Istjerivanje đavla – primjer iz službe Martina Luthera
Istjerivanje đavla – primjer iz službe Martina Luthera, kako je zabilježen od strane njegovih suvremenika.
“Jednom, za života dr. Martina Luthera, u Wittenberg je dovedena mlada žena koja je rođena u zemlji Meissen, koju je đavao često gnjavio i mučio. Napisano je pismo blaženom dr. Martinu da on treba spasiti i izbaviti ovu mladu ženu, koja je imala 18 godina, od zlog duha. Kad su ovu djevojku doveli dr. Martinu, on ju je tada upitao može li reći svoju vjeru (Vjerovanje). Ona je odgovorila: ‘Da.’ Tada joj je blaženi dr. Martin zapovjedio da to izgovori. Kako je sada počela i došla do članka [vjerovanja] ovih riječi, ‘I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,’ nije mogla više govoriti, ali zao duh ju je počeo grčiti i mučiti. Tada je dr. Luther progovorio: ‘Dobro te poznajem, vraže. Ti bi jako volio kada bi ti netko priredio veliku ceremoniju i uvelike te proslavio. Ništa od toga nećeš naći kod mene.’ Zatim je zapovjedio da je idućeg dana dovedu na njegovu propovijed u crkvu, a nakon toga uvedu u sakristiju, a ostalim je crkvenim službenicima rekao da uđu i u sakristiju.
Djevojka je bila poslušna i došla je na propovijed doktoru, ali je poslije, kad su je htjeli unijeti u sakristiju, pala i udarala i grčila se, tako da ju je nekoliko učenika moralo odnijeti u sakristiju i položiti pred noge blaženog. dr. Martina, te su zaključali vrata sakristije, a u njoj su ostali svi službenici crkve s nekoliko učenika.
Tada je započeo dr. Martin i uputio ovu kratku opomenu službenicima Crkve, koje bi se svi propovjednici Božje Riječi koji se nađu u istoj situaciji trebali dobro pridržavati i ne činiti ništa drugačije.
1. Počeo je i govorio: ‘Sada, u naše vrijeme ljudi ne bi trebali izgoniti đavle kao što se to radilo u vrijeme apostola i nedugo nakon toga, kada je trebalo činiti čudesa i znamenja radi Evanđelja, potvrditi to kao novi nauk, koji sada u naše vrijeme nije potreban, budući da Evanđelje nije novi nauk, već je dovoljno potvrđen. I ako ih tko hoće istjerati kao što se u ono vrijeme radilo, iskušava Boga’, rekao je.
2. ‘Đavle također ne treba tjerati zaklinjanjem, zapovijedanjem, kao što to čine neki u papinstvu, pa i neki naši, nego ih treba tjerati molitvama i prezirom. Jer đavao je ponosan duh, koji ne podnosi molitvu i prezir, već želi ceremoniju. Stoga nitko ne smije s njim ulaziti u nekakvu ceremoniju, nego ga treba prezirati što je više moguće.’
3. Dr. Luther je dalje govorio: ‘Treba istjerivati đavla molitvom i kroz molitvu na takav način da se Gospodinu Kristu ne propisuje nikakvo pravilo, nikakva sredstva i način, vrijeme ili mjesto kada i kako treba istjerivati đavle, jer to bi bilo iskušavanje Boga. Ali treba ustrajati u molitvi toliko dugo, kucajmo i lupajmo [na vrata] toliko dugo, dok Bog ne čuje našu molitvu, kako On sam kaže, Matej. 7, “Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!.” Ali Ozija, on iskušava Boga postavljajući mu i propisujući vrijeme, u kojem mu treba pomoći, Judita 7. Stoga ga s pravom prekorava Judita, Judita 8.’
4. Dr. Luther je položio svoju desnu ruku na glavu djevojke, baš kao što se polažu ruke na one koji su zaređeni i posvećeni u službu propovijedanja. I zapovjedi slugama Evanđelja da učine isto, i nadalje zapovjedi da govore za njim: Prvo, Apostolsko vjerovanje. Zatim, Oče naš. Treće, dr. Luther je izgovorio ove riječi, Ivan 16. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!.’ Nakon ovih riječi blaženi doktor je snažno zazvao Boga i molio da izbavi i spasi jadnu djevojku od zloga duha koji je bio u njoj, poradi Krista i njegova svetog imena, da po tome bude hvaljen, čašćen i slavljen. Nakon ove molitve i opomene, odmaknuo se od djevojke, te se rugao sotoni govoreći: ‘Oholi đavle, rado bi me vidio da ti priredim ceremoniju, ali to nećeš doživjeti. Neću to učiniti. Radi što želiš, ja neću odustati.’
Nakon ovog zahvata, mladu su ženu sutradan odvezli natrag u Meissen iz Wittenberga. I poslije su nekoliko puta pisali i izvješćivali dr. Luthera i druge da zao duh nakon ovoga više nije mučio i grčio djevojku kao prije.” – Höker, u Dunte, Conscientiae, str. 100-103.
Nakon ovoga, mladu su ženu sutradan odvezli natrag u Meissen iz Wittenberga. I poslije su nekoliko puta pisali i izvješćivali dr. Luthera i druge da zao duh nakon ovoga više nije mučio i grčio djevojku kao prije.” – Höker, u Dunte, Conscientiae, str. 100-103.
Izvor: www.angelfire.com
Vidi i ovo: Molitva za opsjednute
Vidi i ovo: Demonsko opsjednuće: Znakovi po kojima se prepoznaje opsjednutost
