Je li korizma dio protestantske tradicije?

Je li korizma dio protestantske tradicije ili ne? Sasvim je u redu da neka zajednica ne obilježava korizmu. No, tvrditi da korizma nije dio protestantske tradicije i prozivati one koji istu obilježavaju je nedovoljno poznavanje povijesti, vjerovanja i prakse protestantskih crkava.

Je li korizma dio protestantske tradicije?

Nedavno je pastor jedne karizmatske crkve na svom fb profilu napisao:

“Sve se nešto i protestanti krenuli posipati i križati po čelu sa pepelom – tzv. pepelnica i drže korizmu – pitam se da li sam nešto bitno propustio u svojoj praksi ili to jednostavno ljudi vole razne vjerske folklorne egzibicije, a nikako da srede neke bitne i jednostavne stvari i prakse iz Pisma!?”

Dakle, netko bi, temeljem ove izjave mogao zaključiti da protestanti nisu imali tradiciju obilježavanja korizme pa je sada, eto neki uvode kao nekakvu “vjersku folklornu egzibiciju”. No je li doista korizmeno vrijeme strano u protestantskoj tradiciji?

Spomenuti pastor, autor gornjeg citata pripada zajednici koja je u Hrvatskoj nastala tek prije nekih 30-ak godina, dok su slični duhovni pokreti u svijetu također prisutni tek nekoliko desetaka godina. Ova zajednica ne može se svrstati u izvorne protestantske crkve koje djeluju od samoga vremena reformacije, dakle od 16. stoljeća, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj. Teško se može svrstati i u tzv. Crkve reformacijske baštine koje iako nisu izvorne protestanstke crkve, ipak imaju višestoljetnu tradiciju (kao npr. baptistička crkva i sl.).

Uz svo dužno poštovanje prema spomenutom pastoru i njegovoj zajednici, upravo bi ovakve zajednice trebale biti pažljive kada o nekome daju ocjenu “vjerske folklorne egzibicije”. O foklornim egzibicijama bi se doista dalo govoriti u kontekstu karizmatskog doživljaja bogoslužja, duhovnosti i sl., no to nije tema ovoga članka pa se nećemo opširnije time baviti.

Kršćani su se od najranijih vremena pripremali za proslavu Uskrsa kroz nekoliko dana posta, da bi se to vrijeme od početka 4. stoljeća proširilo na 40 dana priprave za Uskrs. To se vrijeme naziva korizma, lat. quadragesima što znači četrdesetnica, po broju dana koliko ista traje.

Biblijsko značenje broja 40

Broj 40 u Bibliji ima znakovito značenje priprave. Četrdeset godina je Božji narod hodao od ropstva prema Obećanoj zemlji. U vrijeme Noe kiša je padala 40 dana i 40 noći. Mojsije je postio na Sinaju 40 dana. Prorok Ilija je hodao 40 dana do gore Horeb gdje je na jedinstven način susreo Boga. Jona je upozorio ninivljane da imaju 40 dana za obraćenje i promjenu života. Isus je proveo 40 dana posteći u pustinji, pripravljajući se ovozemaljsko poslanje.

Biblijsko značenje pepeljenja

Korizma počinje tzv. čistom srijedom ili pepelnicom.

Pepelnica ukazuje na obred pepeljenja koji se obavlja i u pojedinim tradicionalnim protestantskim crkvama.. Pepeo nas podsjeća na prolaznost, smrtnost, da smo prah i da ćemo se u prah vratiti. To, kako su neki teolozi nazvali, sjećanje na smrt, treba nas zapravo usmjeriti na život obraćenja i pokajanja, da u svakom trenutku budemo svjesni da na Gospod može povući s ove zemlje i da nam valja pred Njega stati. Valja nam umrijeti, a što nakon toga? Jesmo li spremni susresti se s Bogom?

„Mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera na sebi haljine, navuče kostrijet, posu se pepelom i prođe posred grada kukajući glasno i gorko. Dođe samo do kraljevih vrata jer s onom kostrijeti na sebi ne mogaše kroz njih proći. U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva riječ i njegov proglas, među Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta ležaj… I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteče Gospodinu; pošto svuče sa sebe sjajne haljine, navuče odjeću tjeskobe i žalosti te, umjesto skupocjenim mirisima, posu glavu pepelom i prahom.” (Est 4,1-3.17k-l)

Pepeljenje u starome zavjetu bio je simbol pokajanja i povezan s postom, ali i pouzdanjem u milosrdnog Boga. Tako jedan liturgijski obrazac govori: „Izmijenimo se, posteći u pepelu i kostrijeti, i plačimo pred Gospodinom : on je nježnost sama i milosrđe – oprostit će nam grijehe Bog naš (usp. Joel 2,13.).

 „Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo.” (Jon 3,6)

Korizmeno vrijeme u protestantskoj tradicji

Luther je smatrao da treba zadržati korizmeno vrijeme u crkvenom kalendaru ne iz neke nužde (ne treba držati korizmu da bi se spasio ili posvetio), već zato što je vidio korizmu kao priliku za jačanje vjere i na poseban način naviještanje Kristove muke, smrti i uskrsnuće. “Korizma, Cvjetnica i Veliki tjedan će se zadržati,” napisao je Luther, “ne da bi se ikoga prisililo na post, nego da bi se očuvala povijest muke i evanđelja određena za to doba” (Lutherova djela, 53:90). Danas je korizma sastavni dio luteranske liturgijske prakse.

Engleska reformacija je zadržala također korizmeno vrijeme te su molitve i biblijska čitanja za ovo razdoblje uvrštene u poznatu liturgijsku knjigu The Book of Common Prayer (Knjiga zajedničkih molitava) od njezinog prvog izdanja u 16. stoljeću, pa sve do danas. Korizmeno vrijeme danas ima značajno mjesto u anglikanskoj liturgijskoj praksi.

Jean Calvin je bio nešto radikalniji u osudi korizmenih običaja koje se mogu povezati s prazovjerjem, no, korizmeno vrijeme se vremenom ugradilo u reformiranu odnosno prezbiterijansku tradiciju.

John Wesley, utemeljitelj metodističkog pokreta iz kojeg se vremenom obilkovala Metodistička crkva, nije koristio termin korizma u liturgijskoj knjizi, no zadržao je sve molitve i biblijska čitanja za korizmeno razdoblje, kako je to predviđala anglikanska Knjiga zajedničkih molitava. Vremenom se korizmeno vrijeme uvrstilo u liturgijski metodistički kalendar pa i metodistička tradicija poznaje korizmeno vrijeme kao vrijeme prirpave za Uskrs.

Korizmeno razdoblje nije strano ni baptističkim crkvama.

Ono što je zajedničko svim protestantskim crkvama koje obilježavaju razdoblje korizme od 40 dana jest naglasak na biblijskom razumijevanju pokore, pokajanja, molitve, oproštenja, Božjeg milosrđa, djela milosrđa prema potrebitima, naviještanja smrti i uskrsnuća Gospodnjega i sl.

Vidi i ovo: Koje je značenje posta i pokajanja?

Zaključak

Dakle, pojedine novije, ili kako pastor gornjeg citata na jednom mjestu navodi, “suvremene evanđeoske zajednice” (što god to značilo) smatraju da obilježavanje korizmenog vremena nije potrebno (ili, kako oni to vole reći, nije biblijsko). Naravno da to nije spasenjsko pitanje, odnosno, naše spasenje ne ovisi od toga obilježavamo li korizmu ili ne. No, čuditi se kako neki protestanti drže korizmu, je blago rečeno, nedovoljno poznavanje povijesti reformacije, odnosno tradicije protestantskih crkava.

“Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži. Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i – zahvaljuje Bogu.” (Rim 14, 4-6)

Zanimljivo je da je isti pastor, u objavi prije ove, gore citirane, svojoj supruzi čestitao Valentinovo i navodi da ga “proslavlja”. Naravno, pohvalno je da je iskazao ljubav prema svojoj supruzi, no, nije li ipak malo nedosljedno prozivati one kršćane koji obilježavaju korizmu a u isto vrijeme nemati nikave zadrške prema proslavljanju Valentinova?

Mnoge novije zajednice uvele su neka druga razdoblja u svoj kalendar koja obilježavaju (npr. molitveni tjedan na početku godine, dane određenih duhovnih konferencija i sl.) I u tome nema ništa loše, ako smatraju da im ista mogu biti blagoslovljeno vrijeme za zajedništvo s Bogom i bližnjima. Naravno, tu su i razni oblici pobožnosti koje ove zajednice prakticiraju, poput glasne dinamične glazbe, porpaćene suvremenim električnim glazbalama i sl. Ako one smatraju da ih taj način pobožnosti približava Bogu, to je u redu, no nekorektno je prozivati one koji na drugi način prakticiraju svoju duhovnost a koja nije u suprotnosti s Božjom riječju.

Kršćanstvo nije započelo s reformacijom a ponajmanje sa zajednicama koje djeluju tek nekoliko desetaka godina. Korizma je prisutna u kršćanskoj crkvi najmanje 1700 godina. To što je netko na krivi način obilježava, ne znači da ona nema vrijednost kao posebno razdoblje crkvene godine koje nas uvodi u intenzivnije promišljanje o njezinim porukama.

Neki će ispod ovoga članka tražiti da im pokažemo, gdje se korizma nalazi u Bibliji. Da, termin korizma se ne nalazi u Bibliji, kao što se mnogi drugi termini ne nalaze, ali ipak vjerujemo da su biblijski (dvije Kristove naravi, Trojstvo i sl.). Biblija nije leksikon izraza već Riječ Božja koja nam govori kako trebamo vjerovati i što trebamo činiti.

Kada su u pitanju osnovne poruke korizme: naša grješnost, prolaznost, pokajanje, post, Božje milosrđe, iskazivanje milosrđa drugima, oproštenje i sl. možemo ih naći gotovo na svakoj stranici Biblije. Nije bitno kako nešto nazivamo i je li baš taj termin prisutan u Bibliji, već je li naša praksa i vjerovanje po pojedinim pitanjima utemeljena na Riječi Božjoj.

U tome smislu, kritika nekih korizmenih običaja je opravdana, ako se pokajanje, ispovijed grijeha, odricanje od pojedinih grješnih djela i sl svede samo na ove dane. Ono što je grijeh činiti u korizmi, grijeh je činiti i izvan korizme. Takvu su kritiku isticali i reformatori. No, korizma, kao vrijeme posebnog duhovnog promišljanja o već spomenutim korizmenim porukama, može doista biti blagoslov za svakog kršćanina.

Autor: Biskup Jasmin Milić

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.