Očišćenje gubavca (Nedjeljno evanđelje)
Očišćenje gubavca je Kristovo snažno djelo ne samo tjelesnog, već i duhovnog ozdravljenja.
Šesta nedjelja kroz godinu (B)
ČITANJA:
Lev 13,1-2.45-46; Ps 32,1-2.5.11; 1Kor 10,31 – 11,1; Mk 1,40-45
Očišćenje gubavca
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud. (Mk 1,40-45)
Duhovna misao
U današnjem evanđelju pojavljuje nam se jedan gubavac koji mimo svih tadašnjih pravila prilazi Isusu. On nema što da izgubi, već je zapravo mrtav. Ide na sve ili ništa. O Kristu je vjerojatno već čuo. Iscjeljivao je, oslobađao, opraštao grijehe. Isus je šansa i spas za ovoga gubavca.
Njegova je vjera velika. On ne gleda na Isusa kao na svećenika koji samo može da utvrdi ozdravljenje. On vjeruje da ga Isus može očistiti u potpunosti. I tako mu se i obraća: „Ako hoćeš…“ On priznaje time i da je Isus suveren. Naše iskustvo znači nama osobno, no ako nas Bog ne izliječi od neke naše bolesti, našeg „trna u tijelu“ ne znači da nije svemoguć i da ne može to učiniti. On je suveren i u konačnici čini što je njegova suverena volja. I zato je važno uvijek mu tako pristupati. Slušao sam nekada molitelje koji su znači, u svojoj težnji da od Boga nešto dobiju, vikali Bogu: „Bože, ti si obećao i ti to moraš učiniti“. Ne, Bog ništa ne mora.
On je o kleknuo pred Kristom. Pripadnici Božjega naroda su samo pred Bogom klečali. Možemo reći da je ovo čin očajnika koji želi ozdraviti, no već i sama činjenica da gubavac vjeruje u suverenost Kristovu znači da je u njemu prepoznao više od čovjeka. Prepoznao je Boga u tijelu.
Isus je bio ganut njegovom molbom. Iz mnogih Kristovih reakcija možemo vidjeti da je Isus, kao čovjek, bio izrazito emotivna osoba. Njega se dotiču ljudske sudbine, on plače nad svojim prijateljem Lazarom nakon njegove smrti. Dotakla ga je i teška situacija ovoga gubavca te i on čini ono što je bilo mimo svih propisa. Pružio mu je ruku i dotakao se nečistog, gubavog. Time zapravo pokazuje svoju pravu misiju. Bog je učinio nevjerojatno, neočekivano. Sišao je s nebeskog prijestolja, došao naći i spasiti one koji su izgubljeni. Došao je zagrliti grješnika i vratiti ga u život.
Grijeh je onaj koji nas doista izolira od Boga i vodi sigurno u vječnu smrt. Grijeh je ljudska nevolja. I sami ga se riješiti ne možemo. No, Isus je došao da nas oslobodi od tereta grijeha. I zato grješnik jedinu svoju nadu ima u Kristu.
Kada nam Bog oprašta, on nas u svojim očima čini čistima, svetima, duhovno živima. Grijeh je nažalost još uvijek u nama, no Bog nam je po vjeru uračunao svoju pravednost. To je ono što mi u našoj, reformacijskoj teologiji nazivamo opravdanje vjerom. Biti slobodan od krivice, biti slobodan od posljedica grijeha je najveći blagoslov kojega čovjek može od Boga dobiti. Psalmist kliče: “Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven!” nastavlja govoriti Bogu: “Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: ‘Priznat ću Jahvi prijestup svoj’, i ti si mi krivnju grijeha oprostio” (Ps 32,1.5).
Kada se dogodi oslobođenje od krivice, to nas čini radosnima. Pokajanje i oproštenje je velika radost. Ozdravljeni gubavac o tome nije mogao šutjeti, iako je Krist to od njega tražio. Tražio je iz razloga da bi izbjegao prerano uhićenje i smrt, jer njegov čas još nije došao. Njegove protivnike su uznemirava njegova djela. Uskrsnuće Lazara je bilo okidač. Umjesto da su se njegovi protivnici radovali jer vide silna djela Božja, oni su ustvrdili kako će ga sve više ljudi vjerovati ako ovako nastavi, te je vrijeme da ga u tome zaustave.
Kao što je svećenik proglasio nekoga čistim, zdravim, tako i nas Krist proglašava pravednim. On to čini na temelju svoje suverene odluke, po milosti. Time nas zapravo izvodi iz izolacije, kako sadašnje odvojenosti, tako i vječne odvojenosti od Boga. Vidimo što danas izolacija čini u ljudima. A zamislimo vječnu izolaciju, vječnu odvojenost od Boga. Vječno prebivanje izvan zidina nebeskoga grada (Biskup Jasmin Milić. Cijelu propovijed vidi ovdje).
Molitva dana
Bože, osnaži sve one koji su svoje povjerenje stavili u tebe i milostivo primi naše molitve. Zbog slabosti naše smrtne naravi, ništa dobro ne možemo učiniti bez tebe: pomozi nam stoga svojom milošću, da obdržavajući tvoje zapovijedi tebi možemo ugoditi i voljom i djelom, po Kristu Isusu Gospodinu našem, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje, jedan Bog, u sve vjeke vjekova. Amen.
