Koje su najstarije protestantske župe odnosno crkvene općine u Hrvatskoj? O tome je bilo riječi u nedavnoj emisiji “Zajedno u duhu”, gdje se govorilo o sociološkom istraživanju pod nazivom “Protestantske zajednice u Hrvatskoj”.
U emisiji “Zajedno u duhu” Hrvatske radio televizije emitirane u subotu, 15. veljače 2025. govorilo se o sociološkom istraživanju pod nazivom “Protestantske zajednice u Hrvatskoj”. Predstavio ga je dr.sc. Siniša Zrinšćak, koji je zajedno sa dr.sc. Enohom Šebom proveo navedeno istraživanje a koje je objavljeno u nakladi “Centra za protestantsku teologiju” pri Sveučilištu u Zagrebu.
Pod “Protestantske zajednice”, istraživanje, kako je to objasnio gospodin Zrinšćak, zapravo podrazumijeva protestantske crkvene općine odnosno lokalne kongregacije ili župe. Dakle organizacijske jedinice pojedine crkve.
Crkve reformacijske baštine
Istraživanje je. koliko se da zaključiti, obuhvatilo uglavnom Crkve reformacijske baštine a ne tradicionalne protestantske crkve. Crkve reformacijske baštine su zajednice koje su u Hrvatskoj započele svoje djelovanje krajem 19. i tijekom 20. stoljeća. Neke od njih i u 21. stoljeću.
Mnoge od zajednica koje se smatraju Crkve reformacijske baštine, ne smatraju se protestantske, niti one to jesu u tradicionalnom i povijesnom smislu, no istraživanje je njihove lokalne kongregacije svrstalo u “protestantske zajednice”. Voditelji navedenog istraživanja su, kako je naveo gospodin Zrinšćak, predložili da se termin “Crkve reformacijske baštine” zamijeni sa “Crkve protestantske tradicije”. No, Crkve protestantske tradicije mogu biti samo one koje svoj izvor imaju u protestantskoj reformaciji, koje su povijesno, tradicijski i teološki doista protestantske crkve. Većina tzv. Crkava reformacijske baštine ne ispunjavaju ove kriterije, niti se one deklariraju kao protestantske. To dakako ne umanjuje njihovu vrijednost i značaj, no, kada se radi o jednom, ovako važnom istraživanju, važno je definirati osnovne pojmove. Na to su ukazale članice Hrvatske protestantske konferencije, koje okupljaju najveći broj tradicionalnih protestantskih crkvenih općina, odnosno župa (ili kako navedeno istraživanje govori “zajednica”). Budući da voditelji istraživanja nisu bili spremni da se jasno definiraju osnovni pojmovi fokusa istraživanja, odnosno koje se vjerske zajednice doista mogu nazvati protestantske, iz toga razloga članice Hrvatske protestantske konferencije, dakle većina tradicionalnih protestantskih “zajednica” nisu sudjelovale u istom.
No, istraživačima su osnovne informacije bile dostupne u arhivima, objavljenim knjigama, člancima, internetskim portalima i sl.
S obzirom na broj od 178 “zajednica” odnosno lokalnih kongregacija (crkvenih općina) koje je navedeno istraživanje obuhvatilo, jasno je da se uglavnom radi o zajednicama Crkava reformacijske baštine a ne o tradicionalnim protestantskim crkvama. Evangelička crkva u Hrvatskoj koja je jedina od tradicionalnih protestantskih crkava sudjelovala u ovome istraživanju (barem se tako čini iz onoga što se moglo čuti od gospodina Zrinšćaka), ima 13 registriranih crkvenih općina. Dakle, ostalih 165 “zajednica” su zapravo dio Crkava reformacijske baštine. No, s obzirom na naziv istraživanja i prezentiranja istog u javnosti, stječe se dojam da se radi o istraživanju protestantskih tradicionalnih crkava. Čak i sam termin “Protestantske zajednice” na što je Hrvatska protestantska konferencija također ukazala voditeljima istraživanja, jest termin koji se u rimokatoličkoj terminologiji primjenjuje za protestantske crkve, jer im rimokatolička crkva ne priznaje eklezijalnost u punom smislu te riječi, te i s njim treba biti oprezan.
Fiktivne “kalvinske” zajednice
Navedeno je da su u istraživanju sudjelovale i reformirane/kalvinske crkve. Vjerojatno se radi o Reformiranoj kršćanskoj kalvinskoj crkvi u Hrvatskoj koja je nastala 1999. godine, odvajanjem od povijesne Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. O tome vidi više ovdje. O crkvenim općinama ove crkve teško je govoriti jer je ista osnovala većinu svojih župa 2004. godine te ih registrirala na adresama povijesnih reformatskih župa. Zakonodavac je omogućio da se organizacijski oblici vjerskih zajednica, u ovome slučaju pojedina crkvena općina, evidentira na određenoj adresi samo prijavom a bez suglasnosti vlasnika određene nekretnine. Tako se npr. na adresi Reformatske crkvene općine Kneževi Vinogradi fiktivno nalazi i crkvena općina Kneževi Vinogradi novoosnovane Reformirane kršćanske kalvinske crkve, iako ista de facto ne djeluje na toj adresi. Slično je i u Suzi, Zmajevcu, Kopačevu, Laslovu, Tordincima u drugim mjestima u Slavoniji i Baranji.
Nažalost, gospodin Zrinšćak, koji je u emisiji govorio o “protestantskim zajednicama” iz pozicije znanstvenika, iznio je mnoge netočnosti, kao npr. da jedino luterani imaju žene svećenice odnosno pastorice, što nije točno jer ih imaju i reformirani, odnosno reformati, kao najbrojnija protestantska konfesija u Hrvatskoj, ali i pojedine crkve reformacijske baštine.
Evangeličke/luteranske “zajednice”
Ono što je posebno istaknuto, više puta u intervjuu gospodina Zrinšćaka je da su najstarije protestantske zajednice u Hrvatskoj evangeličke crkvene općine, koje kolokvijalno naziva luteranske. Uz to je gospodin Zrinšćak izjavio da su luterani i najprisutniji protestanti u Hrvatskoj, što nije točno.
Nesporna je činjenica da je Evangelička crkva najstarija protestantska crkva u kontekstu europske protestantske reformacije. No, u Hrvatskoj je situacija ipak nešto drugačija.
Istina je da je luterana bilo na današnjem hrvatskom prostoru u vrijeme reformacije te da su nakon višestoljetnog prekida neke crkvene općine obnovljene u 19. i 20. stoljeću. Međutim ne postoji niti jedna evangelička odnosno luteranska župa koja kontinuirano, dakle bez prekida djeluje od toga vremena do danas. Istina je i da je prvi val reformacije u Slavoniji i Baranji bio evangelički, no do 1576. godine kada je održana prva reformirana sinoda u Kneževim Vinogradima, reformirani val reformacije preuzima daljnji razvoj protestantizma na ovim prostorima.
Najstarije protestantske župe u Hrvatskoj
Najstarije protestantske crkvene općine ili župe u Hrvatskoj koje kontinuirano djeluju od 16. stoljeća do danas su reformirane odnosno reformatske crkvene općine. U povijesti su se za protestantske župe helvetske vjeroispovijesti odnosno kolokvijalno kalvinske župe, koristila oba naziva. To se zadržalo i danas, tako da jedne crkvene općine proizašle iz ove tradicije, nose naziv reformatske a druge reformirane. No, radi se o zajedničkoj tradiciji koja ima svoj kontinuitet od 16. stoljeća do danas.
Najstarija protestantska hrvatska župa
Najstarija protestantska hrvatska župa je Protestantska reformirana crkvena općina u Tordincima. Po nekim izvorima osnovana je već oko 1530. godine, no prvi zabilježeni spomen ove župe je 1551. godine, kada je oko blagdana Duhova u ovome mjestu održana prva protestantska sinoda na današnjem hrvatskom prostoru.
Poznato nam je da je u to vrijeme župnik tordinački bio Mihael Tordinac, franjevac koji je prihvatio reformaciju, a naslijedio ga je Szentantali Gergely (Đuro iz Antunovca) koji je 1521. godine studirao u Wittenbergu kod Philippa Melanchthona.
Ova župa neprekinuto djeluje od 16. stoljeća do danas iako je jedno vrijeme imala status filijale susjedne župe u Korođu.
Najstarije protestantske mađarske župe u Hrvatskoj
Među najstarijim mađarskim reformiranim odnosno reformatskim župama koje djeluju u Baranji, su župa u Kneževim Vinogradima i Lugu.
U Reformatskoj crkvi u Kneževim Vinogradima je održana glasovita sinoda 16. i 17. kolovoza 1576. godine na kojoj su usvojeni glasoviti Članci suglasnosti kršćanskih crkava poznati i kao Kanoni iz Kneževih Vinograda.
Ova se Sinoda smatra i ustanovljenjem Dunavske reformirane biskupije. I danas na pečatu Dunavske biskupije sa sjedištem u Budumpešti, stoji godina 1576. kao godina njezina osnivanja. Sinoda je održana u crkvi koja i danas postoji u ovome mjestu. Vremenom je dograđivana ali se dakle radi o istoj crkvi koja je na tome mjestu bila i u 16. stoljeću. Ova reformatska župa neprekinuto djeluje od 16. stoljeća do danas.
U Reformatskoj crkvi u Lugu u 16. stoljeću stolovala su dva znamenita biskupa: Mihael Starin i Stjepan Kiš Segedinac.
Mihael Starin (mađarski Sztárai Mihály) isprva katolički Franjevac, studirao je na sveučilištu u Padovi gdje je stekao magisterij bogoslovlja. Godine 1530. pristaje uz reformaciju te postaje evangelički svećenik. Dolazi u baranjsko mjesto Lug odakle će pokrenuti reformaciju u Slavoniji i Baranji. Po popisu župnika koji se čuva u reformiranom župnom uredu u Lugu, Mihael Starin je u tome mjestu bio župnik od 1543. do 1551., te biskup od 1558. do 1567. O ovome reformatoru vidi više ovdje.
Stjepan Kiš Segedinac (Szegedi Kis István), doktor i profesor teologije na Wittenberškom sveučilištu, jedan od najranijih i tada međunarodno utjecajnijih protestantskih teologa. Stjepan Kiš Segedinac rođen je 1505. najverovatnije u Segedinu (Szeged) u Mađarskoj, a umro 2. svibnja 1572. u Rackevu (Ráckeve). Studirao je u Segedinu, zatim u Beču (1535.-1537). U Krakovu od 1537. godine predaje teologiju. Godine 1543. upisuje doktorat u Wittenbergu i iste godine postiže zvanje doktora teologije. Službu počinje u Čanadu (Csanád) odakle godine 1545. odlazi u Đulu (Gyula) gdje djeluje kao rektor. Godine 1549. odlazi u Temišvar gdje također djeluje kao rektor, a 1551. godine odlazi u Mezőtúr. Godine 1552. odlazi u županiju Békés. Tamo je zbog svojih vjerskih uvjerenja zatvoren. Krajem iste godine rektor je u Tolni. Tu prihvaća helvetsku, odnosno švicarsku reformaciju – dakle reformaciju reformirane ili kalvinove tradicije. O ovome refmatoru vidi više ovdje.
Crkva u kojoj su ova dva znamenita reformatora Slavonije i Baranje stolovala i danas je mjesto okupljanja reformatskih vjernika u Lugu.
Osim ovih navedenih, čije i crkvene građevine potvrđuju višestoljetnu protestantsku prisutnost na prostoru Baranje, tu su i ostale župe koje bez prekida, od 16. stoljeća djeluju na današnjem hrvatskom prostoru, poput reformatske župe u Zmajevcu gdje je jedno vrijeme bila i teološka škola u 16. stoljeću, u Suzi, Kopačevu i drugim mjestima Baranje i Slavonije.
Za razliku od reformiranih odnosno reformatskih župa, evangeličke župe, iako su djelovale u 16. stoljeću na današnjem hrvatskom prostoru, ponovno su započele svoje djelovanje doseljavanjem Nijemaca evangelika na ove prostore a nakon edikta o toleranciji, u 19. i početkom 20. stoljeća.
Autor: dr.sc. Jasmin Milić
Povezani članci: