Evanđelje dana: Što si pripravio, čije će biti?
Čovjek može imati mnogo, a ipak propustiti ono najvažnije. U prispodobi o bogatašu koji gradi veće žitnice Isus upozorava na opasnost pohlepe i lažne sigurnosti. Materijalna dobra mogu olakšati život, ali mu ne mogu dati konačni smisao niti zajamčiti sutrašnji dan. Uz današnje evanđelje dana donosimo kratak osvrt Johna Wesleyja o tome što znači bogatiti se u Bogu.
Evanđelje — Lk 12,13–21
Što si pripravio, čije će biti?
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu:
»Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.«
Nato mu on reče:
»Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?«
I dometnu im:
»Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«
Kaza im i prispodobu:
»Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’«
»Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«
Bogatstvo u vjeri, ljubavi i dobrim djelima
John Wesley, anglikanski svećenik i začetnik metodističkog pokreta, u svojim Objašnjavajućim bilješkama uz Novi zavjet završnu rečenicu ove prispodobe tumači vrlo sažeto. Uz izraz „bogatiti se u Bogu“ piše:
„Naime, u vjeri, ljubavi i dobrim djelima.“
Prijevod kratkog izvatka iz komentara uz Lk 12,21. biblehub.com
Te tri riječi — vjera, ljubav i dobra djela — daju jasan smjer našem razmišljanju. U nastavku donosimo njihovu primjenu na svakodnevni kršćanski život.
Bogatiti se u vjeri znači učiti oslanjati se na Boga. Razborito je raditi, štedjeti i brinuti se za budućnost, ali nijedna zaliha ne može preuzeti mjesto našega Stvoritelja. Bogataš iz prispodobe govori kao da svojim dobrima može osigurati i trajanje vlastitoga života. Zaboravlja da je i sam život dar.
Bogatiti se u ljubavi znači primjećivati ljude oko sebe. U bogataševu razgovoru sa samim sobom nema mjesta za tuđe potrebe. Spominje svoju ljetinu, svoje žitnice, svoja dobra i vlastiti užitak. Pohlepa postupno sužava čovjekov pogled, sve dok u njemu ne ostane samo njegovo „ja“.
Bogatiti se u dobrim djelima znači dopustiti da vjera i ljubav postanu vidljive. Ono što nam je povjereno možemo upotrijebiti da nekoga nahranimo, ohrabrimo, podupremo ili mu olakšamo teškoću. Tako dobra kojima raspolažemo postaju prilika za služenje bližnjemu.
Zaključak: Život je više od onoga što imamo
Isusova opomena dotiče svakoga od nas. Pohlepa se može nastaniti i u srcu čovjeka koji ima malo: u stalnom uspoređivanju s drugima, zavisti i uvjerenju da ćemo početi živjeti tek kada steknemo još nešto.
Briga za obitelj, pošten rad i odgovorno planiranje imaju svoje mjesto. Problem nastaje kada stjecanje postane središte života, a sve drugo mora čekati: Bog, obitelj, prijatelji, odmor i pomoć onima kojima smo potrebni.
Pitanje „A što si pripravio, čije će biti?“ vraća nas istini o našoj prolaznosti. Jednoga dana ostavit ćemo sve što smo prikupili. Zato vrijedi već danas razmisliti kako živimo i čemu posvećujemo svoje srce.
Možda upravo danas možemo zahvaliti Bogu za ono što imamo, podijeliti nešto s osobom u potrebi ili odvojiti vrijeme za nekoga koga smo zanemarili. To su jednostavni koraci života koji se bogati u vjeri i ljubavi.
Ne odgađajmo život s Bogom za vrijeme kada budemo imali dovoljno. Već danas možemo živjeti od njegove milosti i činiti dobro onime što nam je povjerio.
Izvor osvrta: John Wesley, Explanatory Notes upon the New Testament, bilješka uz Lk 12,21. Wesleyjeve bilješke uz Evanđelje po Luki.
