Razmišljaš li o danu kada ćeš se pojaviti na Kristovom sudu?

Ta svi ćemo stati pred sudište Božje. Rimljanima 14,10

U vrlo kratkoj i briljantnoj biografiji poznatoga engleskog propovjednika, jednoga od najvećih propovjednika koji su ikada propovijedali u Americi i Engleskoj, stoji da je imao neke vrlo neobične navike. Jedna od tih navika bila je da u džepu nosi šaku dragoga kamenja – dijamanata, safira, rubina i smaragda. Znao je ući u park i podizati to drago kamenje prema sunčevoj svjetlosti, okrećući ga i tražeći različite nijanse i različita osvjetljenja dok su sunčeve zrake padale na njega. Ako bi prolazili ljudi, osobito djeca, odmahivali bi glavom pokazujući što misle o tom čovjeku – da je samo neki stari čudak.

Propovjednik o kojem govorim je Jonathan Edwards. On je u 18. stoljeću propovijedao jednu od najvećih propovijedi ikada održanih u ovoj zemlji. Njezin naslov bio je „Grešnici u rukama gnjevnoga Boga“. Ljudi su padali sa svojih sjedala i držali se za stupove koji su podupirali galeriju, vičući od očaja. On nije govorio: „O, prijatelji, molim vas, oprostite, nisam vas htio ovako posramiti.“ Za njegovu silu i pomazanje toga dana postojao je razlog: prije propovijedanja žarko je molio. Iznova, i iznova, i iznova molio je: „O, Bože, utisni pečat vječnosti na moje oči.“ Ne poznajem nikoga tko bi tako molio. Možda smo to izgovorili, ali kad bi Bog utisnuo pečat vječnosti ili samo suda na naše oči, sasvim sam uvjeren da bismo bili ljudi potpuno drugačijega karaktera.

Netko je jednom rekao velikom teologu Danielu Websteru: „Imate tako golem um. Koja je bila najveća misao koju ste ikada imali?“ On je odgovorio: „Razmišljao sam o mnogim stvarima, ali najstrašnija i najužasnija misao od svih, misao od koje drhtim, jest moja osobna odgovornost Bogu, račun koji ću mu jednoga dana morati položiti…“

Svi ćemo se pojaviti na Kristovom sudu

U Božjoj Riječi postoji oko tri četvrtine milijuna riječi. Jedan pisac himni naziva Bibliju „zlatnom kutijom u kojoj su spremljeni dragulji istine. Nebo je nacrtalo sliku Krista, Žive Riječi.“ Predlažem da i mi, poput Jonathana Edwardsa koji je odabirao drago kamenje i podizao ga prema sunčevoj svjetlosti, odaberemo jednu Riječ iz te „zlatne kutije“ i podignemo je prema svjetlu vječnosti. Ta Riječ je: Sud.

Bogu možete reći da niste zabrinuti zbog onoga što vam o tome imam reći, ali nadam se da ćete ipak reći: „Molim te, Gospodine, daj mi barem neko novo svjetlo o toj strašnoj činjenici budućega suda.“

Otkrivenje

Želim čitati iz knjige Otkrivenja. Propovjednici često nazivaju ovu knjigu Otkrivenjem Ivanovim, ali to nije tako. Ova knjiga je Otkrivenje Isusa Krista. Otkrivenje znači razotkriti, objasniti, ukloniti veo. Ja knjigu Otkrivenja smatram knjigom tajne, knjigom veličanstva, knjigom jada, jer mi ona pokazuje posljednju scenu izgubljenih muškaraca i žena. Ona mi pokazuje da će oni u vijeke vjekova biti odbačeni od Boga.

Ako postoje milijuni putova koji vode u pakao, samo je jedan put iz njega. Ako na nebu neprestano pjevaju: „Dostojno je Janje“, u paklu se jedino pjeva: „Žetva je prošla, ljeto minulo, a mi se ne izbavismo.“ (Jer 8,20). Savjetujem vam da pročitate 17., 18. i 19. poglavlje knjige Otkrivenja. Ova knjiga na sebi ima pečat koji nema nijedna druga knjiga u Riječi Božjoj, jer kaže: „Blago onome koji čita i onima koji slušaju riječi proroštva.“ (Otk 1,3). Mnogo je onih koji čitaju, ali koliko ih doista čuje?

U Otkrivenju čitamo:

„I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga koji sjedi na njemu, od čijega lica pobježe zemlja i nebo; mjesta im se više ne nađe. I vidjeh mrtve, velike i male, gdje stoje pred prijestoljem, i knjige se otvoriše. I druga knjiga bi otvorena, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što je napisano u knjigama, po djelima svojim.“ (Otk 20,11-12)

„I smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. To je druga smrt. I tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno.“ (Otk 20,14-15)

Sud grešnika

Obično smatramo da se ovi upravo citirani odlomci iz knjige Otkrivenja odnose na sud grešnika. „I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga koji sjedi na njemu.“ Pročitamo to i nekako nam isklizne iz uma. Ali poslušajte strahovitost tih riječi: „…od čijega lica pobježe zemlja i nebo; mjesta im se više ne nađe. I vidjeh mrtve, velike i male, gdje stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše…“

Različiti su nazivi davani ovom strašnom događaju. John Wesley nazvao ga je „Vrhovnim sudom“. Billy Sunday na svoj ga je divan način nazvao „Danom isplate“. Ako vam se sviđa, možete ga nazvati i „Susretom sa sudbinom“ ili, još bolje, „Svojim danom na sudu“. Ova knjiga Otkrivenja započinje riječima da se te stvari „imaju uskoro dogoditi“, a to je bilo rečeno prije dvije tisuće godina. Živimo prebrzo. Previše smo vezani uz zemaljsko. Gledamo kao i drugi. Mislimo kao i drugi. Ulažemo svoje vrijeme kao i svijet. Ali kada bismo vječnost uzimali kao stvarnost, uvjeren sam da bismo bili ljudi drugačijega kova.

Vjerojatno je podjednako bilo strašno živjeti u danima kada je Krist živio na Zemlji. Starješine u sinagogi nerazgovijetno bi govorili i citirali da će jednoga dana netko doći, ali većina njih u to zapravo nije vjerovala. Zašto Isus nije došao projurivši crnim nebom nad Jeruzalemom? Zašto nije došao s deset tisuća svetih? Zašto nije došao uz zvuk trube? Zašto nije tako došao na svijet? Ali kada je došao, nisu mogli vjerovati da bi netko od krvi i mesa, tko jede, spava i ide kamo i oni, mogao biti Sin Božji.

Ali Isus je počeo uzburkavati stvari. Podigao je čovjeka iz mrtvih. To ih je moralo uzbuditi. Zamislite samo Isusa kako prilazi grobu i kaže: „Odmaknite kamen.“ (Nije ga sam odvalio. I mi moramo obaviti neki posao.) A onda je glasno povikao: „Lazare!“ I kao što Campbell Morgan kaže: „Rekao je: ‘Lazare, izađi!’ Da je rekao samo: ‘Izađi!’, čitavo bi groblje izašlo, a njihovo vrijeme za uskrsnuće još nije bilo došlo!“ I tako je Lazar izašao. Siguran sam da su učenici toga dana bili vrlo ponosni i da su možda govorili: „No, što sada mislite o našem Učitelju? Čak je i mrtvaca podigao!“

Kad se svi mrtvi dignu

Ali to što je Isus podigao Lazara iz mrtvih samo je praslika onoga što dolazi. U Ivanu 5,28-29 Isus kaže: „Jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božjega i izići će: koji su činili dobro – na uskrsnuće života, a koji su činili zlo – na uskrsnuće suda.“ Jeste li shvatili? On kaže da dolazi dan kada će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božjega i izići iz njih! Od Adama – gdje god da je sada, u pijesku ili prašini – svi koji su u grobu čut će glas Sina Božjega. Vidite, Isus je rekao: „Ja sam uskrsnuće i život“ (Iv 11,25), i ja vjerujem da je On doista uskrsnuo od mrtvih. U knjizi Otkrivenja On kaže: „Bijah mrtav, i evo živim u vijeke vjekova. Amen. I imam ključeve smrti i Podzemlja.“ (Otk 1,18).

Prešao sam Atlantik oko osamnaest puta na različitim brodovima i gotovo uvijek kada sam ga prelazio, gledao sam s palube u more i rekao bih: „Hej, vi tamo dolje, jednoga ćete se dana dignuti! Vi razbojnici i gusari koji ste umrli na Spanish Mainu ili vi koji ste se utopili na Lusitaniji ili Titanicu i svi vi koji ste se utopili na velikim brodovima za vrijeme ratova, svi ćete se vi jednoga dana dići.“ Dići će se na glas Sina Božjega. Milijuni, milijarde njih. I svi će stati pred Sud Kristov. Kakav će to prizor biti? Gdje će to biti? Ne znam, ali znam da će biti, jer Biblija je jedina knjiga na čitavom svijetu u koju se možete pouzdati.

Knjiga Otkrivenja nije samo završetak Biblije. Ona se bavi krajem vremena, ali i stvarima koje će se dogoditi nakon kraja vremena. Na trenutak pogledajmo Otkrivenje 6,12-17:

„I vidjeh kad otvori šesti pečat, i gle, zatrese se zemlja silno, i sunce posta crno kao vreća od kostrijeti, a mjesec posta kao krv; i zvijezde nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbacuje svoje nezrele plodove kad je veliki vjetar zaljulja. I nebo se izmaknu kao svitak kad se savije, i svaka gora i otok pomaknuše se sa svojih mjesta. I kraljevi zemaljski, velikaši, bogataši, vojskovođe, silnici, svaki rob i svaki slobodnjak sakriše se po špiljama i među gorskim stijenama; i govorili su gorama i stijenama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od gnjeva Jaganjčeva. Jer dođe veliki dan gnjeva Njegova, i tko može opstati?“

Kako će Isus izgledati?

Suprotno tome, knjiga Otkrivenja na kraju govori da će otkupljenici doći s čežnjom da vide Njegovo lice. Što mislite, kako će Isus izgledati? Fanny Crosby, prva žena u američkoj povijesti koja je održala govor na zasjedanju Kongresa, bila je slijepa osamdeset četiri godine. Jednom joj je netko rekao: „Kakva je šteta što je tako velika kršćanka kao što ste vi slijepa. Ne možete vidjeti zalazak sunca. Ne možete vidjeti lijepo cvijeće. Kakav gubitak!“ „O, ne“, rekla je Fanny, „ja žalim vas. Zar ne shvaćate da će prvo lice koje ću vidjeti biti Njegovo?!“ Čudite li se što je toliko himni napisala o Njegovu licu? I ponovno vas pitam: što mislite, kako će Isus izgledati? U Australiji su mi pokazali slike Isusa s prekrasnom plavom kosom, sjajnim plavim očima i lanenom bradom. A Kinezi opet prikazuju Krista kroz svoje umjetnike! Postoje i neke užasne slike koje su naslikali neki takozvani veliki majstori. Ali kažem vam, Riječ Božja nacrtala je sasvim drugačiju sliku Isusa Krista od svih njih zajedno.

Apostol Pavao dobio je sliku o Isusu ne s janjetom u naručju niti poput one na obojenim staklima crkvenih vitraja, gdje Isus izgleda dirljivo izgladnjelo. On vidi Isusa i kaže da je On: „Kralj vjekova, besmrtni, nevidljivi, jedini Bog, kojemu pripada čast i slava u vijeke vjekova“ (1 Tim 1,17). Dakle, vidjet ćemo Kralja nad kraljevima. On je Sudac sucima, na Sudu nad sudovima. Nakon toga nema suda. Svršeno je!

Kad čujem ljude kako pjevaju: „Stavi ruku u ruku čovjeka koji umiruje vode“ ili „Rukuj se s Isusom“, ma, ja kažem: „Zaboravi!“ Slušajte, kad vidite Isusa, nećete krenuti k Njemu i reći: „Hej, stari, tako mi je drago što si umro za mene.“ Kad vidite Isusa, bit ćete paralizirani od straha ako ne budete imali proslavljeno tijelo i proslavljeni um. Ivan je primio knjigu Otkrivenja kao zatvorenik na đavoljem otoku, ali kad je primio ovo silno otkrivenje, bio je u duhu. Slika Isusa ovdje nije slika jadnoga čovjeka kojega svatko gura tamo-amo. Ponekad mislim da mi zamišljamo kako ćemo doći tamo gore i reći: „Dakle, Isuse, znaš koliko sam ti godina služio, koliko sam duša zadobio za tebe i koliko sam propovijedi održao za tebe…!“ O, ne, uopće neće biti tako lako.

Biblija kaže: „A glava Njegova i kosa bijahu bijele kao bijela vuna, kao snijeg; i oči Njegove kao plamen ognjeni; i noge Njegove kao bronca užarena u peći; i glas Njegov kao huka mnogih voda; i držaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta Njegovih izlazio je oštar dvosjekli mač, i lice Njegovo bijaše kao sunce kad sja u svoj svojoj sili.“ (Otk 1,14-16).

Ovu sliku Isusa daje apostol Ivan koji je imao naviku naslanjati se na Isusove grudi i slušati božanske otkucaje Njegova srca. Ivan je bio čovjek koji je, vjerujem, znao više o Isusu od bilo koga drugoga, ali kad je vidio Isusa u Njegovu veličanstvu, ovaj čovjek koji je hodao i razgovarao s Njime tri godine kaže: „I kad Ga vidjeh, padoh k nogama Njegovim kao mrtav…“ (Otk 1,17). Ako je Ivan tako reagirao, što mislite, kako ćemo vi i ja?

Svakako, ako postoji Sud, postoji i Sudac. Vjerujem da Crkva Isusa Krista treba novo otkrivenje veličanstva Božjega! Tu je Kralj nad kraljevima! A On je i Sudac sucima! A ovo je Sud nad sudovima! Nakon toga nema više žalbe na presudu. Njegova presuda je konačna! Presuda neće biti nepravedna. Ljudi mi kažu: „Danas nema pravde na zemlji!“ Možda je i nema! Ali ja se oslanjam na Riječ koja govori: „Zar Sudac svega svijeta neće suditi pravo?“ (Post 18,25).

Nesveti mrtvi

Vidimo ovdje Suca u svoj Njegovoj strašnoj veličanstvenosti, u svoj Njegovoj slavi. Što mislite, što će nesveti mrtvi, veliki i mali, učiniti kad Ga ugledaju na Njegovu prijestolju? Mislite li da će Ga obožavati? Ne, bit će užasnuti! Tu će doći do velikoga razotkrivanja! Na Kristovu sudu sve će biti razotkriveno. Reći ću vam tko ima savršen dosje o svakome! I jednoga dana, pred svima će se čitati što u njemu piše. Kad budete stajali pred sudom bez žene na koju biste se mogli osloniti, bez muža, bez propovjednika, bez prijatelja, ondje će biti trilijuni ljudi. Nećete moći poslati predstavnika. Pavao piše u Rimljanima 14,10: „Jer ćemo svi izići na sud pred Krista.“ Nema iznimke.

Možete li vidjeti one milijune nesvetih mrtvih? Sve zločince koji su ikada živjeli. Sve prostitutke. Sve ljude koji su zarađivali milijune od pornografije ili droge. Možete li zamisliti svodnike koji uništavaju one djevojčice na 42. ulici u New Yorku? Možete li zamisliti kako će to biti kad Bog zahvati cijelu povijest i isprazni je? Kad će svaki čovjek koji je ikada sa svim svojim požudama hodao ulicama staroga Babilona morati dati račun sam za sebe, ili Korinta koji je bio samo jedna golema jama nečistoće? Kad će sve što se sinoć događalo u Las Vegasu biti prikazano na ekranu vječnosti? Svaki kralj Engleske, svaki kalif Bagdada, svaki maharadža Indije, svi multimilijunaši i milijarderi, jednoga će dana stajati ondje! Možete li to zamisliti? Na Kristovu Sudu morat će dati račun za sva svoja djela učinjena u tijelu. I svakoga suca koji sjedi na visokom sudu onoga će dana suditi nepogrešivi Sudac. Koliko će to dugo trajati? Ne znam i nije me briga… jer ionako nikamo ne idemo! Mislim da će jedna od radosti vječnosti biti to što će otkupljenici vidjeti osuđena sva nesveta djela, no nesveti neće vidjeti Sud svetih, jer njih ondje neće biti.

Sjećanje je vječno

Možda ćete reći: „Ali, gospodine Ravenhill, ja neću imati neki ozbiljan problem, jer nemam dobro pamćenje.“ Bez brige, onoga dana ćete ga imati. Doći će tada do nekih strašnih otkrivenja. Bit će tamo plača, jadikovanja i škrgutanja zubima. Ivan kaže da su se otvorile knjige (Otk 20,12). Kakve knjige? Nisam sasvim siguran kakve su to knjige, ali mislim da će za nekoga to biti Deset zapovijedi, a za drugoga možda i Knjiga spomenica (Mal 3,16).

Vidite, sjećanje je zapanjujuća stvar. Sjećanje će trajati svu vječnost. Ne mislim da će se otkupljenici sjećati svojih žalosti i boli, ali kažem vam, nesveti mrtvi sjećat će se svakoga trenutka kad im je netko u ruke dao kršćanski traktat. Sjećat će se kroz svu vječnost i željeti da im Bog dade još jednu priliku. Sjećat će se svake molitve svoje majke. Sjećat će se svake riječi svake propovijedi koju su ikada čuli. Sjećat će se svega. Kako znam? Jednoga je dana jedan čovjek u paklu molio. To nije bilo samo pogrešno mjesto za molitvu, nego je molio i pogrešnoga čovjeka, Abrahama, i dobio je, dakako, pogrešan odgovor – prema onome kakav je odgovor očekivao. „Sjeti se da si ti primio dobra svoja u životu svom…“ (Lk 16,19-31). „Ne želim da i moja braća dođu ovamo!“ Ali Isus kaže: „Sjeti se!“ Sjećanje je vječno. Nikada neće nestati. Vaše sjećanje nije oštećeno. Jednoga dana sjetit ćete se svega što ste učinili, svake prazne riječi koju ste izgovorili, svakoga djela.

Veliki i mali

Nesveti mrtvi, veliki i mali, stajat će pred Bogom. Ponekad gledam u svoju Britansku enciklopediju i razmišljam o svoj povijesti koja će proći preda mnom. Zanima me vidjeti Julija Cezara i cara Tiberija. Kao opčinjen gledat ću kad Poncije Pilat stane pred Isusa. Mislim da će njemu biti gore nego Isusu kad je stajao pred njim! Bit će strašno i kad pred Bogom vidimo utemeljitelje i osnivače nekih kultova i sekti.

Kada će, za ime Božje, Crkva otvoriti svoje srce i um te vidjeti da će svaki čovjek biti odgovoran Bogu? Nije me briga leti li on svojim vlastitim mlažnjakom ili nad koliko gradova i ljudi vlada. To nije važno. Najveći i najmanji na zemlji provest će svoje vrijeme u vječnosti. Tamo će živjeti u vijeke vjekova. Živjet će u vijeke vjekova „gdje njihov crv ne umire i oganj se ne gasi“ (Mk 9,48). Pakao za sve neće biti isti. Neki će primiti malo udaraca, a neki mnogo (Lk 12,47-48). Ali, kažem vam, radije bih bio posljednji u kraljevstvu Božjem nego najveći u kraljevstvu đavla, sada i u vječnosti.

Možda ćete reći: „Ne vjerujem stvarno u Boga i ne volim slušati takve stvari.“ Dakle, prijatelju, dopusti da ti kažem to s ljubavlju. Ako voliš piti, idi s pijanicama. Ako voliš požudu, idi s prostitutkama. Ako si se predavao požudi, i u paklu ćeš imati tu požudu, ali tamo neće biti ničega što bi te zadovoljilo. Ako piješ, u paklu ćeš još uvijek biti žedan, ali neće biti ničega što bi ti utažilo žeđ. Platio bi kraljevsku cijenu za jednu kap vode, ali tamo je nema, a kamoli nečega drugoga što piješ.

Kad milost zauvijek nestane

O, kako bismo htjeli da možemo nešto promijeniti kad dospijemo u vječnost, barem izgubljeni muškarci i žene! U 6. poglavlju Otkrivenja čitamo: „…govorili su gorama i stijenama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od gnjeva Jaganjčeva. Jer dođe veliki dan gnjeva Njegova, i tko može opstati?“

U Otkrivenju 9,6 kaže: „I u te dane tražit će ljudi smrt, ali je neće naći; željet će umrijeti, ali će smrt od njih bježati.“ Vjerujem da će doći vrijeme kada će čovjek staviti pištolj na glavu da si raznese mozak, a kad ono, na njegovo čuđenje, još će uvijek živjeti. Bacit će se s vrha visoke zgrade, a još će živjeti. „Ljudi će tražiti smrt, a neće je naći.“ Strašan prizor! Ljudi traže smrt, a ne nalaze je. Možete li zamisliti da će ljudi vidjeti svaki grijeh koji su ikada počinili? Grijehe tijela i grijehe duha. Grijehe protiv Boga i grijehe protiv čovjeka. Gonit će ih psi pakla, a oni će govoriti: „Kad bih samo mogao umrijeti i izaći iz ovoga!“ A ipak, ako pokušaju umrijeti, neće uspjeti. U Otkrivenju, u 4. poglavlju, vidimo Krista na prijestolju, dugu nad prijestoljem koja je znak milosti saveza i dvadeset četiri starješine. Ali ovdje nema nikoga tko bi dijelio pravdu s Isusom. On sjedi na prijestolju kao Vrhovni Sudac. Tu nema dvadeset četiri starješine. Nema mora od stakla. Nema duge milosti. Milost je zauvijek nestala.

Za milost još nije prekasno

Koliko god vam je u ovom trenutku život izopačen i pokvaren, nije prekasno tražiti oproštenje. Bog vam može i hoće oprostiti ako se pokajete za svoje grijehe, primijenite Kristovu krv i tražite milost! Nije prekasno tražiti milost! Možda se pitate: „Može li Bog zaista oprostiti svu pokvarenost u mome životu?“ Definitivno. Zašto? Jer je danas Isus još uvijek na prijestolju milosti i možete pronaći Njegovu milost i pomoć. Ali kad Ga vidimo na Sudu, On više nije na prijestolju milosti. Tada je na prijestolju pravde. Prvi put kada je bio na zemlji bio je nježni Krist, Janje Božje, koji je ljubio dječicu i blagoslivljao ljude. Ništa nije ljepše od maloga janjeta i ništa nije strašnije od Jaganjčeva gnjeva. Jednoga dana Božja će milost biti prekinuta i tada ćemo imati Jaganjčev gnjev.

Sjetite se svih plemena i naroda koji će biti suđeni. Sjetite se faraona i Heroda Velikoga kako stoje pred Isusom da daju račun za svoja djela. Jeste li vi već danas imali svoju nevolju? Možda vam je jutros zagorjela slanina ili se dogodila neka druga tragedija. Ali jeste li se jutros sjetili da će danas netko negdje zbog Krista izgubiti glavu? Mislite li da je Staljin ikada sanjao da će nakon sve one prolivene krvi morati odgovarati za svaku dragocjenu kap krvi koju je ikada prolio?

Psalmist David kaže: „Suze se moje čuvaju u sudu kod Tebe.“ (Ps 56,9). Ne vjerujem da je itko ikada prolio suzu suosjećajući za duše ili zbog slomljena srca, a da bi ona samo pala na zemlju. Naše suze Bog sprema i jednoga će ih dana izbrojiti. Židovi će možda vikati za Hitlera: „Bože, kazni ga, kazni! Pojačaj peć u paklu za njega.“ Ali slušajte, Bogu nisu potrebni oni koji će Ga podsjećati. „Zar Sudac svega svijeta neće suditi pravo?“ (Post 18,25). Ako nekoga proždire požuda, ako mu je um pun zloće, ako svojim vlastitim djelima, svojim vlastitim grijehom i bijedom traži da bude odbačen od Boga u vijeke vjekova, što onda? Što mislite, kako je to tek tako pobiti šest milijuna ljudi? Bog će svako djelo i svaku tajnu stvar izvesti na sud.

Dobrota i strogost Božja

Moramo paziti da ljudima ne dajemo samo djelomično Evanđelje. Moramo biti vrlo pažljivi s našim bljutavim evangelizacijskim metodama.

Da, apsolutno je istina da nas Bog ljubi, ali hoćete li podsjećati ljude na dobrotu i strogost Božju? Ono što nije u redu s ovim svijetom jest to što on misli da je završio s Isusom Kristom, a zapravo s Njim još nije ni započeo, jer Isus Krist stoji na kraju puta svakoga čovjeka, bogatoga i siromašnoga, roba i slobodnjaka, crnca ili bijelca.

Hoćete li ih podsjećati da postoji dan kada će milost zauvijek biti prekinuta? Hoćete li ih podsjećati da ljudi u paklu mole, ali im nitko ne pomaže? Mrtvi, veliki i mali, stajat će onoga strašnog dana pred Bogom. Knjige će se otvoriti i pravda će, a ne milost, prevladati. Tamo nema milosti. Milost će zauvijek nestati. Mnogi će vikati: „Žetva je prošla, ljeto minulo, a mi se ne izbavismo.“ (Jer 8,20). Hoćete li ih podsjećati, dok Bog još uvijek sjedi na prijestolju milosti, da će svatko, bez iznimke, jednoga dana stati pred Sud Kristov?

Budite mudri, pokajte se i vjerujte u Evanđelje.

Autor: Leonard Ravenhill

Izvor: Sionska truba

Bonus video: