Odgovor na mormonsko učenje o Bogu: Je li Trojstvo izmišljeno na Nicejskom saboru?
Ako ste ikada razgovarali s mormonskim misionarima, vrlo je vjerojatno da ste čuli tvrdnju kako nauk o Svetom Trojstvu nije biblijski, nego da ga je Crkva izmislila na Nicejskom saboru 325. godine. Budući da se riječ Trojstvo ne nalazi u Bibliji, zaključuju da je riječ o kasnijem ljudskom učenju koje su prvi kršćani navodno bili nepoznavali. Evo odgovora na mormonsko učenje o Bogu.
Na prvi pogled taj argument može zvučati uvjerljivo, ali ni povijest ni Sveto pismo ne potvrđuju takvu tvrdnju.
Što se zapravo dogodilo u Niceji?
Prije svega, potrebno je razjasniti što je bio predmet rasprave na Nicejskom saboru. Biskupi okupljeni u Niceji nisu odlučivali hoće li “izmisliti” Trojstvo niti su prvi put raspravljali o Isusovu božanstvu. Glavno pitanje bilo je: je li Isus Krist pravi i vječni Bog ili je, kako je tvrdio Arije, prvo i najveće Božje stvorenje?
Crkva je nakon proučavanja Svetoga pisma potvrdila ono što je vjerovala još od apostolskih vremena – da je Sin iste božanske biti kao i Otac. Nicejski sabor nije stvorio novo učenje, nego je jasno definirao vjeru koju je Crkva već ispovijedala kako bi zaštitila evanđelje od pogrešnog tumačenja.
Važno je znati i da se izraz Trojstvo koristio mnogo prije Niceje. Već krajem drugoga stoljeća crkveni otac Tertulijan upotrebljava latinsku riječ Trinitas. Dakle, ni sam naziv nije nastao u četvrtom stoljeću.
Riječ nije u Bibliji, ali je nauk biblijski
Mormoni često ističu da riječ Trojstvo ne postoji u Svetom pismu. To je točno, ali time se ništa ne dokazuje.
Ni riječi poput monoteizam, utjelovljenje ili svemoć ne nalazimo u Bibliji, pa ipak njima opisujemo biblijska učenja. Važno nije nalazi li se određena riječ u tekstu, nego nalazi li se u njemu stvarnost koju ta riječ opisuje.
A upravo to nalazimo kada govorimo o Trojstvu.
Trojstvo nije problem nego rješenje
Nauk o Trojstvu nije polazišna pretpostavka kršćanske vjere, nego zaključak do kojega dolazimo čitajući cijelu Bibliju.
Sveto pismo uči tri temeljne istine:
- postoji samo jedan Bog;
- Otac, Sin i Duh Sveti međusobno su različite osobe;
- svaka od tih osoba u potpunosti je Bog.
Ako prihvatimo samo jednu ili dvije od tih istina, nastaju ozbiljne poteškoće. Trojstvo nije pokušaj da se objasni nešto što Biblija ne govori, nego jedini način da se sve što Biblija govori prihvati u cjelini.
Ivanovo evanđelje ruši tvrdnju da je Isus stvorenje
Jedan od najsnažnijih tekstova nalazi se na samom početku Ivanova evanđelja:
“U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog.”
Ivan zatim dodaje:
“Sve je po njoj postalo i bez nje nije postalo ništa što je postalo.”
Ovdje je logika vrlo jednostavna. Ako je po Kristu stvoreno sve što postoji, onda Krist ne može biti dio stvorenoga svijeta. Stvoritelj ne može biti stvorenje.
Zato Ivan bez ikakve dvojbe predstavlja Isusa kao vječnoga Boga koji je uzeo ljudsku narav i postao čovjek radi našega spasenja.
Ako je Isus Bog, komu se molio?
Ovo je možda najčešće pitanje koje postavljaju mormonski misionari: “Ako je Isus Bog, komu se onda molio?”
To pitanje zvuči snažno samo ako se pogrešno razumije što kršćani podrazumijevaju pod Trojstvom.
Kršćani ne vjeruju da je Otac isto što i Sin niti da je Isus razgovarao sam sa sobom. Crkva od početka uči da postoji jedan Bog u tri različite osobe: Otac, Sin i Duh Sveti.
Isus se, kao utjelovljeni Sin Božji, moli Ocu. On razgovara s drugom božanskom osobom, a ne sa samim sobom. Njihov međusobni odnos ne pobija Trojstvo, nego upravo potvrđuje da Otac i Sin nisu ista osoba.
Što zapravo vjeruju mormoni?
Iako mormoni često govore da vjeruju u Oca, Sina i Duha Svetoga, njihovo shvaćanje bitno se razlikuje od povijesnog kršćanstva.
Prema učenju Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, Otac, Sin i Duh Sveti nisu jedan Bog u tri osobe, nego tri odvojena božanska bića koja su savršeno ujedinjena u volji i djelovanju.
Takvo učenje zapravo vodi prema vjerovanju u više bogova. Drugim riječima, riječ je o obliku politeizma, premda se to često ne naglašava u razgovoru s kršćanima.
Biblija, međutim, neprestano naglašava da postoji samo jedan jedini Bog (Ponovljeni zakon 6,4; Izaija 43,10; 44,6; 45,5).
Trojstvo vidimo kroz cijelu Bibliju
Na Isusovu krštenju vidimo Sina u Jordanu, Očev glas koji govori s neba i Duha Svetoga koji silazi u obliku goluba. Tri osobe djeluju istodobno, ali Sveto pismo nigdje ne govori o tri boga.
Slično nalazimo u Isusovoj zapovijedi učenicima da krste “u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”. Zanimljivo je da Isus ne kaže u imenima, nego u ime – jedno ime, jedan Bog, tri božanske osobe.
Zaključak
Kada mormonski misionari tvrde da je Trojstvo izmišljeno u četvrtom stoljeću, dobro je mirno postaviti jednostavno pitanje: Ako nije istina da postoji jedan Bog, a Otac, Sin i Duh Sveti su svi božanski, kako onda objasniti sve biblijske tekstove koji upravo to uče?
Nauk o Trojstvu nije nastao na Nicejskom saboru niti je plod filozofskih rasprava. On je nastao iz potrebe da se vjerno sažme ono što su apostoli ostavili u Svetome pismu.
Zato pitanje nije nalazi li se riječ Trojstvo u Bibliji. Pravo pitanje glasi: objavljuje li Biblija jednoga Boga koji postoji kao Otac, Sin i Duh Sveti? Povijesna kršćanska Crkva već dvije tisuće godina odgovara potvrdno, jer upravo to vidi na svakoj stranici Novoga zavjeta.
