Radujmo se u Gospodinu uvijek!

Apostol Pavao potiče svakog od nas riječima: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!“ (Fil 4,4). Pitanje koji si mi danas postavljamo je: Kako možemo biti radosni kada nas toliko zla, tuge i loših međuljudskih odnosa okružuje? Današnji čovjek suočen je sa situacijom da je cijelo čovječanstvo izloženo utjecaju pandemije bolesti koja je izazvala toliko teških situacija u ljudskim životima, ali još više je uzrokovala velike podjele među ljudima. Kao da smo jednostavno izgubili smisao življenja i ni u čemu više ne pronalazimo radost. Mnogi koji se smatraju kršćanima izlažu se potrebi stalno nešto raspravljati i prigovarati pa čak i vrijeđati i ponižavati one druge koji imaju različito mišljenje ne razmišljajući da možda tim drugima donose tugu i nemir u živote, a trebali bi im donositi radost u Gospodinu, baš kako ih potiče apostol Pavao. Osobito u ovo moderno vrijeme kada su nam dostupni razni komunikacijski kanali, društvene mreže, mogućnosti komentiranja internetskih portala oni koji se smatraju kršćanima često su zavedeni od zloga i potaknuti na to da javno šire mržnju, netrpeljivost, uvrede prema onima koje poznaju, ali još više prema onima koje ne poznaju. Koliko smo često bili svjedoci da se javno pišu i izgovaraju takve riječi koje nikada niti jedan kršćanin ne bi trebao izreći ili napisati? Koliko puta smo čitali i slušali ružne komentare onih koji se smatraju kršćanima o onima koji donose zakone, upravljaju državama, ali i o onima koji su duhovni autoriteti, lideri crkvi, učitelji vjere?

Ljudi su spremni napisati i izreći svašta, osobito kad znaju da ih sugovornik ne vidi i ne gleda ga u oči. Koliko puta smo na raznim skupovima čuli riječi nedostojne bilo kojeg čovjeka, a kamoli kršćanina, sljedbenika Isusa Krista? Jesu li ti ljudi zaista kršćani ako se tako odnose prema svojoj braći i sestrama ili su oni baš kao oni koji su došli pred Ivana Krstitelja i koji ih javno proziva da su „leglo gujinje“. Svatko od nas treba se u dubini svog srca zapitati: da li bi Ivan Krstitelj i mene nazvao „leglom gujinjim“ ili sam ipak jedan od onih kojima će Gospodin na kraju reći: „Valjaš slugo dobri i vjerni! Uđi u radost gospodara svoga!“ (Mt 25,21)? Da li ja svojim riječima, odnosom prema drugima i ponašanjem u društvu činim da ljudi oko mene primijete onu kršćansku radost koju nosim u sebi jer sam upoznao i spoznao Krista ili sam „kršćanin“ koji širi tugu i koji unosi nemir svima oko sebe? Vjernik kršćanin koji je zaista čuo Kristovo evanđelje, radosnu vijest i istinski povjerovao u nju ne može biti širitelj mržnje i zla, ne može o drugom čovjeku, koji je stvoren na sliku Božju, govoriti loše, vrijeđati ga, iznositi o njemu laži jer sve su to djela zloga, a ne djela i ponašanje jednog Kristovog učenika.

Pavlove riječi „Radujte se u Gospodinu uvijek!“ ponekad zvuče teže od onih zapovijedi koje nam kažu što smijemo, a što ne smijemo činiti. Pa i mnoštvo koje dolazi pred Ivana Krstitelja pita Ivana: „Što nam je dakle činiti?“ Ivan ih poučava u tome i skreće im pozornost na moralne i ljudske elemente životnih situacija. Pavao nam svima govori nešto drugo: „Radujte se u Gospodinu uvijek!“ Kada kršćanin istinski vjeruje Bogu i vjeruje u Njega mora biti radostan jer istinska radost ga prožima u cijelosti, u dubini bića. Ta radost treba zračiti jednim posebnim sjajem, samo nažalost njega je u današnje vrijeme sve manje jer kao da se gotovo svi trude da se taj sjaj kršćanske radosti ugasi. Svjedoci smo pokušaja u današnjem vremenu da se u javnosti ne koriste riječi koje upućuju na Boga i blagdan Božića, Kristovog rođenja. U ovom adventskom i predbožićnom vremenu vidimo oko sebe toliko blještavilo milijuna lampica koje bi trebale u nama proizvesti radost, ali da li te male žaruljice i svi božićni ukrasi mogu proizvesti onu pravu radost u nama ili je to samo trenutak prizemne radosti. Naravno da je i ovozemaljska i ljudska radost dobra za čovjeka i sve ovo predbožićno ozračje doprinosi da se čovjeku podsvijesti božićno otajstvo, ali sve to ne može i ne smije zamijeniti onu pravu kršćansku radost koju vjernik koji je upoznao Krista i istinski čuo njegovu Radosnu vijest ima zbog toga. Da li radost Božjeg utjelovljenja treba biti svedena samo na prizemne stvari poput raznih „advenata“ sa mnoštvom kućica, obiljem hrane i pića? Ne želi se ovdje reći da ne treba biti javnih manifestacija koje pokazuju da je društvo kršćansko i da se iščekuje veliki kršćanski blagdan, ali nikako to ne smije biti jedini smisao iščekivanja Božića, pa kasnije i proslava samog Božića. Iščekivanje Božića, utjelovljenja samog Boga je toliko veliki dar svakome vjerniku da mu treba pristupiti jednim drugačijim stavom u kojem treba dominirati vjera u Krista koji nas pohodi, a zbog toga i posebna radost. Adventska priprava nas treba posebno radovati zbog toga jer nam je Bog darovan i jer je Bog došao k nama kako bi nas otkupio od grijeha i dao nam milost po kojoj smo dobili spasenje.

Biti kršćanski radostan ne znači da nas u životu neće snaći životni problemi ili patnje, trenuci tuge, umora i razočarenja, ali vjera je ta koja nam govori da u svim tim situacijama možemo prepoznati Božju prisutnost i da zbog toga možemo biti radosni, iako nam je možda taj trenutak teško. Čovjeku, a posebno vjerniku je ponekad teško razumjeti zašto se u životu događaju takve situacije koje nas dovode do tuge, depresije i razočaranosti. Zbog svega toga Bog nam je dao svoju Riječ koja nas uvijek treba hrabriti i voditi jer nam ona često svjedoči da su i vjernici kroz biblijsku povijest, a i kroz povijest nakon biblijskih vremena bili u teškim situacijama, ali su ustrajali jer su vjerovali u ono što nam Bog kroz svoju Riječ govori. I u naše vrijeme svjesni smo da ima puno teških životnih situacija zbog kojih vjernik ponekad i osjeti potpunu razočaranost, ali uvijek imajmo na umu riječi psalma „Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.“ (Ps 46,2) Upravo zbog te činjenice vjernik uvijek treba osjetiti onu božansku radost u sebi i treba ju nesebično dijeliti drugima, baš kao kad sa svijeće podijelimo plamen drugima, ali to ustupljeno svjetlo ne umanjuje svjetlo na svijeći s koje je podijeljeno.

U adventskom vremenu spominjemo se Božjeg silaska na zemlju, među nas ljude, ali se spominjemo i čina nesebične ljubavi koju je Bog dao čovjeku dajući svog Sina kao žrtvu za naše grijehe i trajno ostavljajući sebe među nama osobito u činu Večere Gospodnje, u Euharistiji. To je čin Božje ljubavi zbog kojeg kršćani uvijek moraju u sebi osjećati istinsku radost, a ta radost se mora vidjeti na licima kršćana posebno kada dolaze i odlaze s bogoslužja. To su trenuci kada je vjernik najbliže svome Gospodinu. Tada bi svaki vjernik trebao uskliknuti od radosti baš kao Petar apostol na gori preobraženja kada je rekao: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti.“ (Mt 17,4). Neka svatko od nas sebe pita kakav sam ja kad dolazim u Dom Gospodnji i kakav sam kad iz njega izlazim: jesam li radostan i da li drugi vide tu radost ili sam smrknut, ljut i razočaran zbog svega što sam tu doživio i čuo pa je ta radost izostala. Dolazim li u Dom Gospodnji redovito ili samo povremeno, odnosno nikada jer mi je sve drugo važnije od toga i nemam vremena za Boga. Trebamo se pitati da li je naša vjera u Gospodina zaista iskrena  ili je to ipak samo neka slika za javnost, a u nutrini bića je ispraznost. Ako je ispraznost onda je i naše iščekivanje Božića isprazno jer onda samo slavimo neki praznik, a ne slavimo rođenje i utjelovljenje samog Boga koji je došao ovdje među nas radi svakog od nas.

Apostol Pavao nas opominje da je Gospodin blizu i da ne trebamo biti brinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem trebamo očitovati svoje molbe Bogu. Tek tada će naša radost biti potpuna, a onda ćemo u srcu imati mir i radost koje ćemo uvijek željeti podijeliti s drugima, pa makar ti drugi ne vjerovali kao mi niti imali iste stavove i mišljenja u životu. Istinska radost kršćanina se ne može kupiti nikakvim novcem ili materijalnim blagom već je možemo imati samo vjerom i milošću Božjom. Isto tako tu istinsku radost ne možemo nikome prodati jer je nismo niti kupili, već je možemo i moramo dijeliti nesebično „jer po plodovima ćete ih njihovim prepoznati“ (Mt 7,20).

Ne bojmo se biti radosni u Gospodinu jer nam ta radost govori da nam je Bog uvijek blizu i da će s nama biti u sve dane života našega pa i kad nam je „dolinom smrti poći zla se ne bojimo, jer je Gospodin s nama“ (Ps 23,4).

Neka nam skori blagdan Božić donese istinsku radost u naša bića koju će vidjeti svi s kojima hodimo kroz ovaj zemaljski život, a kako bismo se svi zajedno mogli radovati u Gospodinu u kraljevstvu nebeskom.

Autor: Saša Maligec

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.