Lutherova jutarnja molitva – uzor kršćanskog života
Lutherova jutarnja molitva, kratka po svome sadržaju ali duhovno bogata, uzor nam je svakodnevnog predanja Gospodu.
U životu svakog vjernika postoji potreba za ritmom – svetim ritmom dana započetog molitvom, predanjem i sviješću da je cijeli dan pod Božjom zaštitom. U Malom katekizmu, Martin Luther daje uzor takve svakodnevice kroz jednostavnu, ali duboku jutarnju molitvu.
Lutherova jutarnja molitva
Ona ne stoji sama za sebe, nego je uokvirena kratkom liturgijom. U Lutherovom Malom katekizmu čitamo sljedeće:
Ujutro, kad ustaneš, učini znak svetoga križa i reci:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Zatim, klečeći ili stojeći, izreci Vjerovanje i Oče naš. Ako želiš, možeš dodati i ovu kratku molitvu:
Hvala ti nebeski Oče, po Isusu Kristu, tvome ljubljenome Sinu, što si me prošle noći od svake nevolje i pogibli sačuvao. Molim te, sačuvaj me i ovoga dana od svakoga grijeha i svega zla, da ti sva moja djela i život budu ugodni. U ruke tvoje predajem sebe, moje tijelo, dušu i sve svoje. Neka tvoj sveti anđeo bude sa mnom, tako da zli neprijatelj nema nikakvu vlast nada mnom.
Potom radosna srca pođi svojim svakodnevnim poslovima, pjevajući duhovnu pjesmu – na primjer onu o Deset zapovijedi – ili neku drugu koju ti pobožnost predloži.
Zašto je Martin Luther uopće uvrstio cijeli odlomak o svakodnevnoj molitvi u svoj Mali katekizam? Odgovor je jednostavan: jer je, kao i uvijek, slijedio Sveto pismo koje iznova naglašava nužnost i snagu molitve u životu Božjeg naroda. U Malom katekizmu, Luther piše da nas je Bog Otac „zapovjedio da molimo… i obećao da će nas uslišati“.
Koje su Božji zapovijedi i obećanja?
„I ja vam kažem: Ištite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se. Jer tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.”
(Luka 11,9–10)
„Ako dakle vi, premda zli, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko li će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole!”
(Matej 7,11)
„Zazovi me u dan nevolje: izbavit ću te i ti ćeš me slaviti.”
(Psalam 50,15)
„Bez prestanka molite. U svemu zahvaljujte. Jer to je volja Božja u Kristu Isusu za vas.”
(1 Solunjanima 5,17–18)
Luther piše o tim zapovijedima i obećanjima ovako:
„Trebaš reći: ‘Moja je molitva dragocjena, sveta i ugodna Bogu kao i Pavlova ili najsvetijih svetaca. Zašto? Priznajem da je Pavao osobno svetiji, ali to ne vrijedi zbog zapovijedi. Bog ne gleda na osobu koja moli, nego na svoju Riječ i poslušnost prema njoj. Moja se molitva temelji na istoj zapovijedi na kojoj se temelje i molitve svih svetaca. I molim za iste stvari koje su i oni molili. Štoviše, moja je potreba možda i veća nego njihova.'”
(Veliki katekizam III, 16)
Lutherova jednostavna svakodnevna liturgija
Apostol Pavao poziva nas da molimo „bez prestanka“. Lutherov redovnički život bio je obilježen ustaljenim ritmom svakodnevne molitve, a taj ritam prenosio je i u svojem nauku. Njegov Mali katekizam nudi ne samo jutarnju molitvu, već i cijelu kratku liturgiju: najprije se izgovara ime Presvetoga Trojstva i čini znak križa (o znaku križa u luteranskoj tradiciji vidi ovdje), zatim se mole Vjerovanje i Oče naš, a potom – ako želiš, kaže Luther – možeš dodati i njegovu kratku molitvu.
Luther se ovdje s razlogom drži jednostavnosti, upravo na što je i Krist upućivao:
„A kad molite, ne blebećite kao pogani. Oni misle da će zbog mnogih riječi svojih biti uslišani.”
(Matej 6,7)
Lutherova molitva nije naporna ni teška. Ona počiva na vjeri u Božje obećanje, te izlazi iz srca koje osjeća potrebu. Prava molitva – kako Luther piše – može se izraziti i jednim jedinim uzdahom, riječima koje duh izgovara, a jezik ne može ni sročiti ni objasniti:
„Kršćanska je molitva laka, nije teška. Vjerom dolazi pred Boga, polaže svoju potrebu i ide dalje. Kao što Pavao kaže (Rim 8,26): ‘Duh moli.’ A budući da zna da ga Bog sluša, nema potrebe za beskonačnim brbljanjem. Tako su molili i starozavjetni sveci – Ilija, Elizej, David – kratko, ali snažno i s vjerom. Čitav Psaltir to pokazuje – malo je psalama koji prelaze pet ili šest stihova u molitvi. Zato su oci ispravno učili: bolje je kratko i gorljivo moliti, nego dugo i rastreseno.”
(Lutherova djela 21:143)
U Isusovo ime – sa sigurnošću uslišanja
Sveto pismo nas uči da Bogu Ocu iznosimo svoje molbe u Kristovo ime. Luther slijedi tu logiku već u prvom retku svoje jutarnje molitve: „Zahvaljujem ti, nebeski Oče, po Isusu Kristu, Sinu tvojem ljubljenom…” – to je sigurnost da će molitva biti uslišana.
I Filip Melanchthon to potvrđuje u Obrani Augsburške vjeroispovijedi:
„Molitva se oslanja na Božje milosrđe, kad vjerujemo da nas Bog uslišava radi Krista. On je naš veliki Svećenik, kako sam veli: ‘Što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se Otac proslavi u Sinu. Ako što zaištete u moje ime, učinit ću.’ Bez toga Velikog Svećenika ne možemo pristupiti Ocu.”
(Apologija V (III), 210–212)
Molitva ne kao obveza već kao potreba
Ova molitva nije zamišljena kao obveza, nego kao dar. Luther čak dodao da ovu molitvu možeš moliti “ako želiš.“ Njegova poniznost u tome je očita – on ne stavlja naglasak na vlastiti tekst, nego na temeljne elemente vjere: Križ, Vjerovanje, Gospodnju molitvu. No upravo u toj skromnoj formuli leži duboka snaga.
Luther je znao što znači moliti iz potrebe. Njegova molitva izražava temeljnu čovjekovu ranjivost – svijest da nam je potreban Božji štit, i to svakoga dana. Molitva počinje zahvalnošću za proteklu noć, a završava molbom za zaštitu, svetost i Božju blizinu tijekom dana. Time se postavlja ton za cijeli dan: dan koji je predan Bogu, prožet povjerenjem i oslobođen tjeskobe.
No, još je važnije da Luther svoju molitvu stavlja u kontekst Krista. Svaka molitva upućena Ocu izgovara se „po Isusu Kristu, Sinu tvojem ljubljenom“. Kršćanin nikada ne moli sam – moli u Kristu, s Kristom, i po Kristu. To je temeljno evanđeosko načelo: pristup Ocu imamo jer nas je Krist već pomirio sa sobom.
Ova molitva ne traži posebne uvjete, rituale ni vrijeme. Može se moliti ujutro uz krevet, u tišini, na putu, prije posla, ili čak u pokretu. Njena jednostavnost čini je savršenim uzorom svakodnevne pobožnosti. I što je najvažnije – ona otvara srce Bogu i podsjeća vjernika: dan ne pripada meni, nego Gospodinu.
Zaključak
Luther nas ne poziva da molimo iz straha, nego iz povjerenja – jer Bog nas ne sluša zbog naših riječi, nego zbog svoje Riječi i obećanja. Njegova svakodnevna molitva nije sredstvo skupljanja zasluga, nego put svakodnevnog predanja, zahvalnosti i pouzdanja u Očevo srce koje je za nas uvijek otvoreno – po Isusu Kristu, Gospodinu našem.
„U tvoje ruke predajem sebe, svoje tijelo i dušu, i sve što imam.”
Priređeno na temelju teksta: Luther’s Morning Prayer – A Model for the Christian’s Daily objavljenog u Lifelutheranreformation.org
