Je li grijeh oslovljavati svećenika sa oče?

Je li grijeh oslovljavati svećenika sa oče ili učitelju? Isus je, prozivajući pismoznance i farizeje svoga vremena, upozorio svoje učenike da nikoga ne zovu učiteljem i ocem. Mnoge kršćanske crkve, posebno tzv. Crkve reformacijske baštine smatraju da je neispravno svećenike oslovljavati sa “oče”, iako nerijetko svoje vođe nazivaju učiteljima.

Oslovljavati svećenika sa oče, da ili ne?

Dakle, Isus je rekao sljedeće:

‘Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima.”  (Mt 23, 8-9)

U navedenim stihovima, Isus naglašava da je samo jedan učitelj i samo jedan Otac, ukazujući zapravo na samog Boga. U tome smislu, Isus naglašava da se niti jednom biću ne mogu pripisati osobine učitelja i Oca koje su svojstvene samo Bogu.

Znači li to doista da ne smijemo nikoga nazvati učiteljem, u smislu njegovog autoriteta (učitelj u školi, vjeroučitelj u crkvi i sl.) ili ocem, pa ni svog zemaljskog oca?

“Kad je Isus rekao „ocem ne zovite nikoga na zemlji, jer imate jednog Oca, koji je na nebesima“, koristio je izraz koji ima duboke korijene u hebrejskom Svetom pismu. Nazvati nekoga imenom u hebrejskoj tradiciji značilo je dati bit osobi. Bit (lat. essentia) ili suština u filozofiji jest ono što tvori postojanu prirodu neke stvari, temelj i njezino određenje. Bit je ono istinsko i zbiljsko što se ne mijenja i ostaje nepromjenjivo…

Dakle, prema hebrejskoj tradiciji, kada Isus kaže: „nikoga na zemlji ne zovite svojim ocem“, on misli: „nikoga na zemlji ne priznajte svojim ocem u njegovoj biti, jer po prirodi i po biti, postoji samo jedan Otac, a to je Bog Otac.” Zanimljivo je to da su naš biološki otac i svi drugi očevi, zapravo imitacijski očevi. Jedino je Bog pravi Otac koji rađa djecu na božanski način. U trenutku našeg začeća, Bog je stvorio našu jedinstvenu i neponovljivu dušu ex nihilo (iz ničega). To je pravo očinstvo!”. (Benjamin Milković)

Sv. Ivan Zlatousti, tumačeći ovaj odlomak, kaže: „To ne znači, da oni nikoga ne nazivaju ocem, već da bi znali koga su posebno dužni da nazivaju ocem. Kao što učitelj nije učitelj u pravom smislu, tako i otac. Samo je Bog uzročnik svih  – i učitelja i otaca“.

Ukoliko ove Isusove riječi sagledamo u svjetlu svih drugih navoda Svetoga Pisma, vidjet ćemo da Isus ovdje koristi metaforički govor ili hiperbolu. U ovom, namjernom pretjerivanju u govoru, Isus želi naglasiti nebeskog Učitelja i nebeskog Oca te da ga u tome smislu nitko ne može zamijeniti.

Iščitavajući više navoda u Novome zavjetu, jasno je da je termin i učitelj i otac bio uobičajan u opisu duhovnih autoriteta.

Sam Isus, u paraboli o bogatašu i Lazaru, Abrahama naziva ocem:

Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.` (Lk 16,24)

Stjepan se obraća pismoznancima, nazivajući ih ocima. Isto tako govori o Abrahamu kao ocu.

”Veliki svećenik upita: “Je li to tako?” Stjepan odgovori: “Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, i reče mu: Iziđi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, hajde u zemlju koju ću ti pokazati.” (Dj 7, 1-3)

Pavao o Izaku govori kao ocu:

”Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina. Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.” (Rim 9, 9-10)

Ivan govori o Bogu kao Ocu ali i starce naziva očevima:

”Napisah vama, djeco, jer upoznaste Oca. Napisah vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od početka. Napisah vama, mladići, jer ste jaki i riječ Božja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga.”  (1 Iv 2,14)

Iako je Isus rekao da se nikoga ne zove učiteljem, Pavao sebe naziva upravo tako:

”Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom – istinu govorim, ne lažem – učiteljem naroda u vjeri i istini.” (1 Tim 2, 5-7)

Pavao piše da je Bog neke ljude postavio za učitelje:

”I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici.” (1 Kor 12,28)

”On i “dade” jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi.” (Ef 4, 11-14)

Timoteja Pavao naziva sinom, što ukazuje da mu je on duhovni otac.

”Taj ti zadatak predajem, sine Timoteju, u skladu s proroštvima nekoć nad tobom izrečenima: na njih oslonjen, bij boj plemeniti imajući vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere.” (1 Tim 1,18)

”Ti se dakle, dijete moje, jačaj milošću u Kristu Isusu i što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti.”  (2 Tim 2, 1-2)

‘‘Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista. A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom Evanđelju.”  (Fil 2, 19-22)

Dakle, nije nužno svećenike oslovljavati sa “učitelju” ili “oče”. U svakome slučaju bitno je iskazati potrebno poštovanje prema onima koji su od Boga pozvani i postavljeni da nam služe. No, ukoliko netko u svećeniku prepoznaje duhovnog oca ili učitelja, posebno ako je sudjelovao u njegovom novom rađanju odnosno obraćenju, te ukoliko mu je duhovni učitelj (duhovnik), takvo oslovljavanje nije neispravno, niti je grijeh. Dapače, nalazimo ga kontekstu cjelovitog govora Svetoga Pisma o duhovnom učiteljstvu ili očinstvu.

Bog je jedini učitelj i Otac u svojoj naravi, a zemaljski učitelji i oci po milosti, po kojoj su pozvani nasljedovati jedinog vrhovnog učitelja i Oca.

Autor: Biskup Jasmin Milić

Naslovna foto: pexels

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.