjige o Samuelu (1 Sam 2,1–10). Ana također slavi Boga koji mijenja ljudske sudbine, ponižava ohole i uzvisuje slabe.
U Magnificatu se, osim toga, mogu prepoznati brojne aluzije na Psalme i proroke. Marijine riječi stoga nisu izdvojena pjesnička cjelina bez prethodnika, nego su duboko ukorijenjene u vjeri i molitvenom jeziku Izraela. Marija govori riječima Svetoga pisma i svoje iskustvo razumije u svjetlu Božjih obećanja.
Hvalospjev se može podijeliti na tri cjeline. U prvom dijelu (rr. 46–49) Marija zahvaljuje Bogu za ono što je učinio njoj osobno: pogledao je na neznatnost svoje službenice i učinio joj velika djela. U drugom dijelu (rr. 50–53) pogled se širi na Božje djelovanje u svijetu: Bog raspršuje ohole, zbacuje silne, uzvisuje neznatne, gladne puni dobrima, a bogate otpušta prazne. U završnom dijelu (rr. 54–55) Marija sve povezuje s Božjim savezom s Izraelom i obećanjem danim Abrahamu i njegovu potomstvu.
Teolog Zvonko Pandžić sažima poruku Magnificata naglašavajući da hvalospjev veliča Božje spasiteljsko djelovanje u korist poniženih, malenih i poniznih, dok istodobno predstavlja opomenu oholima i moćnima. Marijina poniznost i spremnost da prihvati Božju volju postaju primjer vjernicima.
Magnificat u kršćanskom bogoslužju
Kršćanska je Crkva od ranih vremena prepoznala Magnificat kao jedan od najvažnijih novozavjetnih hvalospjeva. Zato nije ostao samo biblijski tekst koji se povremeno čita, nego je postao sastavni dio svakodnevne molitve Crkve.
U zapadnoj kršćanskoj tradiciji Magnificat je osobito povezan s večernjom molitvom. U Rimokatoličkoj crkvi redovito se moli ili pjeva u Večernjoj časoslova, dok u anglikanskoj tradiciji ima istaknuto mjesto u službi Evening Prayer odnosno Evensong. Nalazimo ga i u liturgijskim tradicijama pojedinih protestantskih crkava, osobito luteranskih i drugih crkava reformacijske baštine koje su sačuvale dnevne molitvene službe.
U pravoslavnoj tradiciji Marijin hvalospjev sastavni je dio jutrenja, gdje se pjeva u okviru devete pjesme kanona, zajedno s pripadajućim pripjevima.
Tako Magnificat nadilazi denominacijske granice. Katolici, pravoslavni, anglikanci i mnogi protestanti stoljećima mole ili pjevaju iste Marijine riječi, koje su zapravo prije svega riječi hvale Bogu zbog njegova spasenjskog djela.
Marija u Magnificatu
Magnificat nam ujedno pomaže razumjeti biblijsko mjesto Marije. Ona sebe naziva službenicom Gospodnjom, priznaje Boga svojim Spasiteljem i proriče: „Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.“
Stoga kršćansko poštovanje Marije ne mora biti suprotstavljeno usmjerenosti na Krista i Boga. Upravo Marijin vlastiti hvalospjev pokazuje smjer takva poštovanja: Marija sebe ne stavlja u središte, nego svjedoči o velikim djelima koja joj je učinio Bog.
U tom smislu Magnificat može biti posebno značajan i za protestantsko razumijevanje Marije. Reformacija nije odbacila ovaj hvalospjev; naprotiv, Martin Luther posvetio mu je svoje poznato tumačenje iz 1521. godine. Za njega je Marijina veličina upravo u tome što ona Božju milost ne pripisuje vlastitim zaslugama, nego sve vraća Bogu.
Marijin Magnificat zato ostaje poziv svakom kršćaninu da se raduje u Bogu, da se pouzdaje u njegovu milost, da odbaci oholost i da poput Marije bude spreman odgovoriti na Božji poziv.
Veliča
Veliča duša moja Gospodina
i klikće duh moj
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
