Maksimilijan Kolbe, svećenik i mučenik (†1941.)

Maksimilijan Kolbe rođen je kao Rajmund Kolbe u siječnju 1894. u selu kraj Łódźa u Poljskoj. Njegovi su roditelji bili pobožni katolici, a dio obrazovanja stekao je u franjevačkom malom sjemeništu. Sa 16 godina stupio je u novicijat, uzevši ime Maksimilijan. Nakon daljnjega školovanja u Krakovu i Rimu položio je svečane zavjete na blagdan Svih svetih 1914. Nakon daljnjih studija u Rimu, zaređen je za svećenika 1918. Iako je bolovao od tuberkuloze, Maksimilijan nije dopustio da ga to spriječi u ostvarenju svoje zamisli o duhovnoj vojsci koja će se boriti protiv zala svojega vremena. Militia Immaculatae dobila je papinsko odobrenje u ožujku 1919.

Poljska je tijekom rata bila glavno poprište istočnog bojišta, a 1919. Maksimilijan se vratio u domovinu i postao profesor crkvene povijesti na krakovskom sjemeništu. Osnovao je tiskaru kako bi članove Vojske obavještavao o njezinu djelovanju, a izdavački pothvat postigao je velik uspjeh. Do 1927. tiskara se preselila u Varšavu, a samostan je rastao. Godine 1929. otvoreno je i malo učiteljsko sjemenište. Duhovna vojska i izdavačka djelatnost proširili su se 1936. u Nagasaki u Japanu, gdje je Maksimilijan proveo neko vrijeme. Iste godine vraćen je u Poljsku da preuzme vodstvo nad jednim od najvećih franjevačkih samostana na svijetu, koji je tada brojao više od 700 braće.

Godine 1939. Njemačka je napala Poljsku. Koliko je bilo moguće, Maksimilijan je raspršio braću iz samostana radi njihove sigurnosti. Primali su izbjeglice. Njemačka je vojska zatvorila samostan u rujnu 1939. i zarobila neke fratre. Pušteni su u prosincu te su se posvetili pomaganju mnogim izbjeglicama i bolesnima nakon pada Varšave. Među izbjeglicama bili su i Poljaci i Židovi.

Maksimilijan je ponovno počeo izdavati publikacije, a kako je dio objavljenog sadržaja bio kritičan prema Trećem Reichu, nije bilo iznenađenje kada je uhićen u veljači 1941. Najprije je odveden u zatvor Pawiak u Varšavi. Tamo je služio svojim supatnicima i podnosio zlostavljanja stražara. U svibnju je zajedno s još tristotinjak ljudi poslan u Auschwitz. I ondje je služio drugim zatvorenicima, dijelio svoje obroke i nudio se da umjesto drugih primi batine.

Krajem srpnja 1941. jedan je zatvorenik pobjegao iz Auschwitza. Zapovjednik logora naredio je uobičajenu odmazdu: deset zatvorenika bit će osuđeno na smrt glađu u podzemnom bunkeru. Među izabranima bio je i Franciszek Gajowniczek. Tada je Maksimilijan istupio i rekao: „Ja sam katolički svećenik. Želim umrijeti umjesto toga čovjeka; ja sam star, a on ima ženu i djecu.” Neočekivano, njemački je časnik prihvatio zamjenu, a Gajowniczek je preživio i bio nazočan u Vatikanu 1982. kada je Kolbe proglašen svetim. Maksimilijan Kolbe bio je jedan od posljednjih od desetorice koji su umrli, a konačno je usmrćen injekcijom logorskog liječnika 14. kolovoza 1941. U svojim posljednjim danima, molitvom i psalmima pripremao je druge na smrt, pretvarajući poniženje u slavlje.

Liturgija

Liturgijska boja

Crvena

Liturgijska čitanja

1 Petrova 2,19–24 – Kristovim ranama izliječeni
Ivan 15,9–14 – Život položen za prijatelje

Zborna molitva (kolekta)

Isuse, ti si dao svoj život da bi drugi živjeli;
Maksimilijan, tvoj sljedbenik,
uzeo je mjesto supatnika
kako bi ga spasio za njegovu obitelj;
tebi slava i hvala
za one koji te slijede. Amen.