Astronaut misije Artemis II: „Nisam vjernik, ali kada sam vidio kapelanov križ – zaplakao sam“
„Nisam baš religiozan, ali jednostavno nisam imao drugi način da objasnim ili procesuiram ono što se događalo“, priznao je Astronaut misije Artemis II, zapovjednik misije Reid Wiseman.
U vremenu kada se čovjek sve više uzdiže iznad Zemlje i prodire u dubine svemira, čini se da istodobno sve snažnije susreće vlastite granice – ne samo tehničke, nego i duhovne.
Tijekom nedavne tiskovne konferencije nakon povratka s povijesne misije Artemis II, astronauti su podijelili dojmove s putovanja koje ih je odvelo dalje od Zemlje nego ijednog čovjeka prije njih. No, među tehničkim detaljima i znanstvenim postignućima, posebno se istaknuo jedan duboko osoban i dirljiv trenutak.
Nakon slijetanja u ocean i ukrcaja na brod američke mornarice, zapovjednik misije Reid Wiseman osjetio je potrebu za nečim što nadilazi riječi i racionalna objašnjenja. Iako sam za sebe kaže da nije religiozan, spontano je zatražio susret s brodskim kapelanom.
„Nisam baš religiozan, ali jednostavno nisam imao drugi način da objasnim ili uopće procesuiram ono što se događalo“, rekao je Wiseman.
Susret koji je uslijedio bio je, kako sam svjedoči, duboko potresan.
„Nikada ga prije nisam vidio, ali čim sam ugledao križ na njegovom ovratniku, slomio sam se i zaplakao“, izjavio je. „Vrlo je teško u potpunosti shvatiti kroz što smo upravo prošli.“
Ove riječi svjedoče o nečemu što nadilazi granice religijske pripadnosti: o iskustvu uzvišenog, o susretu s tajnom stvarnosti koja čovjeka ostavlja bez riječi – i bez obrane.
Wiseman je opisao i jedan od najsnažnijih prizora tijekom misije:
„Sunce je nestalo iza Mjeseca. Okrenuo sam se Victoru i rekao: mislim da ljudski um još nije evoluirao do točke da može shvatiti što zapravo gledamo. Prizor je bio nestvaran – i predivan.“
Pilot misije, Victor Glover, koji otvoreno svjedoči svoju vjeru, potvrdio je dubinu tog iskustva:
„Jedino što mogu dodati jest da ja jesam religiozan – ali sve ostalo je isto.“
Glover je istaknuo kako takvi trenuci nadilaze svaku pripremu i očekivanje:
„To je bio iznimno intenzivan trenutak. Nikada prije nismo doživjeli ništa slično. Sve je bilo važno – svaki zvuk, svaki pokret mehanizma.“
Tijekom boravka u svemiru, Glover je pronalazio vrijeme za čitanje Svetoga pisma, a u uskrsnoj poruci posebno je naglasio jedinstvo čovječanstva gledano iz perspektive svemira:
„Dok ulazimo u Uskrs i razmišljamo o svim kulturama diljem svijeta – slavite li ga ili ne, vjerujete li ili ne – ovo je prilika da se prisjetimo gdje smo, tko smo i da smo jedno. Sve kroz što prolazimo, prolazimo zajedno.“
Ova svjedočanstva podsjećaju nas na staru istinu: kada čovjek dosegne krajnje granice vidljivoga, često se otvara prostor za ono nevidljivo. U tišini svemira, gdje nestaju uobičajene sigurnosti i oslonci, srce čovjeka ponovno traži smisao, prisutnost i – možda – Boga.
Jer ponekad, upravo ondje gdje riječ prestaje, započinje molitva.
Foto: Wikipedia
