Opća kršćanska vjera u Boga Oca – Apostolsko vjerovanje
„Vjerujem u Boga Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.“ (Apostolsko vjerovanje)
Draga braćo i sestre u Gospodinu Isusu Kristu,
u današnjoj propovijedi želimo se zaustaviti na početnim riječima Apostolskog vjerovanja – na vjeri u Boga Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. Ova rečenica nije samo formalni početak kršćanskog vjerovanja, već temeljni izraz povjerenja i nade. Vjera u Boga kao Oca više je od teološke tvrdnje – to je poziv na odnos povjerenja, na sigurnost usred kaosa svijeta, na prihvaćanje ljubavi koja stvara, održava i spašava.
I. Vjerujem u Boga – dakle, vjerujem Mu
Riječ „vjerujem“ u biblijskom i vjeroispovjednom smislu ne znači samo pristajanje uz činjenice o Bogu. Ona znači povjerenje. Znači predanost. Znači usmjerenje cijeloga života prema Bogu. Zato „vjerujem u Boga Oca“ nije samo intelektualna tvrdnja, nego odgovor srca: vjerujem Mu, da jest, da me poznaje, da me nosi.
Psalam 100,3 kaže: „Znajte da je Gospodin Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove.“
Bog nije dakle samo iznad nas kao Stvoritelj, nego i s nama kao Otac. Vjera kršćanina je osobna. Nije to vjera „u silu“, niti „u sudbinu“, nego u osobnoga Boga koji nam se objavio kao Otac.
II. Otac – ne anonimna sila, nego ljubeća osoba
Isus nas je učio nazivati Boga: „Oče naš“. Ne samo „Gospodine“, „Suče“ ili „Stvoritelju“, nego: „Oče“. Taj bliski naziv bio je gotovo sablažnjiv za Isusove slušatelje. A ipak: upravo tom riječju Isus izražava odnos između Boga i nas.
Bog kao Otac nije onaj koji samo zapovijeda i kažnjava. On je onaj koji ljubi, stvara, vodi i spašava. Otac koji „zna što nam treba i prije nego li ga zamolimo“ (Mt 6,8). Otac koji „daje kišu i pravednima i nepravednima“ (Mt 5,45). Otac koji nije samo stvorio svijet, nego ga neprestano održava – i svakoga od nas posebno.
III. Svemogući Stvoritelj – Bog kao izvor svega
Vjera u Boga Oca kao Stvoritelja znači priznanje da ništa u ovom svijetu nije slučajno. „U početku stvori Bog nebo i zemlju“ (Post 1,1). Bog nije samo začetnik materije, već i začetnik života, smisla, ljepote, reda i dobra.
Ovo vjerovanje nas uči da svijet ima svoj temelj u Bogu. Da iza zakona prirode i ljepote svemira ne stoji kaos, nego mudar i milosrdan Otac. I zato i čovjek – stvoren na Božju sliku – ima dostojanstvo, vrijednost i cilj.
Kako kaže apostol Pavao u Dj 17,28: „Jer u njemu živimo, mičemo se i jesmo.“
Bog Otac nije samo Stvoritelj prošlosti – on je i Održavatelj sadašnjosti i Jamac budućnosti. Vjera u Njega daje nam oslonac i onda kad se sve drugo ruši.
IV. Odgovor vjere – povjerenje, zahvalnost i poslušnost
Vjera u Boga Oca nije samo dogma. To je poziv na odnos. Otac nas poziva na povjerenje – čak i kad ne razumijemo. Na zahvalnost – čak i kad imamo malo. Na poslušnost – čak i kad je teško.
Jer Bog je Otac koji „nije poštedio vlastitoga Sina, nego ga preda za sve nas“ (Rim 8,32). Takav Otac zaslužuje našu vjeru, našu ljubav i našu službu.
Draga braćo i sestre, kad u nedjelju pjevamo ili izgovaramo Vjerovanje i riječi: „Vjerujem u Boga Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje“, neka to bude naše osobno ispovijedanje vjere. Neka to ne budu samo riječi u liturgiji, već temeljna sigurnost našega života.
U Njemu imamo svoj izvor. Od Njega dolazi naša vrijednost. K Njemu je usmjeren naš život. I po Kristu ga smijemo s pouzdanjem zvati: „Abba, Oče“. Amen.
Biskup Jaroslav
Kristov sluga
Biskup Slovačke evangeličke crkve A.V. u Srbiji
