Očenaš u Lukinom evanđelju – kratko promišljanje
U srcu kršćanskog života nalazi se molitva – ne kao puka dužnost, nego kao iskreni razgovor s Bogom koji nas poznaje i ljubi. Ove nedjelje evanđeoski odlomak iz Lukina Evanđelja (Lk 11,1–13) donosi Isusovu pouku o molitvi. Iako nam je poznatiji Očenaš iz Matejeva Evanđelja, Očenaš u Lukinom evanđelju je kraći, ali podjednako dubok. U ovom razmatranju promišljamo o toj molitvi, o kontekstu u kojem ju je Isus izgovorio i o daru koji Bog obećava svima koji ga traže: Duhu Svetome.
Evanđelje
Lk 11, 1-13
Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite:
Oče! Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!
I otpusti nam grijehe naše:
ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem!
I ne uvedi nas u napast!«
I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ’Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ’Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.
I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.
A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«
Evanđelje Gospodinovo.
Očenaš u Lukinom evanđelju – kratko promišljanje
Evanđeoski odlomak ove nedjelje vodi nas k Luki i njegovoj verziji Gospodnje molitve. Nazivam je „drugom Očenaš molitvom“, jer ona koja se redovito moli u bogoslužju dolazi iz Matejeva Evanđelja.
Lukina verzija Isusove pouke o molitvi razlikuje se u nekoliko važnih elemenata od Matejeve. Kada ju promatramo u svjetlu ostalih biblijskih čitanja iz lekcionara za ovu nedjelju, otkrivamo da je iznimno značajna za našu današnju situaciju.
Prvo, Luka ovu epizodu smješta unutar tzv. „puta prema Jeruzalemu“ – narativa u kojem se Isus svjesno i odlučno kreće prema svome križu. U tom kontekstu On uči svoje učenike da i oni moraju uzeti svoj križ ako žele ići za Njim. Put Gospodnji nije lagan. Prva čitanja ove nedjelje govore o ratu, nasilju i prorocima koji su, suočeni s izopačenim sustavima vlasti, morali naviještati istinu i zazivati Božje milosrđe.
Drugo, Luka uz ovu molitvu prilaže i prispodobu kako bi naglasio koliko je Bog spreman darovati svojim sinovima i kćerima. Bog nije neki udaljeni tiranin koji čeka da ga se umilostivi. On je ljubeći Otac koji želi ono najbolje za svoju djecu. „Ištite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se“ – Bog vam je blizu.
Treće, dar koji Bog najviše želi dati jest – Duh Sveti. To je presudna točka. Gospodnja molitva nije čarobna formula pomoću koje ćemo iz Božanskog automata dobiti sve što poželimo u životu. Ne, Bog nam daje ono što nam je zaista potrebno. A ono što nam je najpotrebnije jest da budemo ispunjeni Božjim Duhom kako bismo mogli ustrajati i rasuđivati što znače istina, ljubav, mir i pravda – u našem vremenu, u našem kontekstu.
Neka te ispuni sigurnost da te tvoj nebeski Otac ljubi, da želi čuti tvoj glas, da ti slobodno daje Duha Svetoga i da žudi za danom kad će se, kako kaže Psalam 85, „ljubav i vjernost sresti, pravda i mir poljubiti“.
Autor: Steve Thomason; Izvor: stevethomason.net
