Zašto Bog ponekad ne uslišava naše molitve? (Sv. Ivan Zlatousti)

Često se pitamo zašto Bog ponekad ne uslišava naše molitve? Molitva nije samo iznošenje naših želja i potreba pred Boga. Ona je prije svega susret s Bogom i traženje onoga što nas približava njemu. Često se molimo za zdravlje, uspjeh, rješenje problema, materijalne potrebe ili izbavljenje iz nevolja. Takve molitve same po sebi nisu pogrešne – i Sveto pismo nas potiče da svoje brige povjerimo Bogu. Ipak, kršćanska molitva mora ići dublje: prema obraćenju srca, oproštenju grijeha, ljubavi prema drugima, duhovnom rastu i usklađivanju naše volje s Božjom.

Sljedeća pouka svetog Ivana Zlatoustog podsjeća nas upravo na to. Ona nas poziva na ustrajnost u molitvi, ali istodobno upozorava da nije dovoljno samo ustrajno nešto tražiti. Potrebno je tražiti ono što je u skladu s Božjom voljom i što je za nas istinski, duhovno korisno.

Zašto Bog ponekad ne uslišava naše molitve?

Ne traži od Boga ništa što je svjetovno, nego uvijek samo ono što je duhovno, i Bog će ti to neizostavno dati.

Onaj tko se moli Bogu treba ispunjavati dva pravila: prvo – da traži usrdno, i drugo – da traži samo ono što treba tražiti u molitvi. Spasitelj nam govori: „I vi kao očevi slušate molbe svoje djece. I ako vas djeca mole za ono što je nekorisno, molbu im nećete ispuniti. A kada traže ono što je korisno, s tim se slažete i to im dajete.“

Zato i ti, imajući ovo na umu, ne odustaj u molitvi sve dok ne dobiješ, i nemoj odustati od traženja sve dok ne pronađeš, i ne prestaj kucati sve dok ti se ne otvore vrata. Ako pristupiš s ovakvom mišlju i kažeš: „Neću odustati sve dok ne dobijem“, sigurno ćeš i dobiti, pod uvjetom da se moliš za ono što je po Božjoj volji i ako je to za tebe duhovno korisno.

A što bi to bilo? Evo što: moliti se samo za ono što je duhovno, moliti se za oproštenje svojih grijeha, moliti se da oprostiš drugima, „na svakome mjestu, podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre“ (1 Tim 2,8). Ako se tako budemo molili, tada će i naše molitve biti uslišane.

Međutim, naše sadašnje molitve zaslužuju podsmijeh i više priliče pijanim nego trijeznim ljudima. Zašto ne dobivamo čak ni onda kada se molimo za ono što je duhovno?

Zato što ne kucamo usrdno na vrata, ili zato što smo sami sebe učinili krajnje nedostojnima da primimo ono za što se molimo, ili zato što smo brzo odustali od molitve.

(Izvor: Pouke za svaki dan, Beograd, 2021.)

Zaključak

Ove riječi stavljaju pred nas dva važna pitanja: što tražimo od Boga i koliko smo u tome ustrajni? Kršćanska molitva nije pokušaj da Boga nagovorimo da ispuni svaku našu želju. Ona nas postupno uči željeti ono što Bog želi za nas.

Vidi i ovo: Zašto se moliti? 5 najčešćih pitanja o molitvi i biblijski odgovori

To ne znači da se ne smijemo moliti za zdravlje, posao, obitelj, materijalne potrebe ili izbavljenje iz konkretnih nevolja. Sam Isus nas uči moliti: „Kruh naš svagdanji daj nam danas.“ No sve naše zemaljske potrebe trebaju biti podređene jednoj većoj molitvi: „Budi volja tvoja.“

Zato je možda jedna od najvažnijih molitava koju možemo izgovoriti: „Gospodine, daj mi ne samo ono što želim, nego ono što mi je potrebno za spasenje. Nauči me tražiti ono što je po tvojoj volji i daj mi snage da u molitvi ne odustanem.“

Jer prava molitva ne mijenja samo okolnosti oko nas. Prije svega, ona mijenja nas.

Bonus video: