Kada je Šimun Petar rekao Gospodu: “”Na tvoju riječ bacit ću mreže”, time, iako je sumnjao, odlučio je da posluša. Koja je poruka za nas danas iz ovoga evanđeoskog teksta?
Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim. Luka 5, 1-11
“Na tvoju riječ bacit ću mreže” – Poslušnost Božjoj riječi
Narod se okupio oko Krista na obali Genezaretskog, odnosno Galilejskog jezera, koje se zbog svoje veličine ponekad u evanđeljima naziva i morem, Tiberijadskim morem. Tamo se nalaze i dvije lađe iz kojih su izašli ribari kako bi, nakon neuspješnog ribarenja, oprali svoje mreže. Krist ulazi u jednu od njih, Šimunovu, i iz nje propovijeda okupljenom mnoštvu. Šimunova lađa postaje propovjedaonica Mesije i Bogočovjeka. Kristu treba Šimun, treba čovjek kao suradnik u evanđeoskoj misiji. Upravo će Šimun, kasnije prozvan Petar, biti jedan od glavnih Kristovih apostola. Iako je na poseban način pozvao i poslao apostole, Gospodin želi ući i u naše lađe, naše živote, kako bi iz njih propovijedao evanđelje. Ako smo u zajedništvu s Kristom, tada naši životi trebaju biti živa propovijed za Njega.
Dakle, mnoštvo naroda se „ gurao narod da čuje riječ Božju“. Često u evanđeljima čitamo o ljudima koji traže Krista radi ozdravljenja ili nekog drugog čuda. I danas se mnogi sjete Boga samo kad im je potreban. Ali, koliko je onih kojima treba riječ Božja? Neki koji su se nasitili s pet kruhova i dvije ribe, tražili su kasnije od Krista da učini neko novo čudo. Kada je Krist odbio udovoljiti njihovu zahtjevu, otišli su od Njega. Krist pita učenike hoće li i oni otići, a Petar odgovara: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga” (Iv 6,68). Prorok Amos kaže: „Evo dolaze dani,” govori Gospodin Jahve, “kad ću pustiti glad u zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, nego slušanja riječi Jahvine“ (Amos 8,11). Ljudi su danas duhovno gladni. Pokušavaju se nasititi s različitih trpeza koje ne mogu utažiti glad. Jedini koji može ispuniti prazninu duše, koji je može nahraniti, jest Krist.
Zašto nama treba Bog? Samo da odgovori na neke naše potrebe, ili nam je potreban jer želimo imati zajedništvo s Njim, slušati Njegovu Riječ, tu Riječ živjeti, djelima ju svjedočiti? Sjetmo se mladog Samuela, koji je na Gospodinov poziv odgovorio: „Govori, sluga tvoj sluša“ (1 Sam 3,10).
Kada govorimo o slušanju Riječi Božje, zapravo govorimo o poslušnosti. Gospodin želi da vjerujemo Njegovoj Riječi i da postupamo po njoj. Nakon što je propovijedao, Krist je od Šimuna i ribara koji su bili s njim, od kojih se spominju Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, tražio da Ga poslušaju: „Hajde na dubinu i bacite mreže svoje za lov“. Krist nije tražio ništa posebno što Šimun i ostali ribari nisu učinili mnogo puta ranije. Ali ovoga puta Krist traži od njih da to učine nakon što su imali neuspješnu noć u ribarenju. Vjerojatno su bili umorni i razočarani. Šimun uvjerava Krista da od toga posla nema ništa. „Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa ne uhvatismo“. Noć se smatrala najpovoljnijom za ribarenje. Međutim, rezultata nije bilo. Zato Šimun smatra, na temelju svoga iskustva i znanja, da rezultata neće biti ni sada.
Koliko puta se i mi nađemo u sličnoj situaciji! Slušamo kako treba za nešto moliti, vjerovati Bogu bez obzira na okolnosti u kojima smo se našli, ali smatramo da naše molitve nemaju nikakvu svrhu. Puno puta smo se molili, ali Bog nije odgovorio onako kako smo mi htjeli. Zato nam se možda ponekad dogodi da smatramo kako molitva, odnosno vjera u Boga nema smisla. Možda razmišljamo u smislu: „Pokušali smo, ali nije uspjelo“. Iza takvih misli stoji Sotona, koji nas želi obeshrabriti na našem putu vjere.
Šimun, iako Gospodinu objašnjava da nema smisla to što On od njih traži, spreman je postupiti po Kristovoj riječi: „…ali, na Tvoju riječ, bacit ću mreže.” Je li možda ovim Šimun zapravo htio da se i sam Krist uvjeri kako se ribe neće uhvatiti? Ove Šimunove riječi možemo tumačiti na ovaj način: „Učitelju, lijepo sam Ti rekao da smo cijelu noć lovili. Pa kad noć nije dala rezultata, ništa se neće ni sada dogoditi. Ali kad baš hoćeš, bacit ću mrežu, pa ćeš se i sam uvjeriti u to da sam u pravu.“ Ovakav scenarij nije nemoguć. U njemu se i mi možemo pronaći. Koliko puta se molimo reda radi, a da i sami ne vjerujemo da će se nešto dogoditi, da će naša molitva biti uslišana. Možda se tada pitamo „Gdje si, Bože?“ i na taj način Mu prigovaramo dajući Mu do znanja kako smo, tobože, mi u pravu. Mi sve činimo kako treba, molimo se, postimo, idemo u crkvu, ali Bog ne odgovara kako želimo.
Drugi scenarij, koji je vjerojatniji, jest da je Šimun pokazao poslušnost. Bez obzira na njegovu stručnost u ribarenju, želi poslušati Kristovu riječ. U svojoj snazi, u svojoj stručnosti Šimun i ostali ribari ostaju bez rezultata, ali ako Krist od njih traži da ipak bace mreže, spreman je poslušati. Poslušnost daje rezultate. Toliko je riba uhvaćeno da su se mreže trgale. Ribari koji su bili na drugoj lađi, priskočili su u pomoć. Obje lađe su se toliko napunile da su pod težinom počele tonuti. Kada s vjerom poslušamo Krista, odgovor neće izostati.
Kad je Šimun shvatio da se treba pouzdati u Riječ Kristovu, a ne u svoje sposobnosti i svoje znanje, tada se dogodilo čudo. I naša su srca često zatvorena za Gospoda, za Njegovu Riječ, jer mislimo da sve znamo, da smo dovoljno sposobni da možemo sve sami. Ali nas život nerijetko demantira. Tada jednostavno moramo priznati, poput izraelskog kralja Jošafata, koji je, gledajući silnu tuđinsku vojsku ispred sebe, rekao: „ Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u te.“ (2 Ljet 20,12). Kada Bogu ispovjedimo svoje slabosti i poslušamo Njegovu riječ, tada ćemo vidjeti djela Božja u našem životu. Kada Bogu ispovijedimo našu nemoć, On će nam dati svoju snagu.
Krist ovim čudom želi uputiti duhovnu lekciju o povjerenju u Njegovu Riječ, ali i pokazati svoju brigu za ljudske potrebe. Činjenica da ribari nisu ništa ulovili, utjecala je na njihovu egzistenciju. Od ribolova su živjeli i hranili svoje obitelji. Kao i u čudu hranjenja 5000 ljudi, i u ovome čudu Krist nas uči da Mu vjerujemo i da nas neće ostaviti bez kruha svagdašnjeg. On, koji se brine za ptice nebeske i za ljiljane u polju (usp. Mt 6,26-28), pobrinut će se i za naše svagdašnje životne potrebe.
„Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih“… Zanimljiva je ova dvostrukost Petrovog imena. Šimun je njegovo ime koje je dobio od roditelja. Značenje ovoga imena na hebrejskom je čuti, odnosno slušati, i može se protumačiti kao da je Bog čuo, odnosno uslišio molitvu. Petar je njegovo ime koje je dobio od Krista. Petar potječe iz grčkog jezika i znači stijena. Dakle, Šimun označava starog čovjeka, čovjeka prije Krista, a Petar novog čovjeka u Kristu. Ali Petar se ponekad naziva Šimun Petar, dakle, i starim i novim imenom, što označava starog i novog čovjeka u isto vrijeme. Dok smo u ovome tijelu, svi smo mi i Šimun i Petar, nekada više Šimun, nekada Petar. Od naše poslušnosti Bogu ovisi koji će čovjek prevladati u nama – onaj stari ili novi. Jednom je jedan svećenik u jednoj seoskoj crkvi upitao vjernike: „Kako da ubijemo onog starog čovjeka u nama?“ Jedna stara vjernica je rekla: „Ne treba ga hraniti, pa će crknuti“. U ovom jednostavnom odgovoru jedne starice krije se velika istina. Kojeg čovjeka hranimo u nama, taj će opstati.
„Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“. U ovome čudu Krist otkriva svoje sveznanje i svoju moć. Otkriva se kao Bog. To Šimun Petar prepoznaje i zato pada pred Njega, ispovijeda svoju grešnost i Krista kao Gospodina. Petar je Krista ranije nazvao Učiteljem. Sada Ga naziva Gospodinom. Često će protivnici Kristova Božanstva reći da On nikada za sebe nije rekao da je Bog. Krist to nije ni morao reći, jer su Njegova djela govorila o Njemu i potvrđivala Njegovo Božanstvo. Petar postupa poput starozavjetnih proroka, koji su se u susretu s Bogom osjetili nedostojni Njegova prisustva. Prorok Izaija, kada se susreo s Gospodinom, kaže: „Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam.“ (Iz 6,5). Prorok Jeremija se osjeća nedostojnim pred Bogom: „Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam“ (Jer 1,6). Na isti način, pred veličinom Božjom, koju prepoznaje u Kristu, Petar pada i shvaća svoju grešnost i ispovijeda Krista kao Gospodina, kao Boga.
Krist kaže Šimunu: „Ne boj se, od sada ćeš ljude loviti”. Gospod je upotrijebio proste ribare za velika djela. Šimunu, Jakovu i Ivanu Gospod povjerava veliku službu u kojoj će biti suočeni s mnogim izazovima, sumnjama i strahovima. Zato Gospod izgovara riječi: „Ne boj se!“
Strah je prirodna čovjekova emocija. Nekada je strah opravdan i može nas sačuvati od određene opasnosti. U tom smislu razumijemo i pojam strahopoštovanja, koje trebamo gajiti prema Bogu. Međutim, često se u nama javljaju strahovi, koji nas onesposobljuju da se suočimo s određenim okolnostima u kojima se nalazimo. Sveti Ivan Zlatousti kaže: „Onaj koji živi Duhom Svetim: on stoji iznad strahova i nevolja, i opasnosti i svake promjene, zato što ničemu od toga nije podložan, već je – što je mnogo važnije – duhovno slobodan od svega što se oko njega događa.“
Ovim čudesnim ribolovom Krist je, kao i u drugim prilikama, pokazao da ima vlast nad svim okolnostima. Ako u takvog Krista vjerujemo, čega se trebamo bojati?
U ovim riječima Krist se također otkriva i kao Bog. To su riječi Gospodnje koje se često ponavljaju u Starom zavjetu kada Bog ohrabruje svoje sluge, svoj narod: „Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.“ (Iz 41,10).
Rekli smo na početku da Kristu treba čovjek. Šimun, Jakov i Ivan ostavljaju svoje lađe i „otiđoše za Njim“. Bilo je tu i drugih ribara, mada se njihova imena ne spominju. Ti drugi, i pored toga što su vidjeli čudo, nisu bili spremni sve ostaviti i poći za Kristom. Mnogima je teško ostaviti „sve“, odnosno svoj stari život, i poći za Kristom. Boje se gubitka, poput onog bogatog mladića koji nije bio spreman sve ostaviti i poći za Kristom. Ali s Kristom ne gubimo, već dobivamo, i to ne samo u budućem, već i u ovom životu.
U Molitvi prije čitanja evanđelja, u Liturgiji svetoga Marka se, između ostalog, izgovara: „Vladaru, pošalji svjetlo Tvoje i istinu Tvoju, i prosvijetli oči uma našega za razumijevanje božanskih Tvojih riječi, i udostoj nas da budemo njihovi slušatelji, i ne samo slušatelji, nego i izvršitelji riječi, osposobljeni da donosimo plodove…“ Slično se izgovara i u Liturgiji svetoga Jakova: „Bože, koji si nas poučio Tvojim božanskim i spasonosnim riječima, prosvijetli duše nas grešnih da mogu usvojiti ono što je dosad pročitano, da ne budemo samo slušatelji duhovnih izreka, nego i djelatelji dobrih djela…“.
Neka nam Bog pomogne da budemo poslušni Božjoj Riječi, da se ne uzdamo u svoje znanje, svoje sposobnosti i snagu, već u Krista koji iz nemogućih situacija čini moguće, na slavu svoga imena. Amen.
Autor: Biskup dr.sc. Jasmin Milić
Izvor: Ipostas
Poslušajte ovu propovijed i na YouTube kanalu Izvori vjere i zapratite ga:
