Prispodoba o žitu i kukolju jedna je od sedam prispodoba koje su nam zapisane u Matejevom evanđelju, 13. poglavlje.
Drugu im prispodobu iznese: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’
On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’ “
Matej 13, 24-30
Zašto Krist priča u prispodobama?
U evanđelju po Mateju, 13. poglavlje nalazimo 7 prispodoba odnosno priča o Kraljevstvu nebeskom. Krist koristi primjere iz svakodnevnog života, koji su bili poznati ljudima u to vrijeme i na tome podneblju, kako bi im otkrio tajne kraljevstva Božjeg. Dakle, da su ga slušali, svi su mogli razumjeti što im Krist govori. No, nažalost nisu ga svi čuli jer jednostavno nisu htjeli da ga čuju.
Kada su ga učenici upitali zašto im govori u prispodobama, Krist odgovara: “Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju” (Mt 13, 10-13).
Onima koji niti vide niti čuju, njima su skrivena otajstva Kraljevstva Božjeg. Možda nas čudi ovakvo tumačenje, no pogledajmo današnju stvarnost. Mnogi danas ne žele vidjeti jasne znakove Božje stvarnosti, njegovog djelovanja i njegovih poruka. Istine Božje Riječi, Božjeg kraljevstva, nisu komplicirane. Problem nije u razumijevanju nego u odbacivanju.
Mnogi koji tvrde da su ateisti, zapravo ne žele da Boga ima. Jasni su njima argumenti za postojanje Božje, ali zatvaraju oči i uši pred njima. Oni nisu u pravom smislu nevjernici, već buntovnici protiv Boga. A buntovnici su, protiv Boga su jer ne poznaju Boga, imaju krivu sliku o Bogu. Oni su zapravo, kako ih Biblija naziva – neznabošci. Duhovna gluhoća i duhovno sljepilo su gori od tjelesnog hendikepa gluhoće i sljepoće.
Vidi i ovo: Zašto Isus priča u prispodobama
Prispodoba o žitu i kukolju
Prispodoba o žitu i kukolju nadovezuje se na prethodno ispričanu prispodobu o sijaču i sjemenu.
Vidi i ovo: Prispodoba o sijaču
Izgovorene prispodobe u Matejevom evanđelju, 13. poglavlju, Krist ujedno i tumači. Tako je protumačio i prispodobu o žitu i kukolju:
Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Sin čovječji je Krist. On je utjelovljeni Bog. Od je Dobrota i od njega dolazi svako dobro. Bog je upravo po Logosu – po Kristu stvorio svijet. I kad je sve stvoreno i konačno kada je stvoren čovjek kao kruna Božjeg stvaranja: “vidje Bog sve što je učinio, i bijaše dobro” (Post 1,31). Bog nije stvoritelj zla niti uzrok zla. Bog je dobar, davatelj dobra, primjer dobra i očekuje dobro od čovjeka.
Krist tijekom svoje ovozemaljske službe sije dobro sjeme. I nakon svoga odlaska nastavlja sijati po onima koje je pozvao i postavio u službu. Krist je i danas daje dobro i sije dobro. Svatko tko je plodno tlo, donijet će dobar plod za Gospoda.
Njiva je svijet. Bog je čovjeku dao svijet, ovaj planet da živi dobrim, svetim, radosnim, vječnim životom u zajednici s Dobrim Bogom. To se nije sviđalo đavlu. U vrijeme “spavanja”, dakle kada je čovjek, na nama još uvijek neshvatljiv način, ali koristeći slobodu koju mu je Bog da, popustio u zajedništvu s Bogom, neprijatelj, odnosno đavao je to iskoristio za svoje djelovanje.
Krist je došao na ovaj svijet kako bi očitovao ljubav Božju. Kako smo već rekli, on čini svoje djelo u svijetu, ne samo dok je bio na svijetu već sve do naših dana.
Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva. Sinovi kraljevstva su Izabrani Božji narod. S njima je Bog uspostavio svoj savez. U Starom zavjetu to je Izraelski narod. Nakon Krista, sinovi Kraljevstva su Crkva Božja. To su vjernici, sljedbenici Krista koji žive u svijetu, u svojim svakodnevnim poslovima, zvanjima. Na tlo njihovog srca palo je dobro sjeme. Oni su svjetlo svijeta i sol zemlje. Sinovi Kraljevstva, djeca Božja, trebaju biti dobar plod u svijetu i donositi dobre plodove.
A kukolj sinovi Zloga. Pored onih koji su sinovi Kraljevstva, djeluju i sinovi Zloga. Kukolj je zapravo ljulj, divlja biljka koji je veoma nalik žitu. Oni koji odbacuju Dobrog Boga i svako dobro koje od njega dolazi nekada se veoma dobro prilagođavaju, da ih je teško odmah primijetiti. Oduvijek je svijet bio podijeljen na “dobre” i “zle” odnosno na one koji slijede Dobrog i slijede Zlog. Zlo dolazi od Zlog, od neprijatelja.
Vidi i ovo: Prispodoba o zlim vinogradarima
No, zlo se zna nekada jako dobro upakirati i predstaviti kao “anđeo svjetla”. U vremenu u kojem živimo više nego ikada se zlo predstavlja dobrim. Pod krinkom borbe za dobro, zapravo se čini zlo. Lako je prepoznati zlo u onome tko je ubojica, kriminalac, vidljivo loš čovjek. Ali, često je zlo neprepoznatljivo.
Koliko je danas liberalnih kršćana koji se pod parolom ljubavi, ljudskih prava, tolerancije i razumijevanja, pa čak i pozivanja na Krista koji je ljubav, promovira grijeh koji je zapravo plod sjemena zla. Nevjerojatno je koliko se danas mnogi zalažu za pravo na pobačaj, smatrajući to dobrim i korisnim. Ističe se dobro majke, njeno pravo na odluku dok nerođeno dijete nema nikakvih prava. Njima je to dobro. I mnogi ih podržavaju, smatrajući takav stav dobrim.
Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Zli je neprijatelj. On je posijao sjeme zla na početku i sije ga kroz cijelu povijest ljudskog roda. To čini i danas. Ne smijemo zanemariti ovoga Neprijatelja koji je veoma aktivan danas. Kada se Crkva uspava, kada se mi kao vjernici uspavamo, kada se društvo uspava, đavao sije svoje sjeme. Zemlja nije samo svijet, zemlja je i čovječje srce. O tome Krist govori u prispodobi o sijaču i sjemenu.
Trebamo biti uvijek duhovno budni da neprijatelj ne posije svoje sjeme u srca naša, sjeme zla koje će donijeti zle plodove. Budnima se održavamo u zajednici s Bogom – molitvom, Riječju Božjom, težnjom za Bogom, vršenjem Božje volje, življenjem za Boga, vjernošću evanđelju.
Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Sve dok Gospod ne dođe, žito i kukolj će rasti zajedno. Rekli smo već, zbog sličnosti, nekada će biti teško razaznati što je žito a što kukolj. No, kada Gospod dođe, tada dolazi do čišćenja. Prikrivanja neće zauvijek biti. Dolazi vrijeme konačnog odvajanja žita od kukolja. To je vrijeme bliže nego što mislimo.
Zlo se sve više umnožava, kukolj nerijetko prevladava. I čini se kao da zlo ima konačnu riječ. Tada će na vidjelo izaći sva naša djela. Zato brate i sestro, pazi što se sije u tvome srcu. Pazi kakve plodove donosiš. Pazi zapravo kakav si plod. Jesi li žito ili kukolj? To što netko liči na kršćanina, ne znači da je kršćanin.
Nekada se ljudi tješe da nije važno što vjeruješ, kako prakticiraš kršćanstvo, odnosno generalno vjeru. Koliko puta ste čuli “ma sve je to isto”. Nije isto. Slično je ali nije isto. Na kraju, samo žito opstaje.
Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Zlo će biti uništeno. Kukolja više neće biti na Njivi Gospodnjoj. Ovaj svijet je pun zla i zlo se sve više širi. Zlo je toliko prevladalo da su ljudima zanimljive samo loše vijesti. Dobre vijesti nisu zanimljive. One ne donose zaradu televiziji, novinama, portalima. No, dolazi mu kraj. No kraj, svršetak svijeta, Božji sud nije nešto što se nas ne tiče. I mi ćemo biti suđeni po djelima, odnosno po plodovima koje smo donosili. Da, milošću smo spašeni ali za dobra djela, dobre plodove (Ef 2,8.10). Jesmo li dobar plod, jesmo li žito? Sve drugo bit će spaljeno.
Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Oni koji su doprinosili rastu kukolja, koji su zavodili i bezakonje činili, njihova je sudbina paklu, mjestu vječne tame, vječne udaljenosti od Boga. Krist sije dobro sjeme i preko svojih slugu sve do današnjih dana. Pozvani smo zajedno s Kristom sijati dobro.
Đavao sije zlo preko svojih slugu i danas. Takvih ima i izvan crkve i u crkvi. Oni koji propovijedaju suprotno od Riječi Božje, koji siju sjeme opravdanja grijeha, umotano u teologiju ljubavi, inkluzije, prihvaćanja, tolerancije a zapravo odbacivanja Riječi Božje, završit će daleko od Božjeg lica, od Kraljevstva nebeskog.
Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega. Biblija kaže da nema niti jednog pravednog, no kaže i da nepravednici neće baštiniti Kraljevstva nebeskog, No, Krist postaje pravednik za nepravedne. Oni koji su u zajedništvu s njim, koji su dobra zemlja za njega, i koji siju dobro sjeme Riječi njegove, koji proslavljaju Boga svojim životom, oni će zasjati punim sjajem u kraljevstvu Oca. Bog je Otac svima “koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga” (Iv 1,13).
“Tko ima uši, neka čuje!“ Krist, kako smo rekli na početku, prispodobama otkriva tajne kraljevstva Božjeg. Ne radi se o nekoj posebnoj tajanstvenosti već o tome da to do sada nije bilo otkriveno ljudima. Krist je došao da objavi istinu, no, nisu bili spremni svi poslušati, primiti, prihvatiti i slijediti ga. Zato se Riječ Božja u potpunosti, učinkovito objavljuje samo onima koji čuju. Čuješ li brate i sestro? Kako kaže pisac poslanice Hebrejima, citirajući psalmistu: “Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda” (Heb 3,7). Amen.
Autor: Biskup dr.sc. Jasmin Milić
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti izvor.
Ako trebaš molitvu i duhovno savjetovanje, piši na molitvenapodrska@gmail.com