Kršćani u Alžiru prisiljeni okupljati se u tajnosti: „Božje djelo ne smije stati“

Nakon zatvaranja gotovo svih evanđeoskih crkava, mnogi kršćani u Alžiru svoju vjeru danas žive daleko od očiju javnosti. Okupljaju se u domovima, garažama, pa čak i na otvorenom, dok crkveni vođe upozoravaju da zajednicama nedostaju bogoslužja, Biblije i kršćanska literatura. Unatoč pritiscima, poručuju da Crkva nije prestala živjeti.

Položaj protestantskih kršćana u Alžiru posljednjih je godina postao iznimno težak. Val zatvaranja evanđeoskih crkava koji je započeo 2017. godine doveo je do toga da se mnoge zajednice više ne mogu legalno okupljati u svojim crkvenim prostorima.

Prema izvještaju koji prenosi Evangelical Focus, vjernici su zbog toga pronašli druge načine zajedničkog života. Male skupine sastaju se u privatnim kućama, garažama ili na otvorenom, uključujući okupljanja među maslinama.

Za mnoge je to postalo svojevrsno unutarnje progonstvo: kršćani ostaju u vlastitoj zemlji, ali svoju vjeru ne mogu slobodno prakticirati kao organizirana crkvena zajednica.

„Lišeni smo zajedništva, ali Božje djelo mora ići dalje“

Jedan od kršćanskih vođa, čije ime zbog sigurnosnih razloga nije objavljeno, opisao je situaciju kao vrlo tešku upravo zbog gubitka redovitog zajedništva.

Ipak, naglašava da crkvena služba nije prestala.

Vjernici održavaju međusobne veze kroz male kućne skupine. U privatnosti se slavi Gospodnja večera, obavljaju se krštenja, a kršćanske zajednice nastoje pomagati ljudima u potrebi.

Pastori također obilaze obitelji po različitim selima kako bi im pružili duhovnu i pastoralnu podršku.

„Situacija je nedvojbeno teška jer smo lišeni zajedništva. Ali Božje djelo ne smije stati“, poručio je jedan crkveni vođa.

Poseban problem predstavlja nedostatak Biblija i druge kršćanske literature. Prema svjedočanstvima lokalnih kršćana, materijali koji dolaze iz inozemstva mogu biti zaplijenjeni na carini.

Zbog nedostatka crkvenih okupljanja dio vjernika duhovne sadržaje traži na internetu i društvenim mrežama. Crkveni vođe upozoravaju da to sa sobom nosi i nove probleme jer vjernici bez odgovarajućeg pastoralnog vodstva mogu biti izloženi nepouzdanim ili teološki problematičnim učenjima.

Zatvoreno 46 od 47 crkava

U središtu problema nalazi se pravni položaj Protestantske crkve Alžira (EPA), krovne organizacije kojoj pripadaju brojne protestantske zajednice.

Nakon promjena zakona o udrugama EPA je pokušala obnoviti svoj službeni status, ali prema izvještajima nije dobila potrebnu registraciju. Nastala pravna nesigurnost potom je korištena kao osnova za zatvaranje crkava.

Od 47 crkava povezanih s EPA-om, vlasti su tijekom proteklih godina zatvorile 46. Kao jedini operativni prostor navodi se sjedište crkve u glavnom gradu Alžiru, gdje prisutnost stranaca i diplomata pruža nešto drukčije okolnosti.

Predsjednik EPA-e, pastor Salah Chalah, ostao je u zemlji i nastavlja zastupati protestantsku zajednicu.

Govoreći o stanju alžirskih protestanata, opisao ih je kao malu i ranjivu zajednicu koja ipak želi ostati vjerna svojoj vjeri.

„Kada pati jedan član, pati cijelo tijelo“, poručio je Chalah, naglašavajući da kršćani žele miran suživot, toleranciju i slobodu služenja društvu.

Kada se vjera počinje promatrati kao sigurnosni problem

Dodatnu poteškoću predstavlja činjenica da je značajan dio protestantskog kršćanstva prisutan u regiji Kabiliji.

Alžirske vlasti povezuju dio aktivnosti u toj regiji s političkim separatizmom, osobito s Pokretom za samoodređenje Kabilije (MAK), koji je država 2021. proglasila terorističkom organizacijom.

Kršćanske organizacije upozoravaju da takva politička situacija može dovesti do toga da se i obične vjerske aktivnosti promatraju kroz prizmu državne sigurnosti.

Prema podacima navedenima u izvještaju, od 2018. godine kršćanima je izrečeno više desetaka kaznenih presuda povezanih s njihovim vjerskim djelovanjem.

Među poznatijim slučajevima nalazi se potpredsjednik EPA-e Youcef Ourahmane, koji je zbog organiziranja kršćanskog duhovnog susreta pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu. Njegova prvotna kazna od dvije godine zatvora kasnije je smanjena na godinu dana.

Drugi kršćani suočavali su se s kaznenim postupcima zbog sadržaja objavljenih na društvenim mrežama ili dijeljenja kršćanskog materijala putem interneta.

Zakon koji ozbiljno ograničava evangelizaciju

Velik dio problema povezan je i s uredbom iz 2006. godine koja regulira nemuslimanske vjerske zajednice.

Propisi zahtijevaju da se bogoslužja održavaju samo u odobrenim prostorima. Kritičari tvrde da sustav odobravanja u praksi gotovo onemogućuje normalno djelovanje protestantskih crkava.

Još je problematičnija odredba kojom se kažnjava djelovanje koje bi moglo utjecati na muslimana da napusti svoju vjeru.

Takva široka formulacija može obuhvatiti evangelizaciju, dijeljenje kršćanske literature ili određene privatne razgovore o vjeri. Za neke prekršaje predviđene su i višegodišnje zatvorske kazne.

Oko 150.000 kršćana

Prema procjenama organizacije Open Doors, u Alžiru živi oko 150.000 kršćana, što predstavlja približno 0,3 posto stanovništva zemlje.

Većinsko stanovništvo je muslimansko, dok kršćani čine vrlo malu manjinu. Među njima su protestantski obraćenici iz muslimanske sredine, kao i katolici te pripadnici drugih kršćanskih tradicija.

U zemlji djeluju i metodisti, anglikanci i menoniti, među kojima je značajan broj stranaca.

Pritisci nisu pogodili samo zajednice povezane s EPA-om. Zatvorene su i neke neovisne crkve, uključujući povijesnu zajednicu u Ouadhiji, povezanu s nekadašnjom misijom North Africa Mission.

Crkva bez zgrade i dalje je Crkva

Unatoč svemu, svjedočanstva alžirskih kršćana ne govore samo o progonu.

Neki ovo razdoblje vide kao vrijeme duhovnog pročišćenja u kojem kršćani ponovno otkrivaju što zapravo znači biti Crkva kada nema zgrade, javnih programa i institucionalne sigurnosti.

Njihovo iskustvo na neobičan način podsjeća na prve kršćanske zajednice. Kada su im zatvoreni službeni prostori, vratili su se kućama. Kada se velike zajednice ne mogu sastajati, nastaju male skupine. Kada nema dovoljno literature, Biblija postaje još dragocjenija.

I dok vlasti mogu zatvoriti crkvenu zgradu, mnogo je teže ugasiti zajednicu ljudi koja nastavlja vjerovati, moliti, krštavati, slaviti Gospodnju večeru i pomagati bližnjima.

Upravo zato riječi jednog od tamošnjih crkvenih vođa možda najbolje sažimaju stanje kršćana u Alžiru:

„Situacija je nedvojbeno teška jer smo lišeni zajedništva. Ali Božje djelo ne smije stati.“

Prema Open Doors World Watch List 2026, Alžir se nalazi na 20. mjestu među 50 zemalja svijeta u kojima je kršćanima najteže živjeti svoju vjeru.

Izvori: Evangelical Focus, Christian Daily International, Morning Star News i Open Doors. Članak je urednički prerađen i prilagođen za Horizonte vjere.