Je li Charlie Kirk koristio govor mržnje? Odgovor na određene optužbe
Je li doista Charlie Kirk u svojim govorima koristio govor mržnje? Je li određene osobe ili skupine nazivao pogrdnim imenima i ako je u kojem kontekstu?
U petak je zastupnica u Američkom kongresu Alexandria Ocasio-Cortez bila među demokratima koji su glasovali protiv rezolucije o odavanju počasti pokojnom Charlieju Kirku, ubijenom 10. rujna. Smrt je osudila kao „grozan i odvratan napad“, ali je njegovo djelovanje povezala s „dugom tradicijom netrpeljivosti u Americi“, prenosi breakpoint.org.
Slično je reagirao i zastupnik Bennie Thompson, ocijenivši da je Kirkova „retorika bila razdorna, omalovažavajuća i utemeljena na nezadovoljstvu“.
Takve ocjene poklapaju se s optužbama koje kruže medijima i društvenim mrežama: da je Kirk bio zagovornik mržnje, nasilja, bijele supremacije i drugih opasnih ideologija. Dok mnogi to prihvaćaju, drugi su nakon njegova ubojstva satima pregledavali njegove videozapise i došli do drugačijih zaključaka.
Eksperiment dr. Thaddeusa Williamsa
Teolog i autor dr. Thaddeus Williams proveo je istraživanje kako bi provjerio ove optužbe.
„Koristio sam više računa i IP adresa kako bih izbjegao algoritamske pristranosti. Od svojih prijatelja koji su se protivili Kirku prikupio sam najgore primjere koje su mogli naći. Na kraju sam analizirao 100 videozapisa“, izjavio je Williams.
Rezultati su bili zanimljivi:
U 44 od 100 videozapisa nije bilo nikakvih uvreda.
U preostalih 56, protivnici su Kirka izvrijeđali ukupno 59 puta – nazivajući ga glupim, ludim, bez časti, bez klase, čudnim, nakazom, gubitnikom, bijednim, kukavicom, bolesnim, smećem, nacistom, Hitlerom i mnogim drugim pogrdnim izrazima.
Charlie Kirk u tim slučajevima nije uzvratio uvredama. Često je, naprotiv, smirivao publiku i zahvaljivao protivnicima na hrabrosti.
Koliko je puta Charlie Kirk vrijeđao?
Williams je pronašao 11 slučajeva u kojima je Kirk koristio pogrdne izraze. No kontekst je bio presudan:
„Osoba niskog I.Q.-a“ – za mladića koji je hvalio Hitlera.
„Idioti“ – za ugašenu neonacističku skupinu Identity Evropa.
„Gubitnici“ – upozorenje mladima da ne troše život u roditeljskom domu na videoigre.
„Glupi muslimani“ – jasno precizirano da se odnosi na islamiste koji „ubijaju Židove“, a ne na sve muslimane.
„Tranny“ i „nakaze“ – za pojedince koji su te izraze sami koristili za sebe.
„Bez moćî mozga“ – procjena o četiri specifične javne osobe crne boje kože (slično je govorio i o bijelim političarima).
„Crni piloti“ – kritika politika zapošljavanja koje daju prednost boji kože umjesto stručnosti.
Na pitanje o bijeloj supremaciji, Kirk je jasno rekao:
„Kad god naiđem na nekoga tko zagovara bijelu supremaciju, odbacujem je i osuđujem. TPUSA odbacuje svakoga tko širi mržnju. Bi li supremacistička organizacija organizirala crni liderski summit ili najveći latinoamerički summit u zemlji?“
Najveća „uvreda“ – usmjerena na samoga sebe
U tri slučaja koje Williams drži najvažnijima, Kirk je „vrijeđao“ samoga sebe:
„Ja sam grešnik.
Ja sam sebičan.
Ja sam slomljen.
I samo zahvaljujući Isusovoj savršenoj žrtvi primam dar vječnoga života.“
Njegov najistaknutiji primjer „vrijeđanja“ zapravo je bio priznanje vlastite grešnosti i upućivanje na Krista.
Zaključak
Charlie Kirk nije bio savršen – i sam je to znao. Ali nije uzvraćao mržnjom na mržnju. Umjesto toga, često je zahvaljivao svojim protivnicima i ukazivao na Isusa Krista kao na jedinog savršenog.
U vremenu kada su medijski narativi često jednostrani, eksperiment dr. Williamsa pokazuje da stvarnost može izgledati bitno drukčije od slike koja prevladava u javnosti.
Pogledajte video:
Naslovna: zaslon YouTube
Izvor: breakpoint.org
