Zašto je Svemogući i Sveznajući Bog stvorio ljude za koje je unaprijed znao da će izabrati put propasti i pakla

Pitanje zašto je Svemogući i Sveznajući Bog stvorio ljude za koje je unaprijed znao da će izabrati put propasti i pakla predstavlja jedno od najčešćih teoloških i egzistencijalnih iskušenja za ljudski um. Odgovor na ovu tajnu ne leži u pravnim ili kaznenim okvirima, nego u samoj biti Božje ljubavi, naravi ljudske slobode i svrsi zbog koje smo pozvani iz nebića u postojanje.

Četiri stupnja ljudskog postojanja

Da bismo razumjeli čovjekovu konačnu sudbinu, moramo poći od samoga plana stvaranja, koji se u pravoslavnoj svetootačkoj teologiji tradicionalno promatra kroz četiri ključna elementa. Prvi je dar postojanja, odnosno čin kojim Bog iz čiste ljubavi poziva čovjeka iz potpunoga nepostojanja u život. Drugi je život po slici Božjoj, što podrazumijeva da su u čovjekovu narav utkani razum, stvaralaštvo i, iznad svega, slobodna volja.

Iz toga proizlazi treći element: poziv na sličnost Bogu, odnosno zadaća da čovjek kroz krepostan život i zajedništvo sa Stvoriteljem duhovno raste i ostvari svoj puni potencijal – pobožanstvenje (theosis). Konačno, četvrti element jest vječno postojanje. Čovjek je stvoren kao biće za vječnost, ali će ta vječnost za svakoga biti drukčija, ovisno o tome kako je odgovorio na prethodne darove: za jedne će biti vječno blaženstvo, a za druge vječna osuda.

Besmrtnost kao dar, a ne prirodno svojstvo

U tom je kontekstu važno razjasniti narav ljudske duše. Nasuprot antičkim filozofskim zabludama koje su tvrdile da je duša sama po sebi besmrtna, kršćanska teologija naglašava da je duša besmrtna isključivo po milosti, a ne po svojoj naravi. Jedini koji posjeduje besmrtnost po svojoj biti jest Bog.

Ljudska je duša stvorena, što znači da ima svoj početak u vremenu i da je potpuno ovisna o Bogu. Ona živi vječno samo zato što Bog tako želi i zato što je svojom božanskom energijom neprestano održava u postojanju. Ta istina čuva čovjeka od oholosti i podsjeća ga da je čak i sama vječnost njegova bića dar Stvoriteljeve ljubavi, a ne njegovo vlastito vlasništvo.

Dar slobodne volje i Božje sveznanje

Upravo iz te ljubavi proizlazi i rizik slobode. Bog nije stvorio programirana bića koja su prisiljena činiti dobro, jer prisiljena ljubav prestaje biti ljubav. Stvorivši čovjeka slobodnim, Bog mu je dao moć čak i da odbaci svoga Stvoritelja.

Pritom se često javlja zabluda da Božje sveznanje ukida ljudsku slobodu. To što Bog, koji postoji izvan vremena, unaprijed zna čovjekove izbore, ne znači da ga na njih prisiljava. Božje predznanje ne narušava čovjekovu slobodu; čovjek ostaje potpuni autor svojih djela, a Bog samo unaprijed vidi ishod njegovih slobodnih odluka.

Ako se zapitamo zašto je Bog ipak stvorio one za koje je znao da će propasti, odgovor je jasan: nestvaranje čovjeka zbog njegova mogućega lošeg izbora značilo bi da je zla volja stvorenja uplašila ili ograničila Boga u njegovu stvaralačkom djelovanju. Bog svakome daje priliku da iskusi ljepotu života i do posljednjega trenutka čini sve što je u skladu s ljudskom slobodom kako bi svaku dušu privukao spasenju.

Pakao kao unutarnje stanje duše

Na kraju, pakao se ne promatra kao geografsko mjesto mučenja ili kaznena ustanova koju je Bog uredio za grešnike. Pakao je unutarnje stanje čovjeka koji je odbacio Izvor života.

Nakon općega uskrsnuća, Božja će ljubav i milost preplaviti sve. Za one koji ljube Boga, ta će prisutnost biti raj, dok će za one koji su život proveli u sebičnosti i mržnji, ta ista Božja ljubav biti neizreciva bol i oganj. Pakao je, dakle, čovjekovo dragovoljno zatvaranje pred Bogom.

Ova teološka stvarnost nije poziv na apstraktno filozofiranje ili osuđivanje drugih, nego dubok poticaj na vlastito preispitivanje i pokajanje. Svaki čovjek drži ključeve svoje vječnosti u vlastitim rukama, odgovarajući svakodnevno svojim životom na uzvišeni dar slobode koji mu je Stvoritelj povjerio.

Apostolos Nikolaidis (Απόστολος Νικολαΐδης) profesor je sociologije religije i socijalne etike na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Ateni. Profesor Nikolaidis iznimno je cijenjen u Grčkoj upravo zbog svojega znanstvenog, a istodobno duboko pravoslavnog pristupa suvremenim društvenim i egzistencijalnim problemima, a njegova predavanja na kanalu Kršćanske studentske akcije vrlo su popularna među studentima i mladima.

S grčkog prevela i priredila Anđela Stevanović, mag.teol.

Izvor:

Vidi i ovo: Nauk o snu duše odbačen