Lidija, Tabita i Feba – pomoćnice apostola
Lidija, Tabita i Feba ističu se kao uzorne žene u ranoj kršćanskoj Crkvi; njihovi životi i djela utkane su u samo tkivo novozavjetnoga pripovijedanja. Ove vjerne službenice Kristove imale su ključnu ulogu u podupiranju apostola i njegovanju mladih kršćanskih zajednica diljem sredozemnoga svijeta.
Lidija iz Tijatire pojavljuje se kao istaknuta osoba u Djelima apostolskim, poznata kao prva zabilježena obraćenica na kršćanstvo u Europi. Kao uspješna trgovkinja purpurom, Lidijin susret s apostolom Pavlom u Filipima označio je prekretnicu u njezinu životu i u širenju Evanđelja. Nakon što je čula Pavlovo propovijedanje, „Gospodin joj otvori srce da prione uz ono što je Pavao govorio“. Njezin neposredni odgovor bio je vjera i gostoljubivost – ona i njezin dom bijahu kršteni, a ona je nagovarala Pavla i njegove drugove da odsjednu u njezinoj kući.
Lidijina kuća u Filipima postala je središte nastajuće kršćanske zajednice, služeći i kao mjesto bogoslužja i kao uporište Pavlovih misionarskih djelovanja u tom kraju. Njezin se utjecaj nije ograničavao samo na gostoprimstvo; kao žena imutka i društvenoga ugleda, Lidija je vjerojatno imala presudnu ulogu u utemeljenju i njegovanju Crkve u Filipima, možda čak preuzimajući i vodstvo u Pavlovoj odsutnosti.
Tabita je živjela je u obalnom gradu Jopi i bila je na glasu po svojem suosjećanju i dobročinstvu. Djela apostolska opisuju je kao učenicu „punu dobrih djela i milosrdnih čina“. Tabitina je služba bila osobito usmjerena na skrb za udovice, za koje je izrađivala odjeću. Njezina iznenadna smrt izazvala je veliku žalost u zajednici, zbog čega su poslali po apostola Petra. U čudesnom očitovanju Božje sile, Petar je Tabitu uskrisio od mrtvih, a taj je događaj naveo mnoge u Jopi da povjeruju u Gospodina. Ovo uskrsnuće nije samo vratilo ljubljenu članicu zajednici, nego je poslužilo i kao snažno svjedočanstvo o životvornoj snazi vjere u Krista. Tabitin život primjer je praktične primjene kršćanske ljubavi i pokazuje koliki utjecaj jedan pojedinac može imati djelima dobrote i služenja.
Feba zauzima posebno mjesto u povijesti rane Crkve, premda se u Novome zavjetu spominje tek kratko. Pavao je predstavlja u Poslanici Rimljanima kao „našu sestru Febu, službenicu Crkve u Kenhreji“. Grčka riječ „diakonos“, koja se ovdje koristi, ista je ona kojom Pavao drugdje opisuje vlastitu službu, što upućuje na to da je Feba imala značajnu vodeću ulogu u svojoj mjesnoj Crkvi. Pavao je nadalje preporučuje kao „zaštitnicu mnogih“, pa i njega samoga, čime ističe njezinu velikodušnu potporu kršćanskoj misiji.
Mnogi znanstvenici drže da je upravo Febi bilo povjereno donošenje Pavlove Poslanice Rimljanima, zadaće od goleme važnosti s obzirom na teološku težinu toga pisma. Ta je uloga zahtijevala ne samo prijenos samoga spisa nego i njegovo čitanje i tumačenje po raznim kućnim Crkvama u Rimu, što svjedoči o njezinoj teološkoj pronicavosti i pouzdanom položaju unutar ranoga kršćanskog pokreta.
Životi Lidije, Tabite i Febe osvjetljuju raznolike načine na koje su žene pridonosile rastu i životnosti rane Crkve. Lidijino obraćenje i njezino gostoprimstvo otvorili su vrata Evanđelju u Europi, dok su njezini resursi i utjecaj vjerojatno imali ključnu ulogu u utemeljenju Crkve u Filipima. Tabitina služba suosjećanja i praktičnoga služenja utjelovila je kršćanski etos ljubavi prema bližnjemu, osobito prema najranjivijima u društvu. Njezino uskrsnuće postalo je snažno svjedočanstvo Božje sile i vrijednosti svakoga života posvećena Njegovoj službi. Febino vodstvo i zaštitništvo podupirali su širu misiju Crkve, dok ju je njezina uloga u prenošenju Poslanice Rimljanima smjestila u samo središte razvoja teologije i ustroja rane Crkve.
Ove žene, premda razdvojene prostorom i posebnim zadaćama, dijele zajedničke niti u svojim pričama. Svaka je pokazala izvanrednu vjeru, tu vjeru pretočila u djelo kroz služenje i vodstvo te imala presudnu ulogu u podupiranju i širenju apostolskoga djela. Lidija, Tabita i Feba ostaju trajni primjeri vjernoga učenništva, podsjećajući nas da je Tijelo Kristovo obogaćeno i osnaženo kada svi njegovi udovi, bez obzira na spol, mogu u potpunosti upotrijebiti svoje darove u službi Bogu i bližnjemu.
Obraćenje trgovkinje purpurom: priča iz života Lidije
U užurbanom lučkom gradu Filipima Lidija je stajala za svojim štandom na tržnici, s rukama obojenima bogatom purpurnom bojom koja je bila njezin kruh. Kao prodavačica purpurnih tkanina služila je bogatima i uglednima, ali u njezinu je životu ipak nešto nedostajalo.
Jednoga subotnjeg jutra, potaknuta neobjašnjivim nutarnjim nagonom, Lidija se zaputila na obalu rijeke, gdje se mala skupina žena okupljala na molitvu. Ondje je susrela Pavla i njegove drugove, putnike izdaleka s porukom koja joj je uzdrmala dušu. Dok je Pavao govorio o Isusu Kristu, Lidija je osjećala kako joj se srce otvara poput cvijeta prema suncu. Apostolove riječi duboko su odjeknule u njoj, odgovarajući na pitanja za koja nije ni znala da ih nosi u sebi.
Kad je završio govoriti, Lidija je znala da njezin život više nikada neće biti isti. „Vjerujem“, izjavila je, glasom punim novostečene sigurnosti. „Moram se odmah krstiti, i moj dom sa mnom.“ Bez oklijevanja Pavao je krstio Lidiju i njezinu kuću u tekućoj rijeci. Dok je hladna voda prelazila preko nje, Lidija je osjetila dubok mir i smisao.
Izlazeći iz vode, okrenula se Pavlu i njegovim drugovima sa sjajnim očima. „Morate ostati u mojoj kući“, ustrajavala je. „Ako me smatrate vjernicom u Gospodina, dođite i boravite kod mene.“ Tako je započeo Lidijin novi život u Kristu. Njezin je dom postao središte mlade Crkve u Filipima, a njezina poduzetnost i imetak stavljeni su u službu Evanđelja.
Trgovkinja purpurom pronašla je blago mnogo dragocjenije od svih zemaljskih dobara – biser neprocjenjive vrijednosti, za koji je rado dala sve što je imala.
Izvor: dailyoffice2019.com
Molitva dana (kolekta)
Svemogući Bože, po svom Svetom Duhu učinio si nas jedno sa svojim svetima na nebu i na zemlji: daj da nas na našem zemaljskom hodočašću uvijek podržava ovo zajedništvo ljubavi i molitve te da znamo da smo okruženi njihovim svjedočanstvom o tvojoj moći i milosrđu; radi Isusa Krista, u kojem su svi naši zagovori prihvatljivi po Duhu, i koji živi i kraljuje s tobom i istim Duhom, jedan Bog, u vijeke vjekova. Amen.
