Slijepi Bartimej i njegovo ozdravljenje

1 ožujka, 2025 HORIZONTI VJERE

Slijepi Bartimej iz Jerihona, nakon što je progledao, prvo je Krista vidio.

Posljednja nedjelja prije Korizme – quinquagesima

Kolekta

Gospodine, ti si nas poučio da su sva naša djela bez ljubavi bezvrijedna. Pošalji svoga Svetoga Duha i ulij u naša srca najizvrsniji dar ljubavi, istinsko jamstvo mira i svih kreposti; tkogod, naime, bez njega živi, mrtav je pred tobom. Udijeli nam tu milost poradi tvoga jedinoga Sina Isusa Krista, koji živi i kraljuje s tobom i Duhom Svetim, jedan Bog, sada i dovijeka. Amen.

Poslanica – 1 Korinćanima 13, 1-13

EVANĐELJE:

I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: »Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.« No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.

A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!« Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!«

Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

Luka 18, 35-43

Slijepi Bartimej i njegovo ozdravljenje

Sva tri sinoptička evanđelja (Matej, Marko, Luka) govore o ozdravljenju slijepog. Evanđelje po Mateju govori o ozdravljenju dvaju slijepih dok je Krist napuštao Jerihon (Mt 20,29-34). Evanđelje po Marku govori o ozdravljenju slijepog, također tijekom Kristova odlaska iz Jerihona, spominjući i njegovo ime – Bartimej (Mk 10,46-52). Evanđelist Luka ne imenuje slijepog i, za razliku od prva dva evanđelja, navodi da se ozdravljenje dogodilo Kristovim ulaskom u Jerihon. S obzirom na navedene razlike, postavlja se pitanje radi li se o istom događaju.

Treba imati na umu da su postojala dva Jerihona, stari koji se spominje u Starom zavjetu i novi koji je osnovao Herod Veliki. Moguće je da je do ozdravljenja došlo pri izlasku iz staroga u novi Jerihon, zbog čega Matej i Marko govore o ozdravljenju pri izlasku, a Luka govori o ozdravljenju pri ulasku u Jerihon. S obzirom na sadržaj izvještaja u Evanđeljima po Marku i Luki, možemo zaključiti da se radi o istom događaju, odnosno ozdravljenju slijepog Bartimeja. Evanđelje po Ivanu spominje ozdravljenje slijepog od rođenja, što se očito odnosi na sasvim drugi događaj (Iv 9,1-38).

Ono što je važnije od ovih detalja jest čudo koje je Krist učinio. Slijepi Bartimej je sjedio kraj puta i prosio. Krist je prolazio blizu njega. O Isusu se već pročulo i mnogi su pohrlili da ga vide, čuju ili zamole za čudo za sebe ili svoje bližnje.

Nije nevažna ni činjenica da Krist ide prema Jeruzalemu. Iz ovozemaljske perspektive, to je putovanje bez povratka. Odlazi trpjeti na križ. I na tom mučnom putu slijedi ga mnoštvo ljudi vjerujući da će on kraljevati u Jeruzalemu. Ali Krist će umjesto zlatne krune dobiti krunu od trnja. Njegovo će prijestolje biti križ. Za razliku od onih koji su ga slijedili i imali velika očekivanja (a takva su očekivanja imali i Kristovi apostoli koji nisu razumjeli što im Krist govori), On zna što ga čeka. Ali i na tom putu u patnju Krist je okrenut čovjeku. On nastavlja liječiti, oslobađati, otvarati put grešnicima u Kraljevstvo Božje. I na križu je djelovao i uslišio molitvu razbojnika koji ga je molio: „Spomeni me se u kraljevstvu svome“.

Vidi i ovo: Gospodine, daj mi da progledam

Slijepi Bartimej je čuo komešanje naroda. Znao je da se nešto događa pa je znatiželjno pitao prolaznike: “Što je to?”. Odgovaraju mu da prolazi Isus iz Nazareta. Iz reakcije slijepog jasno je da je već čuo za Krista. Vjerojatno je čuo za mnoga čuda koja je učinio i sigurno je želio da ga osobno susretne. Možemo samo zamisliti kakvo je oduševljenje osjetio. Krist, o čijim je djelima slušao, sada je bio blizu njega. Neće propustiti priliku koja mu se pružila. On zaziva Krista, oslovljavajući ga s “Isuse, sine Davidov…”

Ovo je mesijanska titula. Davidov sin je Mesija i slijepi ga prepoznaje u Kristu. Stoga, znajući tko je Krist, ne sumnja da mu može pomoći. On moli Krista da mu se smiluje. Iako su ga drugi pokušavali ušutkati, on je još glasnije vikao: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!” Uporan je u molitvi. On želi da ga Krist čuje. Ne odustaje, bez obzira na reakcije drugih. Njegov cilj je Krist. On mu je jedina nada.

Krist je i danas među nama, što svjedočimo u jednom drevnom pozdravu sačuvanom u istočnom kršćanstvu: „Krist je među nama – i jest i bit će“. Kakva je naša vjera u njega? Prepoznajemo li ga kao Mesiju, kao onoga koji može odgovoriti na naše potrebe?

Koristimo li prednost što imamo Krista među nama ili mu dopuštamo da prođe pokraj nas? Vapimo li i mi ustrajno Kristu da nam se smiluje, da milostivo pogleda na naše nevolje, s vjerom da On može učiniti ono što ga molimo?

Možda nas drugi ili okolnosti obeshrabruju od molitve. Ali ne gledajmo druge, ne bojmo se okolnosti. Neka naš cilj, kao i ovoga slijepog, bude Krist. A njime ćemo dobiti sve što je potrebno našem tijelu, a još više duši.

Krist je čuo molbu slijepog, zaustavio se i zapovjedio da mu ga dovedu. Kad smo ustrajni u molitvi, Bog neće okrenuti lice od nas. Pita ga: “Što hoćeš da ti učinim?” Slijepi je već molio za milost, ali Krist želi od njega konkretno čuti što želi. Krist je znao kakav veliki problem ima ovaj slijepi, ali želio mu je dati mnogo više od samog vida.

Najveća vrijednost za slijepog je da vidi. I zato na Kristovo pitanje odgovara: “Gospodine, da progledam.” Ne teži bogatstvu ili slavi. On želi vidjeti. Koliko uzimamo “zdravo za gotovo” to što vidimo, što čujemo, što hodamo, što možemo raditi. Tek kada čovjek izgubi zdravlje, cijeni vrijednost onoga što je imao. Pitamo li se za što Bogu trebamo zahvaliti, zahvalimo mu što smo se jutros probudili, što dišemo, što hodamo. Uvijek imamo razloga biti zahvalni Bogu.

Vidi i ovo: Kako nam vjera pomaže pobjediti strah

Krist mu odgovara: “Progledaj!” On samo kaže riječ i dogodi se čudo. Krist je Riječ o kojoj govori početak Evanđelja po Ivanu. Sve je nastalo po toj riječi. Ta utjelovljena Riječ ovom slijepom stvara vid, ali i novog čovjeka. Jer iscjeljenje nas, kako nam sama riječ kaže, čini potpuno cjelovitima. Kad Krist liječi fizički, još više liječi duhovno. Stalo mu je do cijele osobe.

Prvo što je slepi video, bio je Krist. Vidi utjelovljenog Boga pred sobom, Onoga po kome je sve stvoreno i po kome on sada vidi.

Tjelesna sljepoća je veliki nedostatak, ali duhovna sljepoća je još veći nedostatak. To sigurno vodi u vječnu propast. Zato je važno da, iako imamo zdrave oči, ne budemo slijepi za duhovne stvari. Ako nismo duhovno progledali, molimo se Kristu da nam ozdravi duhovni vid. Slijepac je želio vidjeti, ali da bi vidio fizički, morao je imati otvoren duhovni vid. A imao ju je, jer je znao tko je Krist i imao spasonosnu vjeru u Njega. Stoga mu Krist kaže: “Vjera te tvoja spasila.”

Krist naglašava važnost osobne vjere. Bogu hvala za vjeru Crkve, za vjeru naših predaka i roditelja. Ali ako nemamo osobnu vjeru u Krista, vjera drugih nam neće puno pomoći. Vjera u Krista je spasonosna vjera.

Iscjeljeni čovjek, kojega evanđelist Marko naziva Bartimejem, kreće za Kristom. Za njega Krist nije nekakva usputna pomoć da mu uzme što mu treba i nastavi život bez njega. Jednom kad doživimo Krista u svom životu, više ne možemo zamisliti život bez Njega. On zapravo postaje naš Život.

Neka i naš život bude Krist, a svojim životom i djelima Mu zahvaljujemo za sve blagoslove koje od Njega primamo. Amen.