Molitva za pročišćenje: biser anglikanske liturgije
Jedna od najprepoznatljivijih i najdubljih molitava u Book of Common Prayer (Knjizi zajedničkih molitava) Anglikanske crkve jest molitva za pročišćenje (Collect for Purity). Ova kratka, ali snažna molitva otvara euharistijsko bogoslužje i postala je dragocjeno blago anglikanske pobožnosti, osobito zbog svoje iskrene molbe za čistoću srca i duboku usmjerenost na Božju prisutnost.
Molitva za pročišćenje: biser anglikanske liturgije
Molitva za pročišćenje (Collect for Purity) jedan je od bisera anglikanske liturgije. To je molitva koja na prvi pogled djeluje privlačno, a istovremeno poziva na duboko razmatranje: o pripremi srca za bogoslužje, o Trojstvu, te o katoličkim i reformacijskim obilježjima anglikanstva. Dobro je što imamo toliko toga za razmatrati u jednoj kolekti koju molimo svake nedjelje!
Molitva za pročišćenje
Svemogući Bože, pred tobom su sva srca otvorena, sve želje znane i sve tajne otkrivene. Nadahnućem svoga Svetoga Duha očisti nam misli srca, kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno veličali tvoje sveto ime; po Kristu, Gospodinu našem. Amen.
Priprema srca čistoćom
Molitva za pročišćenje prva je molitva u nedjeljnoj euharistijskoj službi, odmah nakon početnog pozdrava. Njezina je svrha pripraviti srce za štovanje Boga.
Važno je primijetiti dvostruko spominjanje srca. Najprije, molitva priznaje da je srce „otvoreno“ i potpuno „znano“ Bogu te da pred njim ne može biti skrivena nijedna „tajna“. Zatim, molitva traži da Duh Sveti očisti misli našega srca. Teolog Marion Hatchett povezuje ovaj drugi poziv s poznatim stihom iz Psalma 51:
„Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!“ (Ps 51,12)
Možemo ovdje uočiti i poveznicu s Isusovim Govorom na gori, gdje se čistoća srca izravno povezuje s gledanjem Boga:
„Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!“ (Mt 5,8)
U svjetlu ovog blaženstva postaje jasno zašto je molitva za pročišćenje posebno prikladna za početak euharistijske službe. Upravo u pričesti „gledamo“ Krista po vjeri. U tom se smislu početni govor o srcu zatvara punim krugom neposredno prije pričesti, kada nas liturgija poziva da „hranimo se njime u svojim srcima po vjeri, sa zahvaljivanjem“
Trojstvo u molitvi za pročišćenje
Ova molitva sadrži reference na sve tri osobe Svetoga Trojstva:
Otac
Molitva započinje zazivom „Svemogući Bože“, što je izraz koji se tradicionalno odnosi na Oca, kao što ispovijedamo u Vjerovanju: „Vjerujem u Boga Oca Svemogućega“ (Apostolsko vjerovanje) ili „Vjerujem u jednoga Boga, Oca Svemogućega“ (Nicejsko vjerovanje). Nadalje, svevlast i sveznanje – Božje poznavanje svih srdaca i misli – često se pripisuju Ocu.
Duh Sveti
Molitva potom moli Oca da očisti misli naših srdaca „nadahnućem Svetoga Duha“. Ovdje se možemo prisjetiti Isusovih riječi:
„Ako vi, premda zli, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko li će više Otac vaš nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!“ (Lk 11,13)
Sin
Na kraju, molitva se zaključuje „po Kristu Gospodinu našemu“, što je izravna referenca na utjelovljenog Sina, Isusa Krista.
Molitva također odražava trinitarnu teologiju svetog Augustina. U djelu O Trojstvu Augustin uči da Duh Sveti dolazi od Oca i Sina, te da se može nazvati i Ljubavlju – što dodatno produbljuje završnu molitvu: „kako bi smo te savršeno ljubili“. Očišćenje Duhom Svetim jest ono što je najpotrebnije da bismo Boga mogli ljubiti.
Kolekta katolička i reformirana
Katoličko podrijetlo
Ova kolekta ima duboke korijene u katoličkoj tradiciji Crkve. Pojavljuje se još u 9. stoljeću, u djelima engleskog učenjaka Alkuina, koji je predvodio liturgijske reforme pod Karolinzima. Prvotno se koristila u službama posvećenim Duhu Svetome, a kasnije se uključivala u svećeničke pripremne molitve uoči euharistije u Sarumskom obredu.
Tijekom Engleske reformacije, Thomas Cranmer uklonio je mnoge od tih pripremnih molitava, ali je ovu kolektu sačuvao te ju postavio na početak euharistijske službe svete u Book of Common Prayer iz 1549. i 1552. godine. Time je jednu od najljepših molitava katoličke predaje, koja je dotad bila poznata uglavnom klericima i učenim laicima, učinio dostupnom cijeloj zajednici.
Reformacijsko očišćenje
Cranmer je pritom načinio dvije važne promjene u sadržaju molitve kako bi je uskladio s reformacijskom teologijom. U srednjovjekovnoj latinskoj verziji stajalo je:
„Bože, kojemu su sva srca otvorena… očisti misli naših srdaca ulijevanjem Svetoga Duha… da te savršeno ljubimo i zaslužno slavimo tvoje Ime…“
Cranmer je riječ „ulijevanje“ zamijenio s „nadahnuće“, a „zaslužno“ u potpunosti uklonio. Time se želio odmaknuti od skolastičke doktrine o „zaslugama“ koje proizlaze iz ulivene milosti. Teolog Zac Hicks u djelu Worship By Faith Alone pokazuje kako je Cranmer u mnogim molitvama sustavno uklanjao reference na ljudske zasluge, usmjeravajući svu zaslugu isključivo na Kristovo djelo. Ova promjena u skladu je s 39 članaka vjere, koji nas uče da smo opravdani „samo po zaslugama Gospodina i Spasitelja našega Isusa Krista“ (Članak XI), a da se dobra djela vrše tek nakon opravdanja, „po nadahnuću Duha“ (Članak XIII).
Velika zapovijed ljubavi
Na kraju, možemo reći da je molitva za pročišćenje usmjerena upravo na vršenje najveće zapovijedi:
„Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.“ (Mt 22,37; usp. Pnz 6,5)
Zato molimo Duha Svetoga da očisti srce kako bismo mogli „savršeno ljubiti“ Boga. To je savršena početna molitva u službi u kojoj se spominjemo savršene Kristove ljubavi i u kojoj Bogu uzvraćamo ljubav, po snazi Duha.
„Mi ljubimo jer nas on prvi uzljubi.“ (1 Iv 4,19)
Autor: Dr. Peter Johnston
Izvor: anglicancompass.com
