O Sinu Božjem (Augsburška konfesija, čl. 3)
Upoznajte biblijsko i povijesno učenje 3. članka Augsburške konfesije o Sinu Božjem – Isusu Kristu, njegovom božanstvu, utjelovljenju, smrti i uskrsnuću.
Augsburška konfesija (lat. Confessio Augustana), nastala je 1530. godine. Te je godine car Karlo V. sazvao u Augsburgu sabor na kojem se trebalo odlučiti hoće li evangelici biti priznati u Carstvu…. Više vidi ovdje.
Članak 3 – O sinu Božjem
Naše crkve također naučavaju da je Riječ – to jest Sin Božji – uzeo na sebe čovjekovu narav u utrobi blažene djevice Marije. Stoga su dvije naravi – božanska i ljudska neodvojivo spojene u jednoj osobi, jednom Kristu, pravom Bogu i pravom čovjeku, koji je rođen od Marije djevice, istinski je patio, bio razapet, umro i pokopan da bi nas pomirio s Ocem te bio žrtva ne samo za prvotni grijeh već i za sve druge grijehe ljudi.
Također je sašao nad pakao i treći dan ustao ponovno te uzašao na nebo, sjedi s desne strane Očeve, vlada dovijeka nad svim stvorenjem te posvećuje one koji vjeruju u Njega šaljući Duha Svetoga u njihova srca da vlada, tješi, oživljava i brani ih od đavla i sile grijeha.
Isti će Krist otvoreno doći da sudi žive i mrtve kao što stoji u Apostolskom vjerovanju.
Tumačenje
Ispravno razumijevanje osobe Isusa Krista ključno je za razumijevanje cjelokupnoga kršćanstva. Stoga je Crkva već u ranim stoljećima, osobito tijekom 3. i 4. stoljeća, bila pred velikim izazovima kristološke naravi – kako definirati tko je Isus Krist u odnosu na Boga Oca, a da se ostane vjerno Pismu. Prijepori su se pojavili ponajprije oko pitanja Kristova božanstva, a potom i njegove ljudske naravi. Pravovjerje se oblikovalo u suprotstavljanju heretičkim učenjima, posebno arijanizmu koji je nijekao Kristovo istinsko božanstvo.
Vidi i ovo: Značenje naziva Krist
Upravo u tom kontekstu nastaju rana crkvena vjeroispovijedanja: Apostolsko, Nicejsko-carigradsko i Atanazijevo vjerovanje. Ona sažimaju ključna kristološka uvjerenja Crkve i postaju normativ za buduće formulacije vjere.
Učenje Augsburške konfesije o Sinu Božjem u 3. članku izravno se nadovezuje na ta rana vjerovanja, osobito na Nicejsko vjerovanje definirano na Prvom nicejskom saboru iz 325. godine, dopunjeno 381. na Prvom carigradskom saboru. U tom duhu članak jasno potvrđuje da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek, rođen od Djevice Marije, utjelovljen, raspet, umro, pokopan, te da je uskrsnuo i uzašao na nebo, gdje sjedi s desne strane Ocu. Ovo učenje u potpunosti odbacuje arijansku i druge heretičke interpretacije Krista.
Važan je i naglasak na djevičansko rođenje: Krist je “rođen od Djevice Marije”, što potvrđuje ne samo njegovo istinsko čovještvo, nego i njegovo božansko podrijetlo, jer nije začet prirodnim putem, nego po Duhu Svetome. Marija je, prema crkvenom nauku, istinska Djevica i Bogorodica (Theotokos), a ovo se učenje potvrđuje već na Efeškom saboru 431. godine. Time se ističe Kristova jedinstvena osoba: jedna osoba u dvije naravi – božanskoj i ljudskoj (dogma kalcedonskog sabora, 451.).
Augsburška konfesija se u ovom članku izravno oslanja na Apostolsko vjerovanje, koje je nastalo krajem 2. stoljeća u Rimu. Iako ga nisu sastavili sami apostoli, smatralo se da sažima apostolsku vjeru – ono što su apostoli naučavali i prenosili. Taj je tekst korišten kao krsna ispovijest vjere, posebno u zapadnoj Crkvi, a kasnije postaje temeljna formulacija vjere i u reformacijskoj teologiji.
Reformatori nisu htjeli stvoriti novu vjeru, nego obnoviti onu apostolsku i katoličku (opću) vjeru koja je, kako su smatrali, bila zasjenjena kasnijim dodacima i pogreškama. Stoga je Augsburška konfesija svjesno očuvala i nastavila kontinuitet s drevnom Crkvom, naglašavajući da protestantizam nije prekid, nego povratak izvornom evanđeoskom nauku.
Krist je središnja osoba kršćanske vjere. U njemu se objavljuje Bog u potpunosti, i samo u njemu je moguće spasenje. Zbog toga je pravilno razumijevanje Kristove osobe i djela temelj sve teologije i crkvene prakse. On je istiniti prorok, veliki svećenik i kralj nad svime – što su tri njegova glavna poslanja u otkupiteljskom djelu, kao što to izlaže klasična reformacijska kristologija.
Priredio: Biskup dr.sc. Jasmin Milić.
Ostale članke vidi ovdje.
Kod preuzimanja ovoga teksta obavezno navesti izvor.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
