Japanski mučenici, 1597.
Japanski mučenici, koje se spominje 5. veljače, stoje kao snažno svjedočanstvo nepokolebljive vjere i hrabrosti prvih kršćana u Japanu. Njihova priča započinje 1549. godine, kada su sveti Franjo Ksaverski i njegovi drugovi prvi put donijeli kršćanstvo na japanske obale. Tijekom sljedećih desetljeća kršćanska se vjera brzo širila te je do kraja 16. stoljeća broj obraćenika dosegao procijenjenih 300.000. Međutim, to početno razdoblje rasta i relativne snošljivosti nije dugo potrajalo.
Godine 1587. Toyotomi Hidejoši, moćni vladar Japana, izdao je edikt kojim je protjerao sve kršćanske misionare iz zemlje. Unatoč toj zapovijedi, mnogi su misionari ostali, nastavljajući svoje djelovanje u tajnosti. Situacija se dodatno zaoštrila 1596. godine, kada se španjolski brod San Felipe nasukao na japanskoj obali. Brodski pilot, u nesretnom pokušaju da zastraši lokalne vlasti, hvalio se golemim Španjolskim Carstvom i sugerirao da su misionari često prethodnica španjolskih osvajanja. Taj je incident, u kombinaciji s rastućom sumnjom prema stranom utjecaju, naveo Hidejošija da odlučno djeluje protiv kršćanske zajednice.
Početkom 1597. naredio je uhićenje 26 kršćana u Kyotu i Osaki. Među njima je bilo šest europskih franjevačkih misionara, tri japanska isusovca i sedamnaest japanskih laika katolika, uključujući i trojicu dječaka. Tih 26 zatvorenika sprovedeno je pješice iz Kyota u Nagasaki, na put dug nekoliko stotina kilometara, kao opomena narodu. Usput su bili izloženi javnom poniženju i mučenju, uključujući odsijecanje lijevog uha. Unatoč svemu, mučenici su ostali postojani u svojoj vjeri.
Jedan od dječaka, dvanaestogodišnji Luis Ibaraki, navodno je na ponudu pomilovanja odgovorio riječima: „Gospodine, bilo bi bolje da se i vi sami obratite na kršćanstvo i možete doći u nebo kamo ja idem.“ Dana 5. veljače 1597. svih 26 mučenika bilo je razapeto na brdu iznad Nagasakija, poznatom kao Nišizaka ili „Brdo pšenice“. Bili su privezani za križeve, podignuti uvis, a zatim brzo probodeni kopljima do smrti. Dok su umirali, mnogi su, prema predaji, pjevali himne i molili za svoje progonitelje. Pavao Miki, japanski isusovac, propovijedao je svoju posljednju propovijed s križa, opraštajući svojim krvnicima i pozivajući okupljeni narod da „zamoli Krista da vam pomogne da postanete sretni“.
Mučeništvo ovih 26 kršćana označilo je početak dugog razdoblja progona Japanske Crkve. Tijekom sljedećih desetljeća tisuće će drugih biti pogubljene, a do 1630. kršćanstvo će biti potpuno potisnuto u podzemlje. Ipak, vjera tih prvih mučenika ostavila je neizbrisiv trag u japanskom kršćanstvu. Kada je Japan u 19. stoljeću ponovno otvoren za zapadne kontakte, misionari su otkrili zajednicu „skrivenih kršćana“ koja je više od 250 godina preživjela bez klera i Svetoga pisma, čuvajući svoju vjeru u tajnosti. Dvadeset i šestorica japanskih mučenika kanonizirani su u Rimokatoličkoj Crkvi 1862. godine, a njihov se blagdan danas slavi u mnogim kršćanskim zajednicama kao svjedočanstvo snage vjere suočene s progonom.
Smijeh Luisa Ibarakija: pripovijest iz života japanskih mučenika
Mladi Luis Ibaraki, tek dvanaestogodišnjak, stajao je hrabro pred svojim progoniteljima u Kyotu. Dok je krvnik prilazio s oštricom kako bi mu odsjekao uho – kaznom namijenjenom obilježavanju i sramoćenju kršćana – Luis nije uzmaknuo niti zaplakao. Umjesto toga, na zaprepaštenje svih, nasmijao se. Dječakov radosni smijeh odjeknuo je, razliježući se prepunim trgom. Promatrači su zanijemjeli, zatečeni hrabrošću i vedrinom tog djeteta pred patnjom. Čak su i otvrdnuli vojnici zastali, nesigurni kako reagirati na takav neočekivan odgovor.
Luis je, očiju sjajnih nekom nadzemaljskom svjetlošću, nasmiješeno pogledao svoje tamničare. „Ne budite zabrinuti“, rekao je. „Ova mala bol ništa je u usporedbi s radošću koja me čeka na Nebu. Sretan sam što mogu nositi ovaj biljeg za Krista!“ Njegov smijeh i njegove riječi proboli su srca mnogih koji su gledali. Neki su zaplakali, ganuti dječakovom vjerom. Drugi su se divili njegovoj snazi. A u nekima se probudila prva iskra znatiželje o Bogu koji može nadahnuti takvu ljubav u jednom djetetu.
Dok su Luis i njegovi drugovi započinjali svoj dugi hod prema Nagasakiju, njegov je smijeh odzvanjao u mislima onih koji su ostali iza njih. Bio je to zvuk prkosne radosti, melodija nepokolebljive vjere koja je trajala dugo nakon što su mučenici pošli prema svojoj nagradi.
Izvor: dailyoffice2019.com
Molitva dana (kolekta)
Svemogući Bože,
ti si svojim slugama, japanskim mučenicima, dao smjelost da pred vladarima ovoga svijeta ispovjede Ime našega Spasitelja Isusa Krista i hrabrost da za tu vjeru podnesu smrt:
daj da i mi uvijek budemo spremni dati razloge nade koja je u nama te radosno trpjeti poradi našega Gospodina Isusa Krista,
koji s tobom i s Duhom Svetim živi i kraljuje, jedan Bog, u vijeke vjekova. Amen.
