Dan molitve za progonjene kršćane 2026.: Svijet se ujedinjuje

Međunarodni dan molitve za progonjenu Crkvu, koji se ove godine obilježava 1. i 8. studenoga, podsjeća na milijune kršćana koji svoju vjeru žive u okolnostima diskriminacije, nasilja i progona. Trideset godina nakon pokretanja ove međunarodne inicijative, njezina poruka ostaje jednako važna: oni koji trpe zbog Krista ne smiju biti zaboravljeni.

Jedna Crkva, različite životne stvarnosti

Dok se ove nedjelje u brojnim crkvama diljem svijeta slobodno okupljaju vjernici, čitaju Sveto pismo, pjevaju i mole, mnogi njihovi kršćanski suvjernici nemaju takvu slobodu.

U pojedinim zemljama okupljanje na kršćanskom bogoslužju može izazvati policijsku istragu, gubitak zaposlenja, odbacivanje obitelji ili zatvorsku kaznu.

Drugima prijete nasilni napadi ekstremističkih skupina, prisilno raseljavanje i uništavanje crkava.

Neki svoju vjeru mogu ispovijedati jedino u tajnosti, daleko od očiju susjeda, vlasti ili čak članova vlastite obitelji.

Upravo njima posvećen je Međunarodni dan molitve za progonjenu Crkvu (International Day of Prayer for the Persecuted Church – IDOP), koji se 2026. godine obilježava 1. i 8. studenoga.

Inicijativu podupire Svjetska evanđeoska alijansa (World Evangelical Alliance), pozivajući crkve različitih denominacija da se ujedine u molitvi za kršćane koji zbog svoje vjere trpe neprijateljstvo, diskriminaciju i nasilje.

Ovogodišnje obilježavanje ima i posebno povijesno značenje jer se navršava trideset godina od početka međunarodne molitvene inicijative.

Trideset godina molitve i solidarnosti

Međunarodni dan molitve za progonjenu Crkvu nastao je 1996. godine kao odgovor na potrebu da se kršćanske zajednice diljem svijeta snažnije povežu s onima koji žive u uvjetima progona.

Njegova je osnovna zamisao jednostavna: kršćani koji slobodno prakticiraju svoju vjeru trebaju se redovito sjećati onih kojima je ta sloboda uskraćena.

Tijekom protekla tri desetljeća inicijativa se proširila među crkvama, misijskim organizacijama i molitvenim zajednicama na različitim kontinentima.

U mnogim se crkvama tim povodom organiziraju posebna bogoslužja, molitveni susreti, predstavljanja svjedočanstava progonjenih kršćana i prikupljanje pomoći za ugrožene zajednice.

Međutim, cilj nije samo održati još jedan događaj u crkvenom kalendaru.

Važnije je razvijati trajnu svijest da je Crkva zajedništvo ljudi povezanih vjerom u Isusa Krista, neovisno o nacionalnim, kulturnim i denominacijskim razlikama.

Patnja kršćana u Africi, Aziji ili na Bliskom istoku zato ne bi trebala ostati daleka vijest koju ćemo pročitati i brzo zaboraviti.

Ona se tiče cijele Crkve.

Tisuće kršćana ubijene u nasilnim incidentima

Razmjeri nasilja nad kršćanima pokazuju zašto je međunarodna molitvena solidarnost i dalje potrebna.

Prema podacima Međunarodnog instituta za vjerske slobode (International Institute for Religious Freedom – IIRF), tijekom 2025. godine evidentirana su najmanje 4.652 ubojstva kršćana u nasilnim incidentima u 36 zemalja.

Riječ je o podacima koji upozoravaju na ozbiljnost nasilja, ali ih treba tumačiti u skladu s metodologijom istraživanja. Nije svaki zabilježeni smrtni slučaj nužno moguće pojedinačno i nedvojbeno pripisati isključivo vjerskom motivu.

Osim ubojstava, progon uključuje i druge oblike kršenja temeljnih ljudskih prava.

U nekim državama kršćanima se ograničava pravo na gradnju ili obnovu crkava. Drugdje su izloženi diskriminaciji pri zapošljavanju, obrazovanju ili pristupu javnim službama.

Posebno su ranjivi obraćenici na kršćanstvo koji se suočavaju s pritiscima obitelji i društvene zajednice.

U područjima zahvaćenima oružanim sukobima kršćani mogu biti izloženi napadima zbog svoje vjerske pripadnosti, ali i zbog općeg nasilja koje pogađa civilno stanovništvo.

Zato je važno razlikovati izravni vjerski progon od drugih oblika nasilja, bez umanjivanja patnje žrtava.

Nigerija, Afganistan i druge zemlje u kojima je vjera povezana s opasnošću

Nigerija je već godinama jedno od najtežih područja za brojne kršćanske zajednice.

Na sjeveru zemlje djeluju islamističke ekstremističke skupine, među kojima su Boko Haram i Islamska država Zapadnoafričke provincije (ISWAP).

Njihovi napadi pogađaju sela, crkve i civilno stanovništvo, a brojni kršćani prisiljeni su napustiti svoje domove.

Iza vijesti o nasilju nalaze se obitelji koje godinama čekaju nestale članove, roditelji koji su izgubili djecu i zajednice koje pokušavaju obnoviti život nakon razaranja.

U Afganistanu je situacija drukčija, ali jednako zabrinjavajuća.

Kršćanski obraćenici izloženi su ozbiljnom riziku zbog svoje vjerske pripadnosti. Mnogi vjeru žive u tajnosti, bez mogućnosti javnog bogoslužja ili redovitog zajedništva s drugim kršćanima.

U pojedinim dijelovima Indije kršćanske zajednice suočavaju se s nasiljem, društvenim pritiscima i optužbama povezanima s obraćenjima.

U Pakistanu zabrinutost izazivaju zlouporabe zakona o bogohuljenju, diskriminacija vjerskih manjina i slučajevi prisilnih obraćenja.

Kršćanske zajednice u dijelovima Bliskog istoka istodobno se suočavaju s ratovima, nesigurnošću, iseljavanjem i slabljenjem svoje povijesne prisutnosti.

Iako se okolnosti razlikuju, zajednička je potreba da njihova patnja ne ostane nevidljiva.

„Svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu bit će progonjeni”

Ovogodišnja poruka Međunarodnog dana molitve temelji se na riječima apostola Pavla iz Druge poslanice Timoteju:

„A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu bit će progonjeni.” (2 Timoteju 3,12)

Ove riječi dio su širega Pavlova svjedočanstva o teškoćama koje je podnosio tijekom apostolske službe.

Pavao podsjeća Timoteja na svoj nauk, način života, vjeru, strpljivost, ljubav i postojanost, ali i na progone i patnje koje je doživio.

Istodobno svjedoči da ga Gospodin nije napustio.

Kršćanska vjera nikada nije sadržavala obećanje da će njezini sljedbenici biti pošteđeni svih teškoća.

Naprotiv, sam Isus upozorio je učenike da će se suočavati s neprijateljstvom zbog njegova imena.

Ipak, ove biblijske riječi ne znače da kršćani trebaju tražiti progon ili ravnodušno prihvaćati nepravdu.

Kršćani su pozvani zauzimati se za mir, pravdu, ljudsko dostojanstvo i slobodu savjesti.

Molitva za progonjene zato nije izraz pasivnosti, nego dio odgovornog kršćanskog svjedočanstva.

Kada jedan dio Tijela Kristova pati, svi su pozvani na solidarnost

Apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima opisuje Crkvu kao jedno tijelo sastavljeno od mnogih udova.

„I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi.” (1 Korinćanima 12,26)

Upravo ta slika otkriva duboko značenje kršćanske solidarnosti.

Crkva nije samo skup međusobno nepovezanih lokalnih zajednica.

Kršćani pripadaju Kristu i po njemu su pozvani na međusobnu ljubav i odgovornost.

Kada je kršćanska obitelj prisiljena napustiti svoj dom, kada je vjernik zatvoren zbog svoje vjere ili kada se neka zajednica ne može slobodno okupljati na bogoslužju, to nije samo problem jedne udaljene zemlje.

To je poziv cijeloj Crkvi da pokaže suosjećanje.

Poslanica Hebrejima donosi još izravniji poticaj:

„Sjećajte se uznika kao da ste suuznici, zlostavljanih — ta i sami ste u tijelu!” (Hebrejima 13,3)

Takvo sjećanje nije tek povremena misao.

Ono podrazumijeva molitvu, zanimanje za sudbinu drugih i spremnost na djelovanje.

Molitva ne isključuje konkretnu pomoć

Međunarodni dan molitve za progonjenu Crkvu podsjeća da molitva i praktična solidarnost pripadaju zajedno.

Crkve mogu pomoći na različite načine.

Mogu redovito uključivati progonjene kršćane u zajedničke molitve.

Mogu informirati vjernike o položaju kršćanskih zajednica u zemljama u kojima su ugrožene.

Mogu podupirati pouzdane organizacije koje pružaju humanitarnu, pravnu i pastoralnu pomoć žrtvama nasilja.

Mogu se zauzimati za poštovanje slobode vjeroispovijesti i savjesti u međunarodnim institucijama.

Pritom je važno da se solidarnost ne pretvori u neprijateljstvo prema pripadnicima drugih religija.

Zaštita vjerskih sloboda mora vrijediti za sve ljude.

Kršćani koji se zauzimaju za vlastitu slobodu trebaju jednako jasno braniti pravo drugih da slobodno ispovijedaju svoju vjeru ili uvjerenje.

Takav pristup proizlazi iz kršćanskog razumijevanja dostojanstva svakoga čovjeka stvorenoga na Božju sliku.

Ne zaboravimo one koji ne mogu slobodno otvoriti Bibliju

Za kršćane u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama sloboda bogoslužja, čitanja Biblije i javnog ispovijedanja vjere često je nešto što se podrazumijeva.

Možemo posjedovati Sveto pismo, okupljati se na bogoslužjima, javno govoriti o Kristu i slobodno djelovati kroz crkvene zajednice.

Upravo zato Međunarodni dan molitve pruža priliku da ponovno prepoznamo vrijednost tih sloboda.

Ono što je nama svakodnevno, drugima može biti povezano s ozbiljnom opasnošću.

Za neke kršćane već samo posjedovanje Biblije ili sudjelovanje u tajnom molitvenom susretu može imati teške posljedice.

Zato je važno da naša zahvalnost za slobodu ne ostane samo na riječima.

Možemo je izraziti odgovornim korištenjem vlastite slobode, molitvom za ugrožene i spremnošću da čujemo njihova svjedočanstva.

Zaključak: Progonjeni kršćani nisu zaboravljeni

Trideset godina nakon pokretanja Međunarodnog dana molitve za progonjenu Crkvu, potreba za tom inicijativom nije nestala.

Naprotiv, ratovi, ekstremizam, autoritarni režimi i različiti oblici vjerske diskriminacije i dalje ugrožavaju brojne kršćanske zajednice.

Ipak, svjedočanstva progonjenih vjernika govore i o ustrajnosti, nadi i pouzdanju u Boga.

Mnogi nastavljaju moliti, pomagati bližnjima i svjedočiti svoju vjeru čak i u najtežim okolnostima.

Njihova vjernost može biti snažan poticaj kršćanima koji žive u slobodnijim društvima.

Dok se danas okupljamo na bogoslužjima, sjetimo se onih koji se ne mogu slobodno okupiti. Dok otvaramo svoje Biblije, sjetimo se onih koji ih moraju skrivati. Dok molimo u sigurnosti svojih domova, sjetimo se onih koji zbog svoje vjere žive u strahu.

Jer progonjena Crkva nije neka druga, daleka Crkva.

Ona je dio istoga Kristova Tijela.

Molitva za progonjene kršćane

Svemogući i milosrdni Bože, Oče našega Gospodina Isusa Krista, pred Tebe donosimo svoju braću i sestre koji zbog vjere u Tvoje sveto ime podnose progonstvo, nasilje, zatvor i odbacivanje.

Utješi one koji su izgubili svoje domove, ojačaj one koji trpe zbog vjernosti Evanđelju i zaštiti sve koji žive u strahu.

Budi blizu obiteljima razdvojenima nasiljem, djeci koja su ostala bez roditelja i zajednicama koje ne mogu slobodno slaviti Tvoje ime.

Podari mudrost i hrabrost onima koji se zauzimaju za pravdu i slobodu savjesti.

Obrati srca progonitelja, zaustavi nasilje i otvori put miru i pomirenju.

A nama, koji uživamo slobodu, podari zahvalno srce, postojanu vjeru i spremnost da ne zaboravimo one koji trpe.

Po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, koji s Tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Amen.

Izvori:

Podaci o datumima obilježavanja, 30. obljetnici, biblijskoj temi i broju zabilježenih ubojstava potvrđeni su na službenim stranicama organizatora. IDOP+1

• International Day of Prayer – službena stranica za 2026.
• Povijest inicijative i 30. obljetnica
• Podaci o progonu kršćana i metodologija
• Open Doors – molitveni materijali za 2026.