Ne možete biti neutralni prema Isusu: Zašto Krist traži potpunu predanost
U svojoj propovijedi na temelju Matejeva evanđelja 10,37-42, biskup Robert Barron ističe jednu od najprovokativnijih Isusovih izjava u cijelom Novom zavjetu: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan; tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.“ Krist traži potpunu predanost.
Isus nije samo veliki učitelj – On polaže pravo na naše srce
Na prvi pogled ove riječi mogu zvučati pretjerano, pa čak i uznemirujuće. Zar Isus ne uči ljubavi prema roditeljima i djeci? Zašto onda traži da Njega ljubimo više od vlastite obitelji?
Barron smatra da upravo u tome leži jedinstvenost kršćanstva. Nijedan veliki religijski učitelj nije govorio na takav način. Buda nije tražio da ljudi vole njega iznad svega, nego da slijede njegov put prema prosvjetljenju. Muhamed nije tražio da bude predmet najveće ljubavi, nego je pozivao ljude da se pokore Bogu. Isto vrijedi i za Mojsije, Konfucije, Platon ili Aristotel. Svi oni upućivali su na istinu koja je iznad njih samih.
Isus, međutim, čini nešto sasvim drugačije. On ne kaže samo: “Slijedite moje učenje”, nego: “Slijedite mene.” Ne traži tek prihvaćanje određenih moralnih načela, nego osobnu odanost sebi.
Prema Barronu, takvu tvrdnju može izreći jedino netko tko sebe smatra jednakim Bogu. Samo Bog ima pravo tražiti da bude ljubljen više od svega stvorenoga. Upravo zato Isusove riječi predstavljaju snažnu potvrdu njegova božanstva. One nisu ništa manje odvažna tvrdnja od proslova Ivanova evanđelja: “U početku bijaše Riječ… i Riječ bijaše Bog.”
Zbog toga, kaže Barron, nije moguće Isusa svesti na status jednog od velikih moralnih učitelja čovječanstva. Ili je On doista ono što tvrdi da jest – utjelovljeni Bog – ili su njegove riječi neopravdane. Neutralna pozicija jednostavno ne postoji.
Učenik Kristov nosi križ drugih ljudi
Nakon što poziva na najveću moguću ljubav prema sebi, Isus nastavlja riječima:
“Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.”
Barron upozorava da se ovaj tekst često pogrešno tumači. Mnogi smatraju kako “nositi križ” znači samo strpljivo podnositi bolesti, nevolje ili životne teškoće koje nas snađu. To svakako jest dio kršćanskog života, ali Isus ovdje govori o nečemu još zahtjevnijem.
On ne kaže samo da prihvatimo križ koji nam dolazi, nego da ga uzmemo.
Drugim riječima, učenik svjesno prihvaća žrtvu za dobro drugih ljudi. Kao što je Krist dragovoljno pošao prema križu kako bi ponio grijehe svijeta, tako i njegovi učenici trebaju aktivno nositi terete svojih bližnjih.
Barron postavlja vrlo praktično pitanje: kako započinjemo svoj dan?
Većina ljudi razmišlja o tome kako će zaraditi više novca, postići uspjeh, napredovati u karijeri ili ostvariti vlastite ciljeve. No Isus poziva na sasvim drukčiju logiku.
Umjesto pitanja:
- Kako mogu danas uspjeti?
- Kako mogu biti cjenjeniji?
- Kako mogu ostvariti svoje planove?
kršćanin bi trebao pitati:
- Tko danas nosi težak teret?
- Kome mogu olakšati život?
- Čiji križ mogu pomoći nositi?
Upravo je to, prema Barronu, bit autentičnog nasljedovanja Krista.
Takav život nije pasivno prihvaćanje patnje nego aktivno služenje drugima. U tome se očituje prava ljubav prema Kristu. Nije dovoljno samo govoriti da Ga volimo; ljubav se potvrđuje djelima milosrđa, služenja i požrtvovnosti.
Gubitkom života zapravo ga pronalazimo
Na kraju odlomka Isus izgovara jednu od najvećih paradoksalnih istina evanđelja:
“Tko nađe svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.”
Ove riječi protive se gotovo svemu što današnja kultura promiče.
Suvremeni svijet čovjeku poručuje da život treba “uzeti u svoje ruke”, ostvariti vlastite ambicije, izgraditi karijeru, steći bogatstvo, ugled i sigurnost. Mnogi vjeruju da će upravo tako pronaći ispunjenje.
Isus, međutim, tvrdi suprotno.
Onaj tko svoj život grčevito čuva samo za sebe, na kraju će ostati praznih ruku. Sve što čovjek stekne prolazno je. Novac, uspjeh, položaj i priznanja ne mogu ispuniti najdublju čežnju ljudskog srca.
Pravi život pronalazi se tek onda kada ga darujemo.
To ne znači prezirati vlastiti život, nego ga staviti u službu Boga i bližnjih. Ljubav uvijek uključuje darivanje, a svako istinsko darivanje uključuje određeno odricanje.
Barron zaključuje da upravo zato Isus kaže kako prema Njemu nitko ne može ostati ravnodušan. Njegove tvrdnje ne dopuštaju srednji put. Ili ćemo Ga prihvatiti kao Gospodina kojem pripada prvo mjesto u našem životu ili ćemo Ga odbaciti. Sam Isus kaže: “Tko nije sa mnom, protiv mene je.”
Kršćanstvo stoga nije prvenstveno filozofija, moralni sustav ili skup lijepih savjeta. Ono je odgovor na osobu Isusa Krista. On traži ljubav koja nadilazi sve druge ljubavi, poziva nas da svakodnevno nosimo terete drugih ljudi i obećava da ćemo upravo kroz takvo darivanje pronaći istinski život.
To je zahtjevan poziv, ali ujedno i srce evanđelja: izgubiti sebe radi Krista kako bismo u Njemu pronašli puninu života.
Izvor:
Discover more from Horizonti vjere
Subscribe to get the latest posts sent to your email.
