N. T. Wright: Što znači „Sav će se Izrael spasiti”?
Poznati anglikanski teolog i biskup N. T. Wright upozorava na pojednostavljena tumačenja Pavlovih riječi iz Poslanice Rimljanima 11,26. Hoće li se na kraju povijesti sav židovski narod obratiti Kristu ili apostol Pavao govori o dubljem otajstvu Božjega plana spasenja?
Pavlove riječi koje stoljećima izazivaju rasprave
Riječi apostola Pavla iz Poslanice Rimljanima: „I tako će se sav Izrael spasiti” (Rim 11,26), stoljećima su predmet teoloških rasprava. Od ranih crkvenih otaca do suvremenih biblijskih stručnjaka postavlja se pitanje što je Pavao podrazumijevao pod izrazom „sav Izrael” i kako se to obećanje odnosi na židovski narod, Crkvu i spasenje u Isusu Kristu.
Poznati anglikanski biskup i novozavjetni teolog N. T. Wright, jedan od najutjecajnijih suvremenih istraživača apostola Pavla, ponovno je privukao pozornost svojim razmišljanjem o ovom biblijskom odlomku.
Prema izvještaju portala The Christian Post od 7. studenoga 2026., Wright dovodi u pitanje tumačenje prema kojemu bi Pavlove riječi nužno najavljivale veliko, gotovo automatsko obraćenje židovskoga naroda neposredno prije završetka povijesti.
Može li se spasenje odvojiti od Krista?
U središtu Wrightova razumijevanja Pavlove teologije nalazi se uvjerenje da se Božja obećanja Izraelu ostvaruju u Isusu Kristu. Apostol Pavao ne govori o dva potpuno odvojena puta spasenja, jednom za Židove, a drugom za pogane, nego o jedinstvenom Božjem djelovanju kojim se ljudi pozivaju u zajedništvo s Bogom po Kristu.
U Rimljanima 9–11 Pavao razmatra pitanje koje je bilo osobito bolno za prve kršćane: kako razumjeti činjenicu da velik dio Izraela nije prihvatio Isusa kao Mesiju, iako su upravo izraelskom narodu bila povjerena Božja obećanja?
Pavao pritom naglašava da Bog nije odbacio svoj narod (Rim 11,1). Koristeći sliku masline, objašnjava kako su vjernici iz poganskih naroda ucijepljeni u stablo koje ima korijen u Božjim obećanjima Izraelu. Istodobno upozorava kršćane iz poganstva da se ne uznose nad Židovima.
Što znači izraz „sav Izrael”?
Među kršćanskim teolozima postoje različita tumačenja ovoga izraza. Neki smatraju da Pavao najavljuje buduće veliko obraćenje židovskoga naroda Kristu. Drugi vjeruju da se izraz odnosi na cjelokupan Božji narod, sastavljen od Židova i pogana koji vjeruju u Krista. Treći ga razumiju kao puninu izabranih iz izraelskoga naroda kroz povijest.
Wrightova razmišljanja potiču na oprez prema tumačenjima koja Pavlove riječi pretvaraju u unaprijed razrađen scenarij događaja posljednjih vremena. Za razumijevanje Rimljanima 11 potrebno je promatrati cjelinu Pavlove argumentacije, a ne samo izdvojeni redak.
Posebno je važno da Pavao govori o Božjoj vjernosti, milosrđu i otajstvu njegova djelovanja. Završetak jedanaestoga poglavlja nije detaljan vremenski raspored budućih događaja, nego veličanstvena pohvala Božjoj mudrosti:
„O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!” (Rim 11,33)
Opasnost od teološke oholosti
Jedna od najvažnijih poruka ovoga biblijskog teksta jest Pavlovo upozorenje kršćanima da se ne uznose nad Izraelom. Apostol podsjeća da poganski kršćani ne nose korijen, nego korijen nosi njih.
Zbog toga rasprava o budućnosti Izraela ne bi smjela postati povod za omalovažavanje židovskoga naroda niti za stvaranje neprijateljstva između Židova i kršćana.
Istodobno, kršćanska teologija ne može zanemariti Pavlovo uvjerenje da je Isus Krist središte Božjega plana spasenja. Upravo u napetosti između Božje trajne vjernosti Izraelu i navještaja Krista kao Spasitelja svijeta nalazi se jedno od najzahtjevnijih pitanja novozavjetne teologije.
Božja vjernost ostaje temelj nade
Rasprava koju otvara N. T. Wright podsjeća da biblijska proročanstva i obećanja zahtijevaju pažljivo tumačenje u njihovu povijesnom, književnom i teološkom kontekstu.
Pavlova poruka nije poziv na nagađanje o točnom slijedu posljednjih događaja, nego na poniznost pred Božjim djelovanjem. On ne dopušta kršćanima da se hvale vlastitim položajem niti da zaborave korijene svoje vjere.
U konačnici, pitanje spasenja Izraela upućuje na širu istinu koju Pavao naglašava kroz cijelu Poslanicu Rimljanima: Bog ostaje vjeran svojim obećanjima, a njegovo milosrđe nadilazi ljudska očekivanja i ograničenja.
Izvor: Ian M. Giatti, The Christian Post, 6. studenoga 2026., izvještaj s konferencije The Fresh Challenge of Romans, održane od 1. do 4. studenoga u Dallasu. Church & Ministries Pročitaj izvorni članak na The Christian Postu
Naslovna foto YT zaslon
Discover more from Horizonti vjere
Subscribe to get the latest posts sent to your email.



