500 godina nakon Tyndalea: Glad za Božjom riječju nije nestala

Prije pet stoljeća William Tyndale riskirao je život kako bi običnim ljudima omogućio čitanje Novoga zavjeta na vlastitom jeziku. Danas, dok mnogi kršćani imaju Bibliju nadohvat ruke, milijuni ljudi diljem svijeta još uvijek traže svoj prvi primjerak Svetoga pisma. Prošle godine jedna je misijska organizacija primila zahtjeve za čak četiri milijuna Biblija.

Godine 1526. objavljen je Novi zavjet Williama Tyndalea na engleskom jeziku. Bio je to pothvat koji nije promijenio samo povijest engleske Biblije nego je ostavio dubok trag u reformaciji i razvoju engleskoga jezika.

Tyndale je bio uvjeren da Božja riječ ne smije biti privilegija obrazovanih i crkvene elite. Želio je da je običan čovjek može uzeti u ruke, čitati na jeziku koji razumije i osobno upoznati poruku Evanđelja.

Zbog svojega rada bio je prisiljen napustiti Englesku. Njegove su Biblije tajno unošene u zemlju, a on je na kraju uhićen i 1536. pogubljen.

Pet stoljeća poslije njegova vizija nije izgubila na važnosti.

Milijuni ljudi još uvijek traže Bibliju

Povodom 500. obljetnice Tyndaleova Novoga zavjeta, misijska organizacija EEM (Eastern European Mission) pokreće svoju najveću akciju distribucije Biblija do sada, povezanu upravo s njegovim imenom.

Cilj je podijeliti više od milijun primjeraka Svetoga pisma ljudima u brojnim zemljama.

Predsjednik EEM-a Dirk Smith nedavno je boravio u Velikoj Britaniji, gdje je posjetio mjesta povezana s Tyndaleovim životom i razgovarao s crkvenim vođama o budućoj suradnji.

U razgovoru za Christian Today naglasio je koliko ga i danas zadivljuju Tyndaleova sposobnost, hrabrost i ustrajnost.

Tyndale je poznavao više jezika i bio je vrstan poznavatelj grčkoga. Bio je uvjeren da čovjek treba neposredno susresti poruku Svetoga pisma jer Božja istina donosi slobodu.

Upravo zato želio je da ljudi dobiju Bibliju na jeziku koji razumiju.

Imamo stotine prijevoda, ali čitamo li Bibliju?

Smith smatra da Tyndaleova priča postavlja neugodno pitanje suvremenim kršćanima.

U engleskom govornom području danas postoji golemo bogatstvo biblijskih prijevoda i izdanja. Biblija se može pronaći u knjižarama, hotelima, aplikacijama i na internetu. Mnogi kršćani kod kuće imaju više primjeraka.

Problem više nije dostupnost, nego čitanje.

Tyndale je riskirao život kako bi ljudi dobili ono što mnogi danas uzimaju zdravo za gotovo.

Smith upozorava na paradoks: ljudi su nekada riskirali slobodu i život kako bi došli do primjerka Novoga zavjeta, dok danas možemo imati desetak Biblija u kući, a da ih gotovo nikada ne otvorimo.

Tyndaleov Novi zavjet namjerno je tiskan u relativno malom formatu kako bi se primjerci mogli tajno unositi u Englesku i skrivati od vlasti.

Danas se neki od tih povijesnih primjeraka čuvaju kao dragocjenosti, između ostaloga u British Libraryju i londonskoj katedrali sv. Pavla.

No prava vrijednost Biblije, upozorava Smith, nije u tome da je izložena u muzeju, nego da se čita i živi.

Tražili su četiri milijuna primjeraka

EEM danas distribuira Sveto pismo u desecima zemalja i na brojnim jezicima.

Prema Smithovim riječima, organizacija je prošle godine podijelila oko 2,2 milijuna knjiga na 33 jezika u 37 zemalja.

Ipak, stvarne potrebe bile su mnogo veće.

Zaprimili su zahtjeve za približno četiri milijuna primjeraka.

To znači da velikom broju ljudi koji žele Bibliju organizacija jednostavno još ne može odgovoriti zbog ograničenih financijskih i organizacijskih mogućnosti.

Među posebno traženim prijevodima nalazi se Biblija na ukrajinskom jeziku. Rat je raselio milijune ljudi, a neki su tijekom razaranja izgubili i vlastite primjerke Svetoga pisma.

Zahtjevi dolaze iz Ukrajine, ali i iz zemalja u kojima žive ukrajinske izbjeglice, poput Poljske, Mađarske, Moldove i Slovačke.

Zanimljivo je da raste potražnja i u Rusiji.

Za Smitha je to podsjetnik da kršćanska misija ne može dijeliti ljude prema političkim kategorijama.

Ratovi, nesigurnost i društveni potresi ljude ponovno suočavaju s temeljnim pitanjima: Koji je smisao života? Na čemu gradimo svoju nadu? Postoji li nešto što ostaje kada se sve drugo počne rušiti?

Upravo tada mnogi počinju tražiti Bibliju.

Zašto ljudi još uvijek žele tiskanu Bibliju?

U vremenu mobitela, aplikacija i digitalnih izdanja moglo bi se očekivati da će tiskana Biblija postupno nestati.

Iskustvo EEM-a pokazuje nešto sasvim drugo.

Ljudi kojima služe i dalje prvenstveno traže fizički primjerak Biblije.

Za to postoji nekoliko razloga.

U pojedinim državama elektronička komunikacija može biti nadzirana, internetski sadržaji blokirani, a korisnici praćeni. Tiskanu knjigu mnogo je teže kontrolirati na isti način.

Postoji i vrlo praktična prednost: knjigu možete nekome dati, posuditi je članu obitelji, podcrtavati tekst, zapisivati bilješke i zajedno je čitati.

Prije petnaestak godina, kaže Smith, postojalo je očekivanje da će digitalni sadržaji gotovo potpuno zamijeniti tiskane Biblije.

A onda su stigla četiri milijuna zahtjeva za knjigama.

To su, naglašava, milijuni ljudi koji zapravo govore:

„Želim Bibliju na jeziku svoga srca.“

„Znači, Bog govori mojim jezikom?“

Jedno iskustvo ostavilo je posebno snažan trag na Smitha.

EEM je sudjelovao u pripremi Svetoga pisma na jednom od jezika kojim govore Romi. Kada je jedna Romkinja prvi put dobila Bibliju na vlastitom dijalektu, otvorila ju je i počela čitati.

Potom je kroz suze upitala:

„Znači, Bog govori mojim jezikom?“

Za Smitha taj trenutak sažima smisao biblijskoga misijskog rada.

Ne radi se samo o tiskanju knjiga. Radi se o tome da čovjek prvi put čuje Božju riječ na jeziku kojim govori u svojem domu, kojim razmišlja, moli i izražava najdublje osjećaje.

I upravo se tu današnja misija susreće s Tyndaleovom vizijom starom pet stoljeća.

Tyndale nije želio samo proizvesti još jednu knjigu. Želio je da ljudi susretnu Krista kroz razumljivu Božju riječ.

Što Zapad može naučiti od Crkve koja je gladna Biblije?

Smith smatra da kršćani na Zapadu mogu mnogo naučiti od zajednica u kojima ljudi s velikom željom traže Sveto pismo.

Posebno ukazuje na rast kršćanstva u zemljama u kojima prihvaćanje kršćanske vjere može imati ozbiljne posljedice.

Ondje vjera nije samo kulturna oznaka. Odluka za Krista može značiti gubitak društvenog položaja, odbacivanje obitelji, progon ili druge oblike pritiska.

Upravo u takvim okolnostima vidi se snaga promijenjenoga života.

Za Smitha postoji jasna poveznica između tih kršćana i Williama Tyndalea: kada je čovjek duboko uvjeren u istinitost Evanđelja, spreman je zbog njega nešto i žrtvovati.

Tyndaleovo pitanje upućeno nama

Petsto godina nakon objavljivanja Tyndaleova Novoga zavjeta možda najveće pitanje nije imamo li Bibliju.

Većina nas je ima.

Možda čak nekoliko primjeraka.

Imamo je i na telefonu, računalu i internetu. Možemo birati između brojnih prijevoda i slušati je u audioformatu.

Pravo pitanje glasi:

Čitamo li je?

Dok milijuni ljudi žele svoj prvi primjerak Svetoga pisma, postoji opasnost da oni koji Bibliju imaju u izobilju izgube glad za njom.

Tyndale je zbog nje živio u progonstvu i na kraju izgubio život. Drugi su riskirali slobodu kako bi njegove primjerke prošvercali do čitatelja.

Pet stoljeća poslije Biblija je mnogima dostupnija nego ikada.

Ali Tyndaleova vizija neće se ostvariti time što Biblija stoji na našoj polici.

Ona se ostvaruje kada je otvorimo, čitamo, razumijemo i dopustimo da Božja riječ oblikuje naš život.