Bog nas učvršćuje u teškim vremenima

Poruka četvrte adventske nedjelje je da nas Bog učvršćuje u teškim vremenima.

Bog nas učvršćuje u teškim vremenima

Braćo!  Onomu koji vas može učvrstiti – po mojem Evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima,  a sada očitovanog i po proročkim pismima, odredbom vječnoga Boga, svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru –  jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen. Rimljanima 16, 25-27

Četvrta adventska nedjelja simbolizira vrhunac naše nade, našega iščekivanja. Palimo četvrtu adventsku svijeću i time je svjetlo još jasnije nego li prethodnih nedjelja. I kao što na simboličan način iščekujemo ispunjenje nade starozavjetnog naroda Božjeg – rođenje Mesije, tako je i naš životni advent, iščekivanje dolaska Kristova, obasjaniji iz dana u dan svjetlom evanđelja, sve jasnije vidimo a njegov dolazak nam je sve sjajniji. Čak i situacije koje se događaju oko nas svjedoče o istinitosti Božje riječi i ispunjenju proročanstava. A njegova Riječ je, kako to kaže psalmist i kako pjevamo u jednoj pjesmi “lampa našim stopama i svjetlost našem putu.”

Vrijeme u kojem živimo i koje je ispred nas zasigurno donosi nova iskušenja sljedbenicima Kristovim. Opstati možemo, kako smo to nedavno govorili, samo time što nas sam Krist može učiniti i sačuvati postojanima da izdržimo do kraja. O tome govori i apostol Pavao u današnjem čitanju, kada naglašava “Onoga koji nas može učvrstiti”.

Kada idemo nešto učvrstiti, pretpostavljamo da se olabavilo, da je malo popustilo. I to se nama i kao ljudima i kao vjernicima događa. Umorimo se životno, iscrpimo se na različitim područjima i nekada naš entuzijazam splasne, usporimo, možda se pitamo koji je uopće smisao što nešto činimo. I kao kršćani smo u opasnosti da “popustimo” u našem duhovnom životu. Okolnosti nas nekada “razmrdaju”, nekada zavlada strah i neizvjesnost a obećanja evanđelja kao da nam postanu nestvarna. Zaboravimo i prijašnja iskustva Božjega pohođenja u našim životima

Vidi i ovo: Bog govori “Ne boj se”

Zato se Pavao poziva na “svoje evanđelje”. Nije to nekakvo novo evanđelje već dobra vijest koja se očitava i u njegovom vlastitom iskustvu. Njegov je cijeli život praktično evanđelje. Na čudesan ga je način Bog pozvao, spasao, poslao u svoju službu ali i nebrojeno puta izbavio, učvrstio, osnažio, ojačao kako bi mogao biti nepokolebljivi svjedok Kristov. I njegova propovijed, kako ona iskazana riječima i perom tako i ona iskazana praktičnim životom, temeljena na propovijedanju Isusa Krista.

On je svjedok ispunjenja obećanja. Nekima je ta stvarnost u prošlosti bila sakrivena, no sada je objavljena. Obećanja Božja, i kada se ne vide odmah, počivaju na sigurnom temelju. Temelj je Sam Bog, njegova izgovorena riječ koja je stvarala svijet, koja je podizala mrtve, liječila bolesne i mijenjala različite okolnosti. Ta riječ neće ostati prazna ni u našem životu. Ona će učvrstiti naše olabavljeno, umorno i beznadežno biće kada duhovno popustimo. I u konačnici, Kristovo dolazak će zasigurno zbiti jer njegova obećanja su istinita. Iščekujući cilj, učvršćujemo se, nemojmo malaksati duhom i ne gubimo nadu.

No, onomu koji nas učvršćuje, koji nam donosi obećanja Njegove riječi i koji svoja obećanja ispunjava, pozvani smo na poslušnost. Jer jedino poslušni, dakle s puno povjerenja prema onomu što nam ima reći, možemo i očekivati djelotvornost Njegove riječi u našim životima.

Poslušnost Pavao izjednačava s vjerom. Vjera se dakle manifestira u poslušnosti. Nažalost, u vremenu u kojem živimo ne trpe se autoriteti pa u tome smislu čak ni Božji. Da, Bog je rekao, ali ja mislim… Koliko danas imamo izvitoperenih stavova I od samih kršćana, samo zato što su neposlušni riječi I ne mogu se jednostavno pokoriti Božjoj volji. A kada se poslušnost prema jednom djelu Božje riječi poljulja, onda se lako uruši cijeli temelj. I tako možemo doći ne samo do labavosti nego to potpune urušenosti naše vjere.

Vidi i ovo: Bog nas čuva

A naša se vjera treba manifestirati prema jedinome, mudrome Bogu – u Isusu Kristu. Onaj koji nam dolazi jest Emanuel – Bog s nama, Bog među nama. On na potpuno drugačiji ali jedini ispravan način objavljuje jedinoga Boga. Ono što je bilo skriveno do Krista, objavljuje se u Kristu. Bog u punini, Bog koji dolazi među nas, Bog koji hoda ljudskim koracima, Bog koji ide na Križ za naše grijehe.

Sva slava pripada Kristu. Soli Deo Gloria. Amen!

Autor: Biskup Jasmin Milić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.