Prispodoba o zlim vinogradarima

Prispodoba o zlim vinogradarima

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.

Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.

Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«

Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!« Mt 21, 33-43

Prispodoba o zlim vinogradarima

Jednom prilikom Krist se našao u Hramu, gdje je poučavao prisutni narod. Pristupili su mu glavari svećenički i starješine narodne tražeći od njega da im objasni tko mu je dao vlast poučavanja (Mt 21,23). Krist im odgovara protupitanjem Tko je dao vlast Ivanu Krstitelju da krsti narod? Glavari svećenički i starješine narodne, bojeći se krivog odgovora, rekoše Kristu: “Ne znamo.” Naime, da su rekli da je od Boga, pitalo bi ih se: “Zašto mu onda niste vjerovali?” a ako kažu da je od ljudi, bojali su se reakcije naroda “jer svi Ivana drže za proroka« (Mt 21,25-26). Krist im odgovara da ni on neće odgovoriti na njihovo pitanje, ali će im reći dvije prispodobe.

Prva govori o čovjeku koji je imao dva sina i poslao ih da rade u njegovom vinogradu. Jedan je rekao da neće, ali je na kraju otišao, a drugi je rekao da hoće, ali nije. Krist ih upita: “Koji je od dvojice izvršio očevu volju?” Rekoše mu: “Prvi”. Na to im je Krist kaže “Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.«…” (Mt. 21,31-32).

Glavarima svećeničkim i starješinama narodnim sigurno nije bilo ugodno to čuti. S pozicije autoriteta pitali su Krista kako se usuđuje poučavati druge, a Krist ih suočava s njihovom nevjerom u Boga i odnosom prema onima koje im je Bog slao u prošlosti i prema onome koga im šalje u njihovo vrijeme. I nije bez razloga spomenuo Ivana Krstitelja. Njega je Bog poslao židovskom narodu da ga pozove na obraćenje i pripremi za dolazak Mesije. Međutim, ubijen je jer je propovijedao Riječ Božju. Zato im Krist priča ovu, drugu prispodobu, kako bi im pojasnio da židovski narod nema samo privilegiju biti izabran od Boga, već ima i odgovornost pred Bogom – dati mu plodove poslušnost Njegovoj Riječi, a to znači prihvatiti Onoga koji je prorečen kao Mesija i koji sada stoji pred njima.

Gospod im priča prispodobu o domaćinu koji je zasadio vinograd, dao ga vinogradarima i otišao U vrijeme berbe, domaćin šalje svoje sluge vinogradarima “da uzmu njegov urod”. No vinogradari ” pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše.” Domaćin opet posla svoje sluge, ali vinogradari učiniše s njima isto. Na kraju je poslao i sina, ali ga vinogradari “izbace iz vinograda i ubiju.”

Vidi i ovo: Kako voditi pobjednički kršćanski život? (ipaprkc.org)

Domaćin u današnjem evanđelju je Bog. Vinograd je Božji narod. Vinogradari su vođe naroda, a sluge su proroci. Gospodin je izveo svoj narod iz Egipta i posadio ga u Obećanu zemlju, zemlju Kanaan (Ps 80,7). Vinograd je, dakle i narod i geografsko područje – zemlja koju je Bog darovao židovskom narodu. Da bi vinograd urodio potrebno ga je dobro pripremiti i obraditi. Gospod je sve učinio kako treba. Krist zapravo citira riječi proroka Izaije 5,1-2. S Božje strane sve je bilo spremno da njegov narod donese dobre plodove.

„Ograda oko vinograda označava zakone koje je Bog dao Izabranom narodu i kojima ga je kao zidom odvojio od drugih naroda“. On je uspostavio zakon u Izraelu, koji je dao našim očevima, da ga prenesu svojoj djeci (Ps 77,5). Tijesak označava obećanje Mesije, istinskog Spasitelja ljudskog roda, s kojim je narodu stoljećima bilo zabranjeno piti kao piće koje daje život. Samo je Gospod Isus sebe nazvao takvim životvornim pićem, rekavši: koji je žedan neka dođe k meni i pije (Iv. 7, 37; 4, 14) i koji vjeruje u Mene, neće ožednjeti dovijeka (Iv. 6, 35). Toranj označava stari žrtveni hram, prototip Svete Crkve Božje nakon Kristova dolaska.” (Nikolaj Velimirović)

Na početku današnjeg evanđeoskog ulomska čitamo kako je domaćin nakon što je posadio vinograd „otišao““ Sveti Ćiril Aleksandrijski tumači odsutnost domaćina na način da Bog nakon ukazanja Mojsiju na Sinaju više nije se javljao ljudima na vidljiv način, ali je slao proroke ljudima kako bi ‘učinio Boga prisutnim’.” Stari zavjet je povijest neprestanog Božjeg poziva svom narodu na pokajanje i plodove pokajanja. Zato im šalje proroke koji su im govorili Božju riječ, upozoravali ih, pozivali na povratak Bogu i predviđali dolazak Mesije. Prve i druge proroke, kojih je više nego prvih, možemo tumačiti kao velike i male proroke (velikih je četiri, malih dvanaest). No, umjesto prihvaćanja Riječi Božje, Božji narod često je odbacivao proroke, a time i samog Boga. Najsvježiji primjer glavarima svećeničkim i starješinama narodnim bio je Ivan Krstitelj. Ubijen je jer je govorio istinu o grijehu i njegovim posljedicama.

Konačno, Bog šalje svoga Sina. Ovom parabolom, Krist se objavljuje kao Sin Božji i najavljuje što će mu se dogoditi. On je taj ugaoni kamen, “Kamen što ga odbaciše graditelji” (Ps. 118,22). Glavari svećenički i starješine će ga predati na smrti. Upravo zato će Bog dati vinograd „drugim vinogradarima“. Gospod zapravo objavljuje Glavarima svećeničkim i starješinama narodnim da su oni vinogradari, ali zli vinogradari koji će za Sina reći “Hajde da ga ubijemo.”

Zašto je Božji narod odbacio glasnike Božje riječi, a time i samog Boga? Iz istog razloga zbog kojeg Adam i Eva nisu poslušali Boga – vjerovali su da mogu živjeti bez Boga, zapravo da će i sami postati bogovi. Opasna sotonska laž urodila je plodom. To se događa i danas. Mnogi misle da im Bog ne treba. Možemo slobodno reći da je danas malo pravih ateista, onih koji stvarno vjeruju da Bog ne postoji (u tom smislu i ateisti su vjernici – vjeruju da Bog ne postoji), ali je mnogo veći broj antiteista, onih koji ne žele da Bog postoji i zato se bore protiv Njega.

„Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive“ (Ps 24,1), poručuje nam psalmist. Međutim, Božji narod i njihove vođe smatrali su da je zemlja njihova, da su oni njezini gospodari. Vođe naroda odbacile su Boga kao gospodara vinograda. Zato se obistinilo proročanstvo iz Izaije 5,5: „No sad ću vam reći što ću učiniti od svog vinograda: plot ću mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze..”

I mi smo često u napasti da pomislimo kako smo sami svoji gospodari. Neki vladari zaboravljaju da je Gospodnja zemlja i da nam je dana samo da njome upravljamo. Mnogi zaboravljaju da je život Božji dar i da ga treba živjeti na slavu Božju i za dobro drugih. Sve više čujemo krilatice: “Ja sam svoga tijela gospodar”, čime se opravdava pobačaj, promjena spola i drugi teški grijesi protiv tijela koje nam je dano da bude hram Duha Svetoga (1 Kor 6,19). . Mnogi se prema bližnjima ponašaju kao da su njihovo vlasništvo. Materijalna dobra koja imamo također su Božji dar. Sve što imamo, život, duša, tijelo, talenti, posjed, zemlja – sve je zapravo Božje i Bog će od nas tražiti račun kako smo sa svime upravljali.

Gospod je zasadio novi vinograd. To više nije zasebna etnička skupina, niti geografski prostor. Kristova Crkva je Novi Izrael. Poslana je naviještati evanđelje cijelom svijetu. Zato je cijela zemlja prostor na kojem se treba širiti Kristov vinograd. Crkva je jedan narod u Kristu, koji se sastoji od etnički različitih naroda i jezika.U Istočnoj Crkvi kada episkop služi, izgovara riječi utemeljene na Psalmu 80,14-15: „Gospode, Gospode, pogledaj s nebesa i vidi ovaj svoj vinograd i pohodi ga. utvrdi ga i usavrši ga, jer ga je Tvoja desnica posadila.”

Pripadati Crkvi Kristovoj, koja je Njegovo Tijelo, privilegija je, ali i obveza. Mnogi još uvijek vjeruju da je za spasenje dovoljna pripadnost Crkvi. Pripadnost Crkvi je važna i potrebna, kao i vjerovanje u kršćanski nauk, ali sve to nije dovoljno ako svojim životom ne potvrđujemo pripadnost Crkvi, odnosno Kristu, i ako naš život nije u skladu s onim što vjerujemo. Naše su duše vinograd Gospodnji. Ako ne donosimo potrebne plodove na slavu Božju, svojim životom svjedočimo da nismo poslušni Božjoj riječi.

Koji su plodovi koje mi kao kršćani trebamo donijeti pred Boga? Ovo su plodovi Duha Svetoga: „Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost,“ (Gal 5,22-23). Naravno, ne možemo ograničiti Duha Svetoga samo na ovaj popis. Sva naša djela koja proizlaze iz poslušnosti Bogu plodovi su Duha Svetoga. Naša ljubav prema Bogu i prema bližnjima ispunjenje je Božjeg zakona.

Svi smo mi, kao udovi Tijela Kristova, vinogradari u onom dijelu njegova vinograda koji nam je Gospod povjerio. To može biti Crkva, država ili njezin pojedini dio (grad, općina), obitelj, radno mjesto, naši bližnji. Tamo gdje nas je Gospod postavio, trebamo biti marljivi kako bismo Bogu prinijeli najbolje plodove svoga života i rada. A to možemo postići samo u zajedništvu s Kristom.

Plodonosan kršćanski život slavi Boga (Ivan 15,8). U Govoru na gori Krist kaže: “Da svijetli vaša svjetlost pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima” Mt. 5:13-16). Neka nam život bude takav. Amen.

Autor: Biskup Jasmin Milić

Kod preuzimanja ili citiranja ovoga članka obavezno navesti link.

Ovu propovijed na srpskom jeziku možete pročitati ovdje.

BONUS VIDEO: (Zapratite YouTube kanal HORIZONTI VJERE)

IMATE BLAGOSLOV PRATEĆI OVU STRANICU? ŽELITE POMOĆI NJEZINO DJELOVANJE?
Ovu stranicu njezini urednici i suradnici uređuju volonterski. Cilj nam je da se Božja riječ na ovaj način naviješta. Ukoliko želite financijski sudjelovati i vi u ovoj evanđeoskoj misiji, vaše, i najmanje priloge možete uplatiti putem pay pal usluge na ovome linku ili uplatom na žiroračun: KC “Dobroga pastira”, Franje Markovića 7, Osijek. IBAN:HR0824850031100235448 s naznakom: Donacija za Horizonte vjere. Za sva pitanja možete nas kontaktirati putem e-mail adrese: ipaprkc@gmail.com