Božji gnjev – stvarnost koju ne smijemo zanemariti
Otkrijte biblijsku istinu: Božji gnjev – zašto se o njemu više govori nego o ljubavi, kako se očituje kroz povijest spasenja i kako ga možemo izbjeći po Isusu Kristu. Teološki utemeljen i aktualan pogled na temu koju Crkva danas rijetko otvara.
Božji gnjev – stvarnost koju ne smijemo zanemariti
Božji gnjev tema je o kojoj se danas rijetko propovijeda u crkvama. Mnogo se češće govori o Božjoj milosti i ljubavi, pa se nerijetko stječe dojam da Bog ljubavi ne može biti i Bog gnjeva. No, činjenica jest da Biblija daleko više govori o Božjem gnjevu nego o Božjoj ljubavi — i to ne samo u Starome zavjetu.
Ne postoji “Bog Staroga” i “Bog Novoga zavjeta”. Bog je jedan i isti kroz sve vjekove, a njegove se osobine ne mijenjaju. Teško je shvatiti Božji gnjev kada ga uspoređujemo s našim vlastitim, često nekontroliranim ispadima bijesa, koji znaju biti neopravdani i subjektivni.
Božji gnjev je uvijek opravdan
Za razliku od ljudskoga, Božji je gnjev uvijek pravedan i opravdan. On se gnjevi na nepravdu i pokvarenost, na one koji ga odbacuju i koji mu se protive. O tome jasno govori prorok Nahum:
„Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osvećuje, gospodar srdžbe! Jahve se osvećuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na neprijatelje. Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena… Tko može izdržati pred bijesom njegovim? Tko će odoljeti pred gnjevnom srdžbom njegovom? Jarost se njegova kao vatra izlijeva i litice se pred njim kidaju. Jahve je dobar onima koji se u njega uzdaju… uništit će one koji se protiv njega podižu.”
(Nahum 1,2–8)
Božji protivnici su oni koji se bune protiv njegove savršene volje. Prvi takvi protivnici bili su naši praroditelji. Svojom neposlušnošću i buntovnošću lišili su sebe i svoje potomke božanskih darova te tako postali odgovorni za izljev Božjega gnjeva.
No, buntovnost nije bila osobina samo prvih ljudi. Čitajući biblijsku povijest, jasno uočavamo da je Bog neprekidno intervenirao kako bi ljude odvratio od buntovnoga puta i priveo ih k sebi. U tome je često iskazivao svoj pravedni gnjev. Tako u Knjizi Brojeva čitamo:
„Još im je meso bilo među zubima, još ga nisu bili ni sažvakali, kad planu Jahvin gnjev protiv naroda, te Jahve udari narod vrlo velikim pomorom.”
(Br 11,33)
Božji gnjev i u Novome zavjetu
Premda mnogi misle da je gnjev isključivo „starozavjetna tema“, Novi zavjet također snažno svjedoči o Božjem gnjevu. Osobito se to vidi u Poslanici Rimljanima, koju su Martin Luther i Jean Calvin smatrali „ulaznim vratima“ u Bibliju.
„S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću.”
(Rim 1,18)
Božji gnjev je i danas stvarnost
Apostol Pavao u navedenome retku jasno pokazuje da je Božji gnjev i danas stvarnost nad onima koji se protive Bogu. Današnje društvo, možda više nego ikada ranije, izražava otvoreno protivljenje Božjoj volji. Riječi iz Rim 1,24–27 ostaju šokantno aktualne:
„Zato ih je Bog predao sramotnim strastima: žene njihove zamijeniše naravno općenje protunaravnim; jednako i muškarci, ostavivši prirodno općenje sa ženom, usplamtješe pohotom jedan za drugim, vršeći — muškarci s muškarcima — sramotne stvari i na sebi primajući pravednu plaću za svoje zablude.”
U prethodnim stihovima apostol ističe da se takav oblik bezbožnog i nemoralnog ponašanja javlja kada ljudi ne priznaju Boga niti mu iskazuju zahvalnost. Zamijenili su Boga idolima. Danas su ti idoli suptilniji – nije riječ više o kipovima lažnih bogova, već o idolima napretka, tehnologije, moći, užitka i samodostatnosti.
U “progresivnom” društvu, čovjek zauzima Božje mjesto. Božja riječ i volja smatraju se zaostalima i neprikladnima za moderno doba. I dok se moderno društvo zalaže za seksualne slobode i pravo na „različitu orijentaciju“, istodobno milijarde dolara troši na liječenje bolesti koje su, bez sumnje, povezane s odbacivanjem Božjih zapovijedi. No, Božja volja nije protiv čovjeka — ona mu želi dobro i zato ga ograničava u stvarima koje mu ne donose sreću, nego nesreću.
Konačna objava Božjeg gnjeva
Iako i danas osjećamo posljedice Božjeg gnjeva u obliku vremenitih kazni, približavamo se danu kada će se Božji gnjev očitovati u potpunosti — u vječnoj osudi. Apostol Pavao piše:
„…kad se u plamenom ognju objavi s neba Gospodin Isus u pratnji svoje anđeoske vojske, koji će se osvetiti onima koji neće da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju radosnoj vijesti o našem Gospodinu Isusu. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću: udaljeni od Gospodnjega lica i od njegove silne slave onoga dana kada dođe da se proslavi u svojim svetima.”
(2 Sol 1,7–9)
Biblija jasno govori o paklu kao o konačnom izljevu Božjega gnjeva nad sve njegove protivnike — one koji ostaju neposlušni i nepokorni njegovoj volji. Koliko god bila teška i neprihvatljiva, to je istina o kojoj je Isus govorio više nego itko drugi u Novome zavjetu.
No važno je razumjeti: konačni izljev Božjeg gnjeva nije Božji hir, nego posljedica čovjekova slobodnog izbora. Čovjek bira biti buntovan, nevjeran i nepravedan. Bog, kao pravedni sudac, samo provodi pravednu presudu. Pavao to jasno kaže:
„Svojom okorjelošću i neskrušenošću srca sam na se gomilaš gnjev za dan gnjeva i očitovanja Božje pravde u suđenju koje će svakomu dati prema njegovim djelima: onima koji ustrajnošću u dobru djelu traže slavu, čast i besmrtnost – njima život vječni; a onima samovoljnicima i koji se protive istini, a pristaju uz nepravednost – njima srdžbu i gnjev.”
(Rim 2,5–6)
Učenje o Božjem gnjevu i milosti nije proturječno
Učenje o kazni na Kristovu sudu ne proturječi učenju o Božjoj milosti. Bog je i milostiv i pravedan. Pravedan Bog ne može prijeći preko zla — ono mora biti kažnjeno. Božji gnjev otkriva koliko On mrzi grijeh.
Kako izbjeći Božji gnjev?
Kao što smo vidjeli, Božji se gnjev očituje nad njegovim protivnicima. No, krvlju Isusa Krista možemo biti izbavljeni od toga gnjeva. Kristov križ stoji između Božjega gnjeva i nas grešnika. Tko prihvati Kristovo djelo na križu, ne prima osudu, nego milost i zagrljaj Božje ljubavi.
„Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas. Koliko će nas sigurnije spasiti od srdžbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi.”
(Rim 5,8–9)
Ako želimo izbjeći Božji gnjev, moramo biti opravdani Kristovom krvlju. To nas vraća na prvo pitanje Heidelberškog katekizma:
„Moja je jedina utjeha u životu i smrti ta da tijelom i dušom ne pripadam sebi, nego svome vjernom Spasitelju Isusu Kristu, koji je svojom dragocjenom krvlju u cijelosti platio za sve moje grijehe…”
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.
Naslovna fotografija: hu-benedikt.hr
Autor: Biskup Jasmin Milić
Predhodne objave:
- Pravoslavni svećenik savjetuje sina: “Šutni djevojku ako…”
- “Radujte se uvijek” Filipljanima 4,4-7 (Propovijed Martina Luthera)
- Astronaut misije Artemis II: „Nisam vjernik, ali kada sam vidio kapelanov križ – zaplakao sam“
- Njemački kardinal Reinhard Marx i pitanje blagoslova „neregularnih“ zajednica
- Anzelmo, nadbiskup Canterburyja i učitelj vjere, 1109.
