Opći potop: nekad i danas

Proročanska propovijed C. H. Spurgeona koja bi se mogla nazvati i Opći potop i suvremeno duhovno sljepilo. Saznajte zašto je jedina sigurnost u Kristu – jučer, danas i zauvijek.

„Dođe potop i sve ih odnese.“ (Matej 24,39)

U svijetu postoji poznata poslovica: „Nema pravila bez iznimke.“ Međutim, i to pravilo ima jednu iznimku – Božja pravila. Ona ne poznaju iznimke. Kad Bog kaže da će bezbožni biti kažnjeni – to vrijedi za svakoga. Kad obećava da će svi koji vjeruju u Isusa Krista biti spašeni – i to vrijedi za svakoga, bez izuzetka.

U ovom razmatranju želim ukazati na tri božanska pravila koja nemaju iznimke, kako bismo upozoreni i poučeni ušli u sigurnost Kristove milosti, utočište slično onom koje je Noa našao u korablji.

1. Prvo pravilo bez iznimke: „Dođe potop i sve ih odnese.“

Potop iz Noina doba bio je sveopći. Nije poštedio ni jednoga čovjeka izvan korablje – svi su stradali, bez obzira na društveni položaj, bogatstvo, znanje ili religioznost.

Bogati i siromašni – ni jedan bogataš nije mogao izbjeći sudbini. Njegovo zlato, moć, dvorci i raskoš ništa mu nisu pomogli. A jednako tako, ni siromaštvo nije nikoga spasilo. Bog gleda na srce, a ne na novčanik.

Učeni i neuki – filozofi, znanstvenici, učitelji zakona i teolozi – sve ih je odnijela ista bujica. Njihovo znanje nije ih moglo izbaviti. Ali isto tako, ni neznanje nije bilo isprika. Tko odbije Krista – odbacuje svoje jedino utočište.

Religiozni i bezbožni – licemjerni svećenici i otvoreni hulitelji zajedno su poginuli. Sama pobožna forma, bez žive vjere, ne može nikoga spasiti. Sakramenti i svećeničke odore ne spašavaju dušu. Spašava samo osobni odnos s Isusom Kristom.

Stari i mladi – potop je odnio i sijede starce i nevinu djecu. Nitko nije bio pošteđen zbog dobi. Ako znaš razlikovati dobro od zla, tada si pozvan vjerovati i pokajati se. Mladost ne spašava; spašava Krist.

Podrugljivci i kritičari – oni koji su ismijavali Nou, koji su njegovo propovijedanje i gradnju korablje nazivali ludošću – svi su stradali. Njihove šale su umukle kad su vode prekrile zemlju. I današnji podrugljivci Evanđelja neće imati što reći u dan suda.

Zagovornici i simpatizeri – bilo je i onih koji su branili Nou, koji su ga hvalili zbog dosljednosti, ali sami nisu ušli u korablju. Cijenili su vjeru, ali je nisu prigrlili. Njihove simpatije nisu ih spasile. Propali su s ostalima.

Saradnici – i oni koji su pomagali Noinu gradnju, ali bez vjere – također su poginuli. Slično je i s onima koji služe u crkvi, ali nemaju osobnu vjeru u Isusa Krista. I služitelji mogu biti izgubljeni, ako nisu u istinskoj zajednici s Gospodinom.

U svim tim slučajevima vrijedi jedno pravilo bez izuzetka: tko nije bio u korablji, poginuo je. Tako i danas – tko nije u Kristu, izgubljen je.

2. Drugo pravilo bez iznimke: Ljudi su živjeli kao da se ništa ne događa.

„Jeli su i pili, ženili se i udavali“ – tako opisuje Pismo ljude Noina doba. Iako je opasnost bila na pragu, oni su živjeli kao da će sve zauvijek ostati isto.

I danas je tako. Ljudi su zaokupljeni svjetovnim brigama, a zaboravljaju svoju dušu. Tri su glavna razloga za tu ravnodušnost:

1. Ravnodušnost prema vlastitoj duši. Ljudi se trude spasiti svoje tijelo – bježe iz goruće kuće, traže liječnika pri bolesti – ali za spas duše ne mare. Žive za ono izvanjsko, zaboravljajući unutarnje, vječno.

2. Nevjera. Iako je Noa bio vjerodostojan Božji prorok, ljudi mu nisu vjerovali. Tako i danas – iako milijuni svjedoče da su iskusili Kristovu milost, mnogi to odbacuju kao bajku. Ljudi više vjeruju laži nego istini.

3. Svjetovnost. Ljudi žive za užitke – jelo, piće, zaradu, zabavu. Posvetili su se tijelu, a duša propada. Ali što koristi čovjeku da uživa u svijetu, ako će već sutra umrijeti i propasti zauvijek?

Ova pravila i danas vrijede. Velika većina i dalje živi kao da ne postoji ni smrt ni sud.

3. Treće pravilo bez iznimke: svi koji su bili u korablji – bili su spašeni.

Ovo je najslavnije pravilo. Nitko tko je bio u korablji nije poginuo. Nitko nije izbačen. Nitko nije izgubio sigurnost. I tako je s Kristom. Tko se Njemu uteče, spašen je zauvijek.

U korablji su bile i čiste i nečiste životinje – i miš i lav, i puž i veverica. Ne njihova snaga, već njihovo mjesto – unutar korablje – učinilo ih je sigurnima. I u Crkvi Božjoj ima jakih i slabih, zrelih i nedozrelih, ali svi su oni sigurni – jer su u Kristu.

Bez obzira na svoju prošlost, pozivam te – dođi Kristu! Ako si kao crna vrana, ako si posve posrnuo, ako si slab, bojažljiv ili spor – ako se pouzdaš u Isusa, On te neće odbaciti. U Njemu ima sigurnost i mir. Tko god se nalazi u Njemu, bit će spašen.

„Opravdani, dakle, vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu.“ (Rim 5,1)

Kad dođe oluja suda, ona neće moći nauditi onima koji su sklonjeni u Kristu. Neka navale valovi grijeha, bolesti, kušnji – tko se nalazi u Njegovim rukama, siguran je.

Zaključak

Na kraju, jedno pitanje odlučuje o svemu: Jesi li u Kristu? Vjeruješ li Mu? Pouzdaješ li se u Njega kao svog Gospodina i Spasitelja?

Ako da – tvoja je budućnost sigurna, pa makar svijet propadao. Ako ne – bez obzira koliko si mudar, moralan, religiozan ili uspješan, izgubljen si.

Uđi u korablju. Dođi Kristu. Dan milosti još traje, ali neće trajati zauvijek.

Autor: C. H. Spurgeon