Episkopalna crkva lišila službe svećenika koji je osnovao kršćansku psihodeličnu organizaciju
U studiji o vjerskim službenicima i psilocibinu 2016. godine, jedan je svećenik Episkopalne crkve doživio, kako je rekao, duboko, „vrlo kršćansko“ iskustvo s psihodelicima. Pet godina kasnije, Hunt Priest tvrdi da ga je to iskustvo potaknulo da iz župničke službe prijeđe u osnivanje neprofitne organizacije Ligare, kršćanske platforme za temu psihodelika.
No 5. kolovoza, nakon dvadeset godina svećeničke službe, Priest je lišen zaređenog služenja u Episkopalnoj crkvi, ponajprije zbog zabrinutosti da je pastoralni autoritet koristio za promicanje psihodelika — većinom nezakonitih prema saveznom pravu SAD-a. Biskup Frank Logue (Biskupija Georgia) zaključio je, nakon 13-mjesečnog postupka, da je Priest počinio „ponašanje nedostojno člana klera“ te „ponašanje koje uključuje nepoštenje, prijevaru, obmanu ili lažno prikazivanje“.
Ovaj slučaj pokazuje da se rasprave o kršćanstvu i psihodelicima — dosad uglavnom akademske ili izvan institucija — sele u crkvene okvire. Stručnjaci kažu da to otvara pitanja o rizicima, koristima i teološkoj opravdanosti duhovnog uokvirivanja upotrebe psihodelika.
Od stažista do kritičara
Ligare je 2021. osnovan kao mjesto susreta kršćana i crkvenih voditelja koji žele učiti o psihodeličnim iskustvima i obrađivati ih. U rujnu iste godine vlč. Joe Welker, tada student na Harvard Divinity School s vlastitom poviješću eksperimentiranja s psihodelicima, s entuzijazmom se pridružio kao stažist. Šest mjeseci poslije — dao je ostavku.
U pismu ostavke Welker je naveo da Ligare nedovoljno otvoreno govori o mogućim negativnim ishodima psihodelične upotrebe. Bojao se da bi duhovno uokviravanje moglo dovesti do duhovne štete ako netko doživi „loše putovanje“.
„Osjetio sam vrlo neodgovoran odnos prema javnoj sigurnosti i prema razmatranju rizika upotrebe psihodelika“, rekao je Welker za RNS.
Izrazio je i zabrinutost što je Ligare organizirao legalan psihodelični retreat u Nizozemskoj bez odgovarajuće obuke: „Nitko od nas u Ligareu nije imao medicinsku ili kliničku podlogu“, rekao je.
Priest je odgovorio da je na tom retreatu 5 obučenih fasilitatora pratilo 13 sudionika te da Ligare od tada nije organizirao druge retreate.
Welker je svoje primjedbe nastavio iznositi na Substacku, uključujući i kritike na račun studije o psilocibinu za kler koju su vodili Johns Hopkins University i New York University, a koja je potaknula Priestov interes za religiju i psihodelike.
„Studija je, po meni, bila usmjerena na oblikovanje povoljnih stavova religijskih vođa prema psihodelicima time što im se daju supstance koje pojačavaju sugestibilnost“, kazao je Welker. „Zaključio sam da je Priest, kao i drugi, žrtva doista neetične studije.“
Sporne pristranosti i objava rezultata
Istraživač Matthew Johnson (koji je radio na studiji) i sam je javno izrazio zabrinutosti, tvrdeći da su ishodi bili pristrano oblikovani duhovnim okvirom te uključivanjem donatora i zagovornika liberalizacije psihodelika u sam proces. Revizija Odbora za institucionalnu etiku (IRB) pri Johns Hopkins Medicine zabilježila je da su dva financijera bila uključena u tijek istraživanja; ti sukobi interesa, navodi IRB, „nisu bili primjereno otkriveni ni upravljani“. Rezerve IRB-a ušle su i u objavljene nalaze.
Kada su nalazi napokon objavljeni u svibnju, pokazali su da je 96% od 24 sudionika naknadno ocijenilo jedno od svojih psilocibinskih iskustava kao među pet duhovno najznačajnijih u životu.
Priest je odlučno odbacio Welkerovo tumačenje, nazvavši ispitivanje „najpoticajnijim, najpodržavajućim i najviše poštujućim procesom“ kroz koji je prošao. Nekoliko sudionika reklo je za RNS da je „uvredljivo“ i „patronizirajuće“ kada Welker govori u njihovo ime i sugerira da su „ispirani mozga“ kako bi promicali psihodelike.
U svibnju 2024. Priestov odvjetnik poslao je Welkeru pismo upozorenja (cease-and-desist).
Welker je pismo — koje je pogrešno tvrdilo da je on „otpušten“ iz Ligarea — smatrao klevetničkim te je podnio prijavu u Episkopalnoj crkvi. Time je pokrenut Title IV postupak, denominacijski mehanizam za rješavanje navodnih prijestupa klera.
„Title IV“ i odluka o lišavanju službe
U travnju 2025., nakon istrage vanjske odvjetnice, četveročlano referentno povjerenstvo Biskupije Georgia preporučilo je biskupu da s Priestom sklopi sporazum o disciplini. U izvješću (koje je Priest podijelio s RNS-om) panel je naveo tri primjera „ponašanja nedostojnog klera“:
— da je Priest javno govorio o „sigurnoj“ (umjesto „legalnoj“) upotrebi psihodelika;
— da je dopustio slanje pisma upozorenja „a da se nije uvjerio u točnost navoda“;
— te da njegova uloga u Ligareu ne uključuje sakramentalne službe svećenika (Euharistija, obredi).
„To nas vodi do zaključka da se njegova svećenička titula koristi primarno kako bi dala težinu radu Ligarea“, navodi povjerenstvo. Biskup Logue kasnije je zaključio i da je utvrđeno lažno prikazivanje, što je, prema vlč. Loren Lasch, kanonici i šefici osoblja Biskupije Georgia, rezultiralo drugom točkom prijestupa: „ponašanje koje uključuje nepoštenje, prijevaru, obmanu ili lažno prikazivanje“.
Dana 5. kolovoza Priest je prihvatio uvjete sporazuma, čime je lišen svećeničke službe.
Welker je vijest objavio na Substacku tri dana poslije.
Sljedeći tjedan, u pismu na otprilike 2.500 adresa s mailing-liste Ligarea, Priest je napisao da je „dao ostavku“ na ređenje, naglasivši da mu je ponuđen izbor: napustiti Ligare ili napustiti ređenje, te dodao da se može kasnije prijaviti za obnovu službe. „Da je istražno povjerenstvo ili biskup zaključio da štetim pojedincima ili zajednicama, ili da izvan granica kršćanske ortodoksije djelujem, bio bih uklonjen bez izbora“, napisao je.
Međutim, prema crkvenim pravilima, svećenik u Title IV postupku ne može dati ostavku, a depozicija (lišavanje službe) najteža je disciplinska mjera. Poput svih razriješenih klerika, Priest može podnijeti zahtjev za povratak u službu, no postupak je zahtjevan i rijedak. U e-poruci RNS-u vlč. Lasch pojasnila je da je biskup Logue, prije same depozicije, Priestu ponudio put povratka u aktivnu službu — što bi zahtijevalo prekid rada u Ligareu i „dodatne uvjete“. (Tijekom Title IV postupka Priest je bio ograničen u službi.)
(Povezano: Nakon desetljeća kontroverzi, objavljena je studija o kleru i psilocibinu.)
„Neutralni“ o legalnosti, ali cijena vodstva je stvarna
U razgovorima za RNS Priest je ponovio da on i Ligare ne promiču nezakonitu upotrebu psihodelika. Kaže da je Ligare „neutralan“ glede same upotrebe te da riječi „sigurno“ i „legalno“ ponekad koristi naizmjenično. Ishod Title IV postupka, smatra, pokazuje zašto su edukacija i razgovor o psihodelicima i religiji potrebni.
„Razumijem da kod velikih, zapaljivih tema u kulturi oni koji su na čelu često plate cijenu“, rekao je Priest. „Spreman sam to nositi jer i dalje vjerujem da je ovo vrlo važan kulturni razgovor.“
Welker, sada pastor Prezbiterijanske crkve (USA) i župnik u Vermontu, smatra da je ishod Title IV procesa posljedica Hopkins/NYU studije (iako je Biskupija Georgia ne navodi u odluci).
„Sav taj hype, vjerujem, pridonio je tome da P i drugi spuste gard. Riječ je o rizičnoj medicinskoj intervenciji“, rekao je Welker. „Ljudi stradaju. Možda nisu većina, ali redovito trpe produljenu štetu, a kad se dogodi, katkad je vrlo teška.“
Širi crkveni kontekst
Za neke u kršćanskom psihodeličnom prostoru, Priestovo razrješenje više je lakmus-papir institucionalne crkvene spremnosti na temu psihodelika, nego presuda samoj klerikalnoj studiji. Poput mnogih kršćanskih zajednica, Episkopalna crkva nema općecrkvenu politiku o psihodelicima, no rasprava nije sputana.
U Biskupiji Istočnog Oregona psihodelici su trajna tema među klerom. Biskup Patrick Bell poručio je da razumije oprez drugih crkvenih voditelja glede „upotrebe psihodelika u svrhe liječenja“, ali je došao do otvorenosti prema njihovu potencijalu — napominjući da živi u saveznoj državi gdje je psilocibin legalan pod određenim uvjetima. Ranije ove godine i druga glavna protestantska denominacija, United Church of Christ, bila je spremna razmotriti rezoluciju o dekriminalizaciji psihodelika, ali je rasprava odgođena iz tehničkih razloga.
Prema riječima Bryana McCarthyja, znanstvenika koji proučava religioznost psihodelične medicine i Priestova prijatelja, Priestovo razrješenje potiče kršćane na nužne razgovore.
„To je razgovor za koji sam uvijek mislio da treba postojati. Trebamo li? Ne trebamo li? Je li dobro? Loše? Ako uopće to činimo — kako?“ kaže McCarthy. „Ali iako je taj razgovor ključan, u ovom slučaju vidimo da on ima stvarne posljedice.“
Napomena uredništva
Title IV: interni disciplinski postupak Episkopalne crkve za navode o prijestupima klera.
Psilocibin: psihodelična tvar čiji je pravni status različit po jurisdikcijama; u većini SAD-a ostaje nezakonit prema saveznom pravu.
Ovaj tekst je prijevod i urednička prilagodba izvornog izvještaja Religion News Service (RNS).
Naslovna foto: Pexels
