Izgrađen najveći kip Gospe u Europi, fratar ga nazvao King-Kongom i upozorio na idolopoklonstvo

U Poljskoj je 15. kolovoza, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, svečano otkriven i posvećen golemi kip Djevice Marije, visok više od 55 metara. Riječ je o spomeniku koji se već opisuje kao najveći kip posvećen Mariji u Europi, ali koji je istodobno izazvao i ozbiljne kritike unutar same Katoličke crkve.

Monumentalni kip nalazi se u selu Konotopie, u blizini Toruńa, oko 190 kilometara sjeverozapadno od Varšave. Sama figura Marije visoka je 40,6 metara, dok se ispod nje nalazi postolje u obliku krune, visoko dodatnih 15 metara.

Iza projekta stoji 75-godišnji poljski poduzetnik Roman Karkosik, jedan od najbogatijih ljudi u Poljskoj. Bogatstvo je stekao ponajprije u automobilskoj industriji, a poznat je i kao jedan od značajnijih poljskih burzovnih investitora.

Karkosik je objasnio da je golemi spomenik dao podići „iz zahvalnosti Mariji“. Prema procjeni poljskog arhitektonskog portala Architektura Murator, cijeli je projekt mogao stajati oko 23 milijuna eura.

Poljska već ima monumentalnog Krista

Ovo nije prvi golemi vjerski spomenik koji je posljednjih desetljeća podignut u Poljskoj. U gradu Świebodzinu od 2010. godine nalazi se monumentalni kip Isusa Krista, oblikovan po uzoru na poznati kip Krista Otkupitelja u Rio de Janeiru.

Krist iz Świebodzina, zajedno s krunom, visok je oko 36 metara, a njegova je izgradnja financirana donacijama.

Stanovnici Konotopie sada se nadaju da bi novi Marijin kip njihovo mjesto mogao pretvoriti u odredište hodočasnika i turista. Međutim, upravo je takav pristup monumentalnoj religioznosti izazvao i pitanje gdje završava iskazivanje vjere, a gdje počinje pretvaranje vjerskog simbola u turističku atrakciju ili čak objekt koji zasjenjuje samu poruku kršćanske vjere.

Dominikanski fratar: „King Kong usred polja“

Posebno oštar prema projektu bio je poljski dominikanski fratar Paweł Gużyński, koji je golemi kip slikovito nazvao „King Kongom usred polja“.

No iza te provokativne usporedbe nalazi se mnogo ozbiljnija teološka kritika. Gużyński je za Radio Z projekt usporedio s plesom oko zlatnog teleta, izravno se pozivajući na poznati biblijski događaj idolopoklonstva Izraelaca u pustinji.

Time njegova kritika nije usmjerena jednostavno protiv Marije ili marijanske pobožnosti, nego protiv načina na koji religiozni simbol može postati sam sebi svrhom. Problem, prema takvom razumijevanju, nastaje onda kada veličina, monumentalnost, novac i vanjska religiozna spektakularnost zauzmu mjesto koje u kršćanstvu pripada Bogu.

Kada religiozni simbol postane idol

Upravo je to možda i najvažnije pitanje koje ovaj neobični projekt otvara. Kršćanstvo nije vjera u monumentalne kipove, građevine ili vanjske znakove, koliko god oni nekome mogli biti izraz osobne zahvalnosti ili pobožnosti. Svi kršćanski simboli imaju smisla samo ako čovjeka usmjeravaju prema Bogu, a ne ako sami postanu središte religiozne fascinacije.

Biblija vrlo snažno upozorava na opasnost idolopoklonstva. Idol pritom ne mora nužno biti pogansko božanstvo. Idol može postati i nešto što je izvorno povezano s vjerom, ako počne zauzimati mjesto koje pripada jedino Bogu.

Upravo zato kritika dominikanca Gużyńskog zaslužuje pozornost. Zanimljivo je da protiv ovoga spomenika nije ustao neki protestantski kritičar marijanske pobožnosti, nego katolički redovnik, pripadnik dominikanskog reda. On u monumentalnosti ovoga projekta ne vidi nužno trijumf kršćanske vjere, nego opasnost da se od religioznog znaka napravi svojevrsno zlatno tele našega vremena. Naziva ga “King Kongom usred polja”.

Marija u evanđeljima ne privlači pozornost na sebe. Njezine riječi upućuju na Boga: „Veliča duša moja Gospodina“ (Lk 1,46). U Kani također ne govori ljudima da gledaju u nju, nego ih usmjerava prema Kristu: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5).

Zato se pred kipom vrijednim milijune eura i visokim više od pedeset metara opravdano može postaviti pitanje: vodi li ovakva monumentalnost čovjeka prema Kristu ili pogled zaustavlja na samom spomeniku?

Ako znak koji bi trebao upućivati na Gospodina počne privlačiti svu pozornost na sebe, onda postoji stvarna opasnost da više ne bude putokaz prema Bogu, nego da sam postane predmetom fascinacije. Upravo u tome poljski dominikanac vidi problem: umjesto svjedočanstva ponizne vjere, pred nama bi mogao stajati golemi religiozni simbol koji poprima obilježja idola.

Kršćanska vjera, međutim, ne mjeri se metrima visine spomenika niti milijunima uloženima u njihovu izgradnju. Marijina veličina, prema samom evanđelju, nije u monumentalnosti nego u poniznosti, poslušnosti i tome što cijelim svojim životom pokazuje prema Kristu.

Možda je zato najbolji kriterij za prosudbu svakog oblika marijanske pobožnosti upravo jednostavno pitanje: pomaže li nam ona da jasnije vidimo Krista ili nam nešto drugo zaklanja pogled na njega?

Prema izvještaju Hine i navedenim poljskim izvorima.

Naslovna foto: YT zaslon