Uskrsnuće tijela: Što nas čeka nakon smrti? – John Stott

Što se događa nakon smrti? Hoćemo li u vječnosti imati tijelo? Kakvo će biti uskrsnuće i što nas očekuje na nebu? Poznati anglikanski teolog John Stott u ovom članku razmatra biblijsko učenje o uskrsnuću tijela, njegovoj preobrazbi i nadi vječnoga života u Božjoj prisutnosti.

Kršćanin se ne mora bojati smrti

Istaknuti liječnik – bilo mu je tada šezdeset i tri godine – jednom mi je kazao: „Mnogo sam puta vidio smrt, ali se nikad nisam s njome suočio.” Nedavno mi je pisala jedna gospođa: „Bojim se smrti.”

Smrt ne gleda tko je tko; ne može joj se izbjeći.

Ali kao kršćani ne moramo se bojati smrti. Isus Krist je pobijedio smrt te nas može osloboditi od straha pred njom. Pavao se ruga smrti: „Gdje je, smrti, tvoja pobjeda?”, uzvikuje on. „Gdje je, smrti, tvoj žalac?” (1 Kor 15,55).

On uspoređuje smrt sa škorpionom ili otrovnim insektom kojemu je žalac izvađen; ona je poput ratnika koji je zbačen s vlasti.

Kako se može tako sigurno govoriti o smrti? Kako se može znati što leži iza groba? Ima samo jedan način. Ne mislim na spiritizam ili na zazivanje mrtvih (u Bibliji se to stalno zabranjuje), a još manje na različite spekulacije (jer tvoje je mišljenje tu isto tako dobro kao i moje).

Naša sigurnost dolazi iz proučavanja Biblije, a napose Isusova učenja i učenja njegovih apostola.

Uskrsnuće tijela

Kršćansko vjerovanje o zagrobnom životu tiče se i tijela i duše. Vjerujemo da duša nastavlja živjeti i nakon smrti. Taj period u kojemu duša živi bez tijela teolozi obično nazivaju „intermedijalno stanje” (period između smrti i Kristova drugog dolaska).

Ali Božja konačna namjera nije da nas ostavi samo kao duše, već nas želi zaodjenuti novim tijelom. To će nam tijelo omogućiti da se izražavamo i da komuniciramo s drugima.

Kakvo će biti uskrslo tijelo?

Prvo da vam kažem kakvo neće biti. Ono neće biti istovjetno s našim sadašnjim tijelom. Kršćansko učenje o uskrsnuću često je bilo ismijavano i sramoćeno zato što je bilo krivo shvaćeno.

Srednjovjekovne slike uskrsnuća ne pomažu mnogo. One uskrsnuće predstavljaju pretjerano materijalistički. Iz njih bi se dalo zaključiti da će tijelo koje se već raspalo i istrunulo biti na čudnovat način ponovno rekonstruirano, kao da bi nastavilo svoj prethodni fizički život.

Ali Biblija to ne uči. Pavao je pisao da „tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje” te da ćemo biti „preobraženi” (1 Kor 15,50–51).

Westcott je to jednom lijepo kazao: ne smijemo pokušavati „naučiti nebo stvorenjima sa zemlje”.

Kršćani ne vjeruju da će tijelo uskrsnuti te nastaviti svoje materijalno postojanje, već da će ono uskrsnuti promijenjeno u novog nosioca duhovnog života.

Činjenica i obrazac

Kakvo će biti uskrslo tijelo?

Pavao kaže da će naše uskrslo tijelo biti poput tijela koje je Krist imao nakon svoga uskrsnuća (Fil 3,21).

Kada se Krist vrati, on će „preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu”.

Isusovo nam uskrsnuće ne govori samo o činjenici da ćemo uskrsnuti, već je ujedno i obrazac našeg uskrsnuća.

Kakvo je bilo njegovo tijelo?

Jasno je: uskrsli Isus bio je ista osoba kao i zemaljski Isus. Postoji kontinuitet između njegova zemaljskog i uskrslog tijela. Još je uvijek nosio ožiljke na svojim rukama i nogama. Imao je isti glas. On sam je kazao: „Ja sam, ja glavom!”

Pa ipak, bio je drukčiji.

Njegovo je uskrslo tijelo prošlo kroz povoje i ostavilo ih u grobu netaknute, poput prazne školjke ili napuštene čahure. Uskrslo tijelo moglo je nestati i ponovno se pojaviti s druge strane zatvorenih vrata.

Konačno, prkoseći zakonima gravitacije, njegovo tijelo podiglo se sa zemlje i uzišlo na nebo.

To nas uče evanđelja o Kristovu uskrslom tijelu.

Bilo je isto, a ipak drukčije. Ono je bilo slično starome tijelu, ali je bilo slavno obnovljeno te je posjedovalo nezamislive moći.

Neznanstveno je odbaciti ove činjenice o kojima nam govore evanđelja samo zato što nadilaze naše iskustvo i razumijevanje.

Isto, a ipak drukčije

Pavao uzima sliku iz biljnog svijeta da opiše narav uskrslog tijela.

„I ono što siješ”, piše on, „nije lik koji će se pojaviti, već golo zrno, recimo, pšenice ili kakva drugoga sjemena. A Bog mu daje lik kakav hoće” (1 Kor 15,37–38).

Svakako, sjeme je životno povezano s biljkom koja iz njega izniče. Pa ipak, koliko je ono drukčije!

Sjeme koje sijemo golo je, malo i hladno, a iz njega niče lijepi, dražesni, miomirisni cvijet.

Pavao kaže da će novo uskrslo tijelo, iako povezano s našim sadašnjim tijelom, biti od njega drukčije kao što je cvijet drukčiji od svoga sjemena.

U čemu je razlika?

Ovdje moramo biti pažljivi. Mnogo je toga još uvijek ovijeno tajnom, ali Pavao navodi četiri razlike.

Prva je: „Sije se u raspadljivosti, uskrsava u neraspadljivosti” (1 Kor 15,42).

Naše je sadašnje tijelo raspadljivo, podložno umoru, slabosti, bolesti i bolu. Jednog dana će umrijeti i raspasti se.

Ali uskrslo tijelo bit će neraspadljivo. Nećemo osjećati umor ni bol. Nećemo stariti, razbolijevati se i umirati. Vječno ćemo biti mladi.

Druga razlika je: „Sije se u slabosti, uskrsava sa silom” (1 Kor 15,43).

Uskrslo tijelo neće biti slabo i krhko kao naše sadašnje tijelo. Ono će imati nove moći.

Mada ne možemo u potpunosti razumjeti kakve će te moći biti, sigurni smo da ćemo, poput uskrsloga Krista, biti oslobođeni vremenskih i prostornih ograničenja koja sputavaju naše sadašnje tijelo.

Uskrsnuto u slavi

Treća razlika je: „Sije se u sramoti, uskrsava u slavi” (1 Kor 15,43).

Naše sadašnje tijelo nije nečasno samo po sebi, već zato što je povezano s palom prirodom.

Sve dok ono ne umre, nećemo se osloboditi ove grešne i sebične prirode koja nas uporno prati.

Naše novo tijelo neće imati staru prirodu. Ono će biti uskrsnuto „u slavi”.

Nećemo više nositi Adamovu sramotu, već Kristovu slavu.

Četvrta razlika je: „Sije se tijelo zemaljsko, uskrsava tijelo duhovno” (1 Kor 15,44).

Naše sadašnje tijelo namijenjeno je fizičkom, biološkom životu. Naše uskrslo tijelo bit će čudesno, savršeno prilagođeno duhovnom životu u nebu.

Što nas čeka u nebu?

Jedan od biblijskih izraza za nebo jest „život vječni”.

Kakvo će biti nebo?

Nitko od nas to pobliže ne zna. Sigurno je da će ono nadići i naše najviše i najsvetije zamisli.

Ipak, Pismo nam otkriva neke aspekte neba.

Na primjer:

„I više nikada neće ni ogladnjeti ni ožednjeti”; više ih nikada neće moriti ni „sunce” ni ikakva „žega”, jer će ih Janjetina, koja stoji nasred prijestolja, pasti i voditi na izvore žive vode.

I Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju (Otk 7,16–17).

Nebo se ovdje opisuje negativno: neće biti gladi ni žeđi, žalosti ni suza, grijeha ni smrti.

Ali ono najbitnije u biblijskoj nauci o nebu nije odsutnost žalosti, trpljenja i grijeha, već razlog toga odsustva: moćna, posvudašnja prisutnost Božjega prijestolja.

To je vidio Ivan u svojoj viziji:

„I gle: u nebu je stajalo prijestolje, i na prijestolju sjedio Netko.”

Prijestolje je glavna karakteristika neba koju ističe Otkrivenje. Spominje se sedamnaest puta u četvrtom i petom poglavlju, i još sedam puta u sedmom.

Svaki vid nebeske slave povezan je s Božjim prijestoljem.

Mi ćemo u nebu živjeti pred Božjim prijestoljem.

To znači: u prisutnosti i pod vladavinom Boga.

Prijestolje će Božje vladati nebom. Bog će upravljati svime u nebu; svaki dio našeg života bit će podložan Božjem prijestolju.

Mi ćemo padati ničice pred prijestoljem i štovati Boga.

Kao što je Pavao kazao, Bog će biti „sve u svima”.

Ako je nebo mjesto Božjega prijestolja, onda je nezamislivo da će u nebu biti ljudi i žena koji su se suprotstavljali Božjoj vladavini na zemlji.

Za takve ljude nebo bi bilo veći pakao od samoga pakla. Njihovo isključenje iz neba ujedno je izraz milosti i pravde.

Paklena muka će biti bezbožna sebičnost onih koji u njemu budu bili, a u nebu će Božja vladavina biti najveća radost.

Dostupno sada

Ne treba čekati poslije smrti da bi se ušlo u Božje kraljevstvo ili naslijedilo vječni život.

Vječni život – a isto je tako i s kraljevstvom Božjim – bit će dovršen u nebu, ali on počinje sada i može se prihvatiti sada.

Vječni život nije samo život koji se nastavlja do u beskraj; to je nova kvaliteta života.

Ona je rezultat osobne spoznaje Boga i podređivanja njemu.

Isus Krist je došao i umro da bi vječni život učinio dostupnim svima.

Ivan je pisao:

„Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života” (1 Iv 5,12).

Ako po vjeri imaš Sina, ne moraš se strašiti smrti.

Tebi će biti dato „uskrsnuće tijela i život vječni”.

---

Autor: John Stott (1921.–2011.), anglikanski svećenik, teolog i jedan od najutjecajnijih predstavnika evangelikalnog kršćanstva 20. stoljeća. Posebno je poznat po svojem doprinosu biblijskom propovijedanju, kršćanskoj apologetici i međunarodnom evangelikalnom pokretu.

Izvor: John Stott, „Preobraženo tijelo”, Izvori, broj 4/1980., str. 4–5.