Zašto je Krist morao umrijeti (Heidelberški katekizam 40-44)

Zašto je Krist morao umrijeti da bi nas spasio? Ako je dao svoj život za nas, zašto mi moramo umrijeti? O tome nam govore sljedeći članci Heidelberškog katekizma.

Zašto je Krist morao umrijeti?

40. Zašto je Krist morao trpjeti do smrti?

Jer se Božjoj pravdi i istini ni na koji drugi način nije mogla dati zadovoljština za naše grijehe osim smrću Božjeg Sina.

Kratko razmatranje:

O ovome smo već govorili u ranijim razmatranjima. Jedino je nevin i pravedan čovjek mogao dati otkupnu žrrtvu, odnosno platiti cijenu za grijeh. A plaća za grijeh je smrt. „Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji život vječni u Kristu Isusu Gospodinu našemu.“ Rimljanima 6, 23. Po njegovoj smrti, dakle po plaćenoj cijeni za nše grijehe, mi dobivamo život vječni koji je dar a ne naša zasluga, temeljena na našim djelima.

41. Zašto je bio pokopan?

Njegov pokop svjedoči da je stvarno umro.

Kratko razmatranje:

Kristova smrt nije bila privid. Isus je u tijelu, kao čovjek, doista umro i to okrutnom smrću te nakon smrti bio pokopan. Isus je u potpunosti Bog i u potpunosti čovjek. Kao Bog nikad ne umire. Njegovo uskrsnuće je jamstvo da nad njim smrt nema posljednju riječ. No, kao čovjek je iskusio smrt pa i smrtnu agoniju prije raspeća. I sve to radi nas i radi našeg otkupljenja.

42. S obzirom da je Krist umro za nas, zašto mi moramo umrijeti?

Naša smrt ne plaća dug naših grijeha, već je umiranje grijehu i prijelaz u vječni život.

Kratko razmatranje:

Spašeni smo od duhovne smrti za život vječni „Dar Božji život vječni u Kristu Isusu Gospodinu našemu (Rimljanima 6,23). No, još smo u propadljivom tijelu koje ne može nasljediti Kraljevstvo Božje. Zato, po smrti Gospodin nas oslobađa griješnog i propadljivog tijela i uvodi nas u život vječni.

43. Koju još korist imamo od Kristove žrtve i smrti na križu?

Njegovom silom naš stari čovjek je s Njim raspet, pogubljen i pokopan, kako zle strasti našeg tijela ne bi više gospodarile nama, već bismo predali sebe kao žrtvu zahvalnicu Njemu.

Kratko razmatranje:

Krist je umro kao zamjenska žrtva, radi nas. Naš stari čovjek je osuđen na propast, vječnu smrt. No, Krist je na križu ponio i našeg starog čovjeka, kako bi nas oslobodio od ropstva grijeha. Na križu je grijeh poražen. “Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime.” Rimljanima 6, 6-7.

Vidi i ovo: Kristova smrt na križu

44. Zašto dodaješ i to: «sišao nad pakao»?

Da bih i usred najtežih iskušenja bio siguran da je Krist moj Gospodin, trpeći neizrecivu tjeskobu, bol i strepnju duše podnio na križu, a i ranije, da bi me izbavio iz patnje i muke pakla.

Kratko razmatranje:

Pakao, u ovome kontekstu označava prebivalište mrtvih, podzemlje, šeol ili had. Dakle, vjerovanje tvrdi da je Isus, nakon raspeća, a prije uskrsnuća, bio u paklu. Ova tvrdnja proizlazi iz nekoliko redaka Svetoga Pisma, poput Efežanima 4, 9; 1 Petrova 3, 19; 4, 6, Djela 2, 31 i sl. Što to doista znači? Govoreći u Kristovoj smrti, rekli smo da Isus nije iskusio samo fizičku već i duševnu bol. O tome nam govori Calvin u svojim Institucijama: “Da je Krist umro samo tjelesnom smrću, ništa se ne bi postiglo.

Vidi i ovo: Krist je u potpunosti sudjelovao u našoj sudbini

Bilo je također nužno da osjeti oštrinu Božje osvete kako bi mogao smiriti Božji gnjev i zadovoljiti njegovu pravdu. Dakle, bilo je nužno da se bori sa snagama pakla i užasom vječne smrti. (…) U svojoj duši trpio je strašnu muku osuđena i nepovratno izgubljena čovjeka (…) Vidimo da je Krist bio tako duboko potišten da je u očaju morao uzviknuti: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mt 27,46).

Krist se dakle potpuno poistovjetio s nama. Rođen je kao čovjek, živio među nama, umro radi našega grijeha, bio pokopan, no nakon svoje fizičke smrti odlazi u svijet duhova. Nakon toga slijedi uskrsnuće i uzašašće. Taj put kojim je Krist prošao, i naš je put.

Osim što je, silaskom nad pakao Isus iskusio svu težinu duševne boli i patnje, On je također naviještao evanđelje onima koji su se nalazili u boravištu mrtvih, kako nam to kaže 1 Petrova 4, 6. Svoje djelo naviještanja evanđelja Krist je činio i na križu (razbojniku naviješta Radosnu vijest) ali i silaskom u prebivalište mrtvih. Krist se objavljuje i onima koji su umrli u iščekivanju dolazećeg Mesije.

Molitva:

Oče naš, toliko si nas ljubio da si i Sina svoga dao, da živi i umre kao jedan od nas. Radi našega grijeha nije iskusio samo fizičku već i duševnu bol. Daj da na takvu neizmjernu ljubav odgovorimo svojim potpunim predanjem tebi i Tvojoj volji.

I molim te onako kako si me učio moliti:

OČE naš koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.
Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć
u vjekove. Amen.

Priredio: Biskup Jasmin Milić

Prethodna razmatranja vidi ovdje.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.