“Pripravite put Gospodnji” i velika očekivanja

Dva biblijska teksta  koja se prigodom 3. adventske nedjelje čitaju, govore o vrlo sličnim temama: o pripravljanju puta Gospodinu.

Vremenska razlika između objave proroka Izaije i pojave Ivana Krstitelja iznosila je gotovo 500 godina, što govori u prilog rabinskoj tradiciji koja je uspjela  očuvati izvornost poruke u teškim vremenima dok još nije postojala medijska pismenost ili sustav očuvanja podataka i arhivistike kakvu poznajemo danas.

Zanimljivo je da je u vrijeme Ivana Krstitelja bila u Izraelu  snažna svijest o  očekivanju Mesije- Davidovog potomka koji će obnoviti slavu Božjeg naroda i pružiti toliko očekivanu slobodu i mir.

Tako u Evanđelju po  Luki  3, 15 čitamo:

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist.

Riječ: Iščekivanje: (προσδοκάω-prosdokao) u izvornom grčkom jeziku Novog Zavjeta nosi značenje očekivanja i pažljivog promatranja, budući da korijen riječi dolazi od  pažljivog promatranja i procjenjivanja “.

U navedenom tekstu prepoznajemo kolektivnu svijest u  kojoj se Izraelski narod nalazio, točnije u stanju- očekivanja. Teško je naći usporedbu za ovakvu kolektivnu socijalnu svijest u našem današnjem pluralnom društvenom kontekstu, osim možda na dan kada se nacionalna momčadi nalazi pred važnom međunarodnom utakmicom. Narod se tada nekoliko sati prije nalazi u stanju kolektivnog „iščekivanja“. Izrael je ipak za razliku od ovoga primjera bio spreman očekivati  svoje spasenje gotovo pola milenija.

Međutim  u trenucima teških životnih okolnosti, i veliki svjedok vjere poput Ivana Krstitelja došao je u dvojbu:

A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: “Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?” (Mk 11,2-3)

Odgovor Gospodinov nije trebalo dugo čekati. Bio je vrlo jasan, i stoji sve do danas: Isus je taj obećani Spasitelj koji je došao kako bi  čovjeka  izbavio iz  stanja krivice, grijeha i  izgubljenosti.

Ova poruka je aktualna i danas kada se nalazimo u vremenima raznih očekivanja

Veliki dio svijeta očekuje kada će konačno prestati globalna pandemija koja traje već dvije godine, drugi opet očekuju neke osobne stvari npr: bolji  posao, djeca jedva očekuju praznike i sl.

Međutim i u tradicionalnom kršćanskom svijetu izgubio se smisao  simbolike Adventa ili Došašća, a ona je -očekivati Boga, kroz blagdan rođenja njegova Sina Isusa Krista. Stoga svatko od nas kroz ovo razdoblje treba sebi postaviti važno pitanje: koliko  zaista očekujem Boga, njegova obećanja, rješenja za vlastite probleme i tjeskobe“.  Na koncu  pred Crkvom današnjice treba postaviti jedno i vječno pitanje: „koliko danas očekujemo povratak našeg Spasitelja i Gospodina s nebesa? Iščekujemo li , ili smo zaboravili na to baveći se samima sobom, politikom i trendovskim teološkim strujanjima?

 Jedan od najvećih misionara svih vremena : William Carey  kazao je u 19 stoljeću sljedeću poticajnu izreku : Očekuj velike stvari od Boga, pokreni velike stvari za Boga!“.

Dragi vjernici budimo i mi takvi. Usmjerimo svoj pogled prema Bogu u zadnjim danima prije Božića i očekujmo više od Njega nego do sada. S druge strane takvo očekivanje vjere neće nas ostaviti pasivnima , već će nas pokrenuti prema novim i velikim stvarima u budućnosti.

Vatroslav Župančić, predsjedavajući pastor Evangeličke metodističke crkve u Hrvatskoj

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.