Jedinstvo pred izazovima vremena: poziv na praktični ekumenizam

Atentat na Charlieja Kirka izazvao je snažne reakcije diljem svijeta, a među kršćanima svih denominacija pobudio je duboke emocije i izraze sućuti za ovog hrabrog svjedoka vjere. Brutalni čin potresao je i probudio svijest kršćana, osobito na tradicionalno slobodnom Zapadu, o tome u kakvom neprijateljskom okružju danas žive i svjedoče. No njegova smrt i ostavština svojevrstan je poziv na praktični ekumenizam.

Govoreći o ovom događaju, kardinal Gerhard Müller izjavio je o Charlieju Kirku (koji je bio evanđeoski kršćanin): „On nije umro kao žrtva političkog atentata, već kao mučenik za Isusa Krista. Podržavao je i živio u obrani ljepote i svetosti braka i obitelji, kako ih je odredio Bog Stvoritelj, te se zalagao za dostojanstvo svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti.“

Sličnim su se biranim riječima o Charlieju Kirku izrazili brojni katolici, protestanti i pravoslavci, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Upravo to jedinstveno stajalište do sada gotovo nismo imali prilike vidjeti. Zanimljivo je da ono nije postignuto kroz desetljeća različitih ekumenskih inicijativa, koncilskih dokumenata i potpisanih deklaracija, nego se pojavilo pred licem mučeništva. Tek je žrtva svjedoka vjere potaknula istinsko prepoznavanje zajedničkog temelja.

Ovaj trenutak kršćane poziva na realni, praktični i ostvarivi ekumenizam – usprkos teološkim i povijesnim razlikama koje i dalje postoje. Iako su važna doktrinalna pitanja i dalje razdjelnica među crkvama, izazovi današnjeg vremena pozivaju na jedinstvo glede ključnih vrijednosti ukorijenjenih u kršćanski svjetonazor. Riječ je o pitanjima koja ujedinjuju milijune kršćana: o dostojanstvu ljudskog života od začeća do prirodne smrti, o shvaćanju braka kao doživotne zajednice muškarca i žene, o vrednovanju obitelji kao temeljne zajednice društva, te o očuvanju nedjelje kao posvećenog dana Gospodnjeg.

Prije točno 1700 godina, u Niceji nastalo je kršćansko Vjerovanje kao odgovor na tadašnje hereze i prijetnje vjeri i Crkvi. Zahvaljujući jedinstvu tadašnjih crkvenih vođa i vjernika laika, formula tog vjerovanja, dopunjena na Prvom Carigradskom saboru 381. godine, opstala je do danas i ostala sastavnim dijelom liturgije i bogoslužja svih kršćanskih crkava. Danas se, u sličnom duhu odlučnosti, kršćani trebaju ujediniti protiv suvremenih krivovjerja koja se kriju iza privlačnih pojmova poput „inkluzije“, „različitosti“ i „oslobađanja“. U stvarnosti, ta ideologizirana shvaćanja razaraju same temelje vjere, društva i civilizacije, ostavljajući za sobom tragične posljedice.

Stoga mučeništvo Charlieja Kirka nije samo osobna tragedija, nego i poziv. Poziv na ekumensku mobilizaciju, na zajedničko svjedočanstvo koje može ponuditi evanđeosku nadu današnjem svijetu.